Što ne mogu domaći političari i međunarodna zajednica, možda mogu bogati Arapi. Dobro, neće u planine iznad Trnova, kako se pisalo, uložiti baš 2,3 milijarde eura, ali hoće – uvjeravaju nas - barem 930 milijuna eura i tu bi moglo biti posla za domaću raju koja u tom dijelu Bosne preživljava, govore nam zaposlenici Općine, koji u odsutnosti načelnika Ibre Berila ne žele "s imenom u novine".
Poslije smo saznali da je načelnik baš za boravka vaših reportera u snijegom prekrivenom Trnovu – bio sa zainteresiranim ulagačima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata!
- Ma kakve 2,3 milijarde... Novinari napumpaju, znate vi i sami bolje od nas kako to ide... - govore nam pomalo pod ručnom i nude nas kavom iz džezvice. Pravom domaćom. Dakle, turskom.
- Dobro, recite nam samo jesu li napumpali i ono da će ovdje niknuti "najveći turistički grad jugoistočne Europe"? - pitamo pomalo u strahu jesmo li potegnuli gotovo do Foče uzalud.
- Pa tako bi trebalo bit! To će vam bit luksuzne vile, bazeni, pusti apartmani, lanci hotela i tržnih centara, spominje se i "Hilton"... Predviđa se infrastruktura za čak četrdes't hiljada ljudi - govore nam kao da upravo pričamo o otvaranju novog vrtića s igralištem i pokazuju avionsku snimku područja koje bi trebalo promijeniti vizuru čitavog kraja.
- Čekajte, da nije greška, kažete četrdeset...?
Božanska klima
- Jes', četrdes't hiljada. I nama to sad zvuči ko svjetsko čudo. Trebat će nam dovod vode od 50 litara u sekundi, naše je da dovedemo tamo struju, plin... Bude li sve kako se najavljuje, uloženih 930 milijuna eura će brzo vrijediti nekoliko puta više! Ulagači iz Dubaija, odnosno iz kompanije Buroj Property Development, "snimili" su atraktivnu planinsku lokaciju u podnožju Igmana, nedaleko Treskavice i Bjelašnice, zaravan na nekih 900 i 1000 metara nadmorske visine, i ondje zacrtali ambiciozni projekt "Buroj Ozon". Bit će to luksuzno ljetovalište, otvoreno i za javnost, a presudila je klima, koja se u ljetnim mjesecima – pogotovo ako živite u UAE - čini božanski osvježavajućom, blizina sarajevskog aerodroma te brojni izvori vode na Treskavici (ima ih koliko i dana u godini, ponosni su u Trnovu!). Marketinška ponuda će se, osim na pobrojanom, zasnivati i na priči o "najčišćem zraku".
Sve to nije u suprotnosti s prostornim planom koji je na tom području ionako predvidio sportsko-rekreacijske i turističke sadržaje. Slijedi raspisivanje natječaja, ali optimistične prognoze kažu da bi prvi radovi mogli krenuti već u travnju iduće godine. Dovršetak čitavog projekta realno je, kažu nam u Općini, očekivati u roku od najviše osam godina. Toliko je Trnovo, uz nekih 16 kilometara do samog budućeg gradilišta na zaravni, udaljeno od najmodernijeg turizma.
- Ne mora značiti da će se Kuvajćani jedini javiti na javni poziv, a ni to što je naša Općina s njima početkom veljače potpisala protokol o suradnji, što podrazumijeva i ulaganje, još uvijek ništa ne garantira. Ali, riječ je o vrlo ozbiljnim ulagačima – kažu u Općini. Njihov jedini uvjet je bio da na poslovima izgradnje bude angažirana domaća radna snaga i materijali, tako da i domaća industrija ima koristi od svega. A to što su rezidencijalna naselja najčešće niti stotinjak metara od najbližih kuća starosjedioca, koji većinom jedva spajaju kraj s krajem, kontradiktornost je kojom zasad nitko ne razbija glavu.
'Granica' u centru
- Valjda neće zapošljavat samo muslimane – iscijedili smo od jednog lokalnog stanovnika srpske nacionalnosti, iako je pomalo simptomatično da ni oni ne žele "u novine" na ovu temu. Ne zato što bi se nekoga bojali, reći će, nego zato što će i njihova djeca "trebat posla, zašto ne i u Arapa". Uzalud smo kupili ćiriličnu "Politiku" u mjesnom dućanu, pokušali ih malo "omekšati". Ovo je očito vrlo osjetljiva tema. "Zašto ne bi radili i naši ljudi? Nezaposlenost je velika, stvarno velika, evo i u mojoj familiji, malo ko da radi", kaže nam prodavačica. Kad ih pitate vide li u svemu možda i opasnost ili makar namjeru dodatne islamizacije BiH, razgovor se rasplinjuje. Pazi se na svaku riječ. Uostalom, ni sarajevski Hrvati koji nisu baš oduševljeni ekspanzijom tzv. islamskog kapitala, ili su naprosto skeptični, nisu bili voljni pričati o tome.
Trnovo je, inače, od Sarajeva udaljeno nešto više od 30 kilometara, u smjeru jugoistoka. Da biste iz glavnoga grada BiH cestovnim putem došli do njega, prolazite kroz teritorij Republike Srpske, da biste onda opet vozili kroz Federaciju. Nasred samog Trnova, između zgrade Općine i škole je ploča koja mjesto dijeli na dva entiteta. Do rata je na prostoru čitave općine živjelo oko 7500 stanovnika, Bošnjaka i Srba. Danas tamo ukupno živi između dvije i tri tisuće ljudi. Bave se poljoprivredom, stočarstvom, snalaze se, kažu. Srpska i bošnjačka djeca idu u zasebne škole, makar bi sva bez problema stala u jednu. Gdje ne bi stalo ukupno oko 140 osnovaca u jednu školu... Međuetničkih komplikacija, ističu na obje strane, nema. Ulagači su za sve dobrodošla vijest. U Općini su već izračunali da bi im budžet mogao zbog svih davanja na koje će moći računati po izgradnji turističkog naselja porasti sa sadašnjih šest milijuna na 60 milijuna KM godišnje. Dakle, čak deset puta!
Kvadrat livade - 8 KM
Uostalom, mnogi u svemu vide i svoj kratkoročni interes jer je 90 posto parcela na kojima bi trebalo niknuti turističko čudo u privatnom vlasništvu. I Bošnjaka i Srba. Za potrebe izgradnje turističkog kompleksa kreće otkup zemlje ukupno vrijedne osam milijuna KM. Općina je već otkupila zemlje u vrijednosti dva milijuna KM. Za metar kvadratni pašnjaka plaća se po šest KM, za livadu osam KM, a za obradivu njivu 10 KM...
Uostalom, to je "cjenik" koji odgovara i onima koji važe na ostalim lokacijama u bližoj okolici Sarajeva. Od Hadžića, gdje se na dvije lokacije upravo grade apartmanska naselja financirana također arapskim kapitalom (u Oseniku gdje niče "Sarajevo Resort" te u Lokvama), pa do Poljina kod Vogošća, sjevernog sarajevskog predgrađa, gdje Al Shiddi Group užurbano i po temperaturama ispod nule gradi aparmansko naselje Poljine Hills. U Oseniku saznajemo kako se za dulum (tj. 1000 metara kvadratnih zemljišta) moglo dobiti pet do šest tisuća maraka.
Srbi i Kuvajćani
- Toliko su davali i Srbi i Kuvajćani.
- Kakvi sad Srbi? - pitamo s upitnikom iznad glave.
- Pa ovo gdje se sad upravo grade apartmani je prije rata bio srpski dio, a Srbi se ne vraćaju nego prodaju – pojasnila nam je starija Bošnjakinja na koju smo nabasali tražeći gradilište u Oseniku. Inače, turističko-rezidencijalno naselje "Sarajevo Resort" je prije dva mjeseca i svečano otvoreno, vrpcu je prerezao član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, a pridržavao mu je osnivač kompanije "Gulf Real Estate" Jasem Ahmed Al Kanderi, no bageri i radnici i dalje imaju pune ruke posla. Terasasto obrađeno brdo još je veliko gradilište. Bit će da je to glavni razlog što nas zaštitari s ulaza nisu pustili unutar ograđenog prostora. Htjeli su nam zabraniti i fotografiranje apartmana i stambenih trokatnica izvan ograde, no naravno da ih nismo poslušali. Inače, riječ je o naselju koje će u konačnici činiti 160 objekata u koje će se moći smjestiti 1125 osoba. Sve to na 160.000 kvadrata, od čega nekih 12.000 kvadrata otpada na umjetno jezero. Iako nismo vidjeli sve te buduće sportske terene, dječja igrališta, supermarkete i ostale sadržaje koje "Sarajevo Resort" reklamira, ono što je zajedničko ovom projektu, u već prilično poodmakloj fazi izgradnje, i onom koji se tek treba dogoditi iznad Trnova - nelagoda je domaćeg stanovništva da o tome javno govori.
Fadil svoje ne da
- Nemojte me slikavat ni za živu glavu, jer ovdje su ljetos radili i ljudi iz naših kuća. I to na crno! Pa da ne bi bilo problema... - kazat će bakica koja se pridružila senzaciji zvanoj "novinari u selu", s nepovjerenjem pogledavajući prema kolegi fotoreporteru Duji.
- Govorimo li o istom gradilištu, ovom gore? Kako to na crno?
- E lijepo, dijete moje. Što misliš da su arapski bogataši pošteniji od naših? A zar bi bili bogataši da su pošteni, reci ti meni?
- Dobro, dovest će vam turiste iz arapskih zemalja, oni će ovamo bježati od vrućina, što mislite o tome?
- Mi smo ovakvi kakvi jesmo i ostat ćemo takvi. Što bi mi imali od turizma?! - ne daju se impresionirati naše sugovornice, prve susjede "Sarajevo Resorta". Uostalom, kao i Fadil Marić koji, dolazite li iz smjera Jablanice, živi na početku općine Hadžić. Njemu nitko ništa nije nudio za zemlju, barem zasad, ali i da ponudi, on je ne bi prodao!
- E ne bi, iz principa! - vrti niječno kažiprstom.
- Ni za dobre pare, Fadile?
- Nizašta! Pa još malo više da mi ponude - vrti glavom ovaj umirovljenik koji se "pomaže" uzgojem stoke, pa pojašnjava da ljudi zbog financijskih problema olako prodaju djedovinu, zaboravljajući da se ona više ne može povratiti.
'Prodava se!'
- Svaka njima čast, zaposlili su naše ljude na tim gradilištima, ali ne mogu si dopustit da prodam zemlju. A i kćerke mi žive u Sarajevu, u onom betonu i smogu, i vjerujte, i same jedva čekaju svaku priliku da mogu ovamo pobjeć iz grada! I sad da ja to prodam Arapima, ma bilo kome; nema šanse! Da je i 25 maraka po kvadratu, što, čujem, nude ako im se baš svidi pozicija.
Zbog ulagača široke ruke table s natpisima poput "Prodava se!, mobitel taj i taj" nisu nikakva rijetkost u sarajevskim predgrađima. Već mjesecima Sarajlije pričaju o famoznim Arapima koji za gotovinu kupuju zemljišta, ne samo u Hadžićima, nego i u općini Pazarić, sve do Tarčina, pa na podučju Ilidže, Ilijaša... Kuće ih ne privlače, samo zemlja na kojoj se može graditi. Zbog nemogućnosti izravnog kniženja, u BiH osnivaju tvrtke kćeri preko kojih formalno preuzimaju vlasništvo. Tako su i ulagači iz Dubaija u Trnovu zakupili poslovni prostor za ured o čijoj formalnosti govori i to što je doslovno prazan.
Ja sam vam 'pravo arapsko'
Sarajevo turistima ne nudi more, ali se lako utopiti u plavičastim očima Hanadi, koja nas je strpljivo "provela" kroz simulacije apartmansko-stambenog naselja u izgradnji Poljine Hills. "Nikad niste čuli ime? Je, možda je malo rijetko. Ali je pravo arapsko!" ponosno nam se predstavila. Nego, pošto smo u Sarajevo došli zbog nekretnina i ulaganja, vratimo se na temu: Poljine Hills projekt je iza kojeg stoji Al Shiddi Group iz Saudijske Arabije. Sastojat će se od 211 urbanih vila i apartmana, sa svim urbanim sadržajima. Cijene će se kretati od 1200 do 1500 eura po metru kvadratnom. Sve bi trebalo biti gotovo do kraja iduće godine, a već je navodno više od pola objekata – prodano. U ponudi su tri vrste urbanih vila sa po tri, četiri spavaće sobe, od 135 do 205 kvadrata. Obišli smo gradilište, do kojeg vam iz centra Sarajeva – ako koji put ne skrenete pogrešnim (i naravno, neoznačenim) cestovnim rukavcem, što je nama dvaput pošlo za rukom – treba 15 do najviše 20 minuta, i tamo zatekli geodete i radnike u punom pogonu. Kopaju se temelji, kiperi stalno dolaze i odlaze... Zasad je dovršena tek jedna vila, ali se na gradilištu ne boje za rokove. Nastave li kako su se zalaufali, i nemaju zašto.
Druga faza projekta podrazumijeva i gradnju stambenih zgrada, sa stambenim jedinicama površine od 54 pa do 147 kvadrata. Al Shiddi Group u Sarajevu već u neposrednoj blizini povijesnog središta grada posjeduje SCC, shopping centar i hotel, kao i Hotel Bristol sa 186 soba. Za potrebe izgradnje Poljine Hillsa osnovali su Shad Invest, tvrtku inženjera i arhitekta, kao i SRE Investment, tvrtku za posredovanje pri investiranju.
Turci široke ruke
Kad je riječ o ulaganjima iz Turske u susjednu BiH, ona u posljednjih desetak godina dosežu oko 145 milijuna američkih dolara. Uz bankarsko-financijski sektor (Ziraat banka, pa ulazak u vlasništvo Sarajevske burze početkom 2011.), ulagali su u medije, industriju (Kastamonu Entegre je kupio tvornicu celuloze Natron-Hayat u Maglaju, a Soda Sanayii A.S. je pruzeo tvornicu sode u Lukavcu). Turskim kapitalom otvorene su brojne škole i sveučilišta. Procjenjuje se da su ukupna turska ulaganja u BiH, imamo li na umu i obrazovanje i turizam, dosegnula blizu milijardu eura. Nisu sva ulaganja imala i sretan kraj: krajem 2008. Turska je preuzela 49 posto BH Airlinesa, uložila oko 15 milijuna eura, no kasnije su odustali od oživljavanja prezadužene tvrtke. U promet Turci ipak ulažu, uostalom, njihove su kompanije dobile radove na više dionica autocesta po iH.
Poslije smo saznali da je načelnik baš za boravka vaših reportera u snijegom prekrivenom Trnovu – bio sa zainteresiranim ulagačima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata!
- Ma kakve 2,3 milijarde... Novinari napumpaju, znate vi i sami bolje od nas kako to ide... - govore nam pomalo pod ručnom i nude nas kavom iz džezvice. Pravom domaćom. Dakle, turskom.
- Dobro, recite nam samo jesu li napumpali i ono da će ovdje niknuti "najveći turistički grad jugoistočne Europe"? - pitamo pomalo u strahu jesmo li potegnuli gotovo do Foče uzalud.
- Pa tako bi trebalo bit! To će vam bit luksuzne vile, bazeni, pusti apartmani, lanci hotela i tržnih centara, spominje se i "Hilton"... Predviđa se infrastruktura za čak četrdes't hiljada ljudi - govore nam kao da upravo pričamo o otvaranju novog vrtića s igralištem i pokazuju avionsku snimku područja koje bi trebalo promijeniti vizuru čitavog kraja.
- Čekajte, da nije greška, kažete četrdeset...?
Božanska klima
- Jes', četrdes't hiljada. I nama to sad zvuči ko svjetsko čudo. Trebat će nam dovod vode od 50 litara u sekundi, naše je da dovedemo tamo struju, plin... Bude li sve kako se najavljuje, uloženih 930 milijuna eura će brzo vrijediti nekoliko puta više! Ulagači iz Dubaija, odnosno iz kompanije Buroj Property Development, "snimili" su atraktivnu planinsku lokaciju u podnožju Igmana, nedaleko Treskavice i Bjelašnice, zaravan na nekih 900 i 1000 metara nadmorske visine, i ondje zacrtali ambiciozni projekt "Buroj Ozon". Bit će to luksuzno ljetovalište, otvoreno i za javnost, a presudila je klima, koja se u ljetnim mjesecima – pogotovo ako živite u UAE - čini božanski osvježavajućom, blizina sarajevskog aerodroma te brojni izvori vode na Treskavici (ima ih koliko i dana u godini, ponosni su u Trnovu!). Marketinška ponuda će se, osim na pobrojanom, zasnivati i na priči o "najčišćem zraku".
Sve to nije u suprotnosti s prostornim planom koji je na tom području ionako predvidio sportsko-rekreacijske i turističke sadržaje. Slijedi raspisivanje natječaja, ali optimistične prognoze kažu da bi prvi radovi mogli krenuti već u travnju iduće godine. Dovršetak čitavog projekta realno je, kažu nam u Općini, očekivati u roku od najviše osam godina. Toliko je Trnovo, uz nekih 16 kilometara do samog budućeg gradilišta na zaravni, udaljeno od najmodernijeg turizma.
- Ne mora značiti da će se Kuvajćani jedini javiti na javni poziv, a ni to što je naša Općina s njima početkom veljače potpisala protokol o suradnji, što podrazumijeva i ulaganje, još uvijek ništa ne garantira. Ali, riječ je o vrlo ozbiljnim ulagačima – kažu u Općini. Njihov jedini uvjet je bio da na poslovima izgradnje bude angažirana domaća radna snaga i materijali, tako da i domaća industrija ima koristi od svega. A to što su rezidencijalna naselja najčešće niti stotinjak metara od najbližih kuća starosjedioca, koji većinom jedva spajaju kraj s krajem, kontradiktornost je kojom zasad nitko ne razbija glavu.
'Granica' u centru
- Valjda neće zapošljavat samo muslimane – iscijedili smo od jednog lokalnog stanovnika srpske nacionalnosti, iako je pomalo simptomatično da ni oni ne žele "u novine" na ovu temu. Ne zato što bi se nekoga bojali, reći će, nego zato što će i njihova djeca "trebat posla, zašto ne i u Arapa". Uzalud smo kupili ćiriličnu "Politiku" u mjesnom dućanu, pokušali ih malo "omekšati". Ovo je očito vrlo osjetljiva tema. "Zašto ne bi radili i naši ljudi? Nezaposlenost je velika, stvarno velika, evo i u mojoj familiji, malo ko da radi", kaže nam prodavačica. Kad ih pitate vide li u svemu možda i opasnost ili makar namjeru dodatne islamizacije BiH, razgovor se rasplinjuje. Pazi se na svaku riječ. Uostalom, ni sarajevski Hrvati koji nisu baš oduševljeni ekspanzijom tzv. islamskog kapitala, ili su naprosto skeptični, nisu bili voljni pričati o tome.
Trnovo je, inače, od Sarajeva udaljeno nešto više od 30 kilometara, u smjeru jugoistoka. Da biste iz glavnoga grada BiH cestovnim putem došli do njega, prolazite kroz teritorij Republike Srpske, da biste onda opet vozili kroz Federaciju. Nasred samog Trnova, između zgrade Općine i škole je ploča koja mjesto dijeli na dva entiteta. Do rata je na prostoru čitave općine živjelo oko 7500 stanovnika, Bošnjaka i Srba. Danas tamo ukupno živi između dvije i tri tisuće ljudi. Bave se poljoprivredom, stočarstvom, snalaze se, kažu. Srpska i bošnjačka djeca idu u zasebne škole, makar bi sva bez problema stala u jednu. Gdje ne bi stalo ukupno oko 140 osnovaca u jednu školu... Međuetničkih komplikacija, ističu na obje strane, nema. Ulagači su za sve dobrodošla vijest. U Općini su već izračunali da bi im budžet mogao zbog svih davanja na koje će moći računati po izgradnji turističkog naselja porasti sa sadašnjih šest milijuna na 60 milijuna KM godišnje. Dakle, čak deset puta!
Kvadrat livade - 8 KM
Uostalom, mnogi u svemu vide i svoj kratkoročni interes jer je 90 posto parcela na kojima bi trebalo niknuti turističko čudo u privatnom vlasništvu. I Bošnjaka i Srba. Za potrebe izgradnje turističkog kompleksa kreće otkup zemlje ukupno vrijedne osam milijuna KM. Općina je već otkupila zemlje u vrijednosti dva milijuna KM. Za metar kvadratni pašnjaka plaća se po šest KM, za livadu osam KM, a za obradivu njivu 10 KM...
Uostalom, to je "cjenik" koji odgovara i onima koji važe na ostalim lokacijama u bližoj okolici Sarajeva. Od Hadžića, gdje se na dvije lokacije upravo grade apartmanska naselja financirana također arapskim kapitalom (u Oseniku gdje niče "Sarajevo Resort" te u Lokvama), pa do Poljina kod Vogošća, sjevernog sarajevskog predgrađa, gdje Al Shiddi Group užurbano i po temperaturama ispod nule gradi aparmansko naselje Poljine Hills. U Oseniku saznajemo kako se za dulum (tj. 1000 metara kvadratnih zemljišta) moglo dobiti pet do šest tisuća maraka.
Srbi i Kuvajćani
- Toliko su davali i Srbi i Kuvajćani.
- Kakvi sad Srbi? - pitamo s upitnikom iznad glave.
- Pa ovo gdje se sad upravo grade apartmani je prije rata bio srpski dio, a Srbi se ne vraćaju nego prodaju – pojasnila nam je starija Bošnjakinja na koju smo nabasali tražeći gradilište u Oseniku. Inače, turističko-rezidencijalno naselje "Sarajevo Resort" je prije dva mjeseca i svečano otvoreno, vrpcu je prerezao član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, a pridržavao mu je osnivač kompanije "Gulf Real Estate" Jasem Ahmed Al Kanderi, no bageri i radnici i dalje imaju pune ruke posla. Terasasto obrađeno brdo još je veliko gradilište. Bit će da je to glavni razlog što nas zaštitari s ulaza nisu pustili unutar ograđenog prostora. Htjeli su nam zabraniti i fotografiranje apartmana i stambenih trokatnica izvan ograde, no naravno da ih nismo poslušali. Inače, riječ je o naselju koje će u konačnici činiti 160 objekata u koje će se moći smjestiti 1125 osoba. Sve to na 160.000 kvadrata, od čega nekih 12.000 kvadrata otpada na umjetno jezero. Iako nismo vidjeli sve te buduće sportske terene, dječja igrališta, supermarkete i ostale sadržaje koje "Sarajevo Resort" reklamira, ono što je zajedničko ovom projektu, u već prilično poodmakloj fazi izgradnje, i onom koji se tek treba dogoditi iznad Trnova - nelagoda je domaćeg stanovništva da o tome javno govori.
Fadil svoje ne da
- Nemojte me slikavat ni za živu glavu, jer ovdje su ljetos radili i ljudi iz naših kuća. I to na crno! Pa da ne bi bilo problema... - kazat će bakica koja se pridružila senzaciji zvanoj "novinari u selu", s nepovjerenjem pogledavajući prema kolegi fotoreporteru Duji.
- Govorimo li o istom gradilištu, ovom gore? Kako to na crno?
- E lijepo, dijete moje. Što misliš da su arapski bogataši pošteniji od naših? A zar bi bili bogataši da su pošteni, reci ti meni?
- Dobro, dovest će vam turiste iz arapskih zemalja, oni će ovamo bježati od vrućina, što mislite o tome?
- Mi smo ovakvi kakvi jesmo i ostat ćemo takvi. Što bi mi imali od turizma?! - ne daju se impresionirati naše sugovornice, prve susjede "Sarajevo Resorta". Uostalom, kao i Fadil Marić koji, dolazite li iz smjera Jablanice, živi na početku općine Hadžić. Njemu nitko ništa nije nudio za zemlju, barem zasad, ali i da ponudi, on je ne bi prodao!
- E ne bi, iz principa! - vrti niječno kažiprstom.
- Ni za dobre pare, Fadile?
- Nizašta! Pa još malo više da mi ponude - vrti glavom ovaj umirovljenik koji se "pomaže" uzgojem stoke, pa pojašnjava da ljudi zbog financijskih problema olako prodaju djedovinu, zaboravljajući da se ona više ne može povratiti.
'Prodava se!'
- Svaka njima čast, zaposlili su naše ljude na tim gradilištima, ali ne mogu si dopustit da prodam zemlju. A i kćerke mi žive u Sarajevu, u onom betonu i smogu, i vjerujte, i same jedva čekaju svaku priliku da mogu ovamo pobjeć iz grada! I sad da ja to prodam Arapima, ma bilo kome; nema šanse! Da je i 25 maraka po kvadratu, što, čujem, nude ako im se baš svidi pozicija.
Zbog ulagača široke ruke table s natpisima poput "Prodava se!, mobitel taj i taj" nisu nikakva rijetkost u sarajevskim predgrađima. Već mjesecima Sarajlije pričaju o famoznim Arapima koji za gotovinu kupuju zemljišta, ne samo u Hadžićima, nego i u općini Pazarić, sve do Tarčina, pa na podučju Ilidže, Ilijaša... Kuće ih ne privlače, samo zemlja na kojoj se može graditi. Zbog nemogućnosti izravnog kniženja, u BiH osnivaju tvrtke kćeri preko kojih formalno preuzimaju vlasništvo. Tako su i ulagači iz Dubaija u Trnovu zakupili poslovni prostor za ured o čijoj formalnosti govori i to što je doslovno prazan.
Ja sam vam 'pravo arapsko'
Sarajevo turistima ne nudi more, ali se lako utopiti u plavičastim očima Hanadi, koja nas je strpljivo "provela" kroz simulacije apartmansko-stambenog naselja u izgradnji Poljine Hills. "Nikad niste čuli ime? Je, možda je malo rijetko. Ali je pravo arapsko!" ponosno nam se predstavila. Nego, pošto smo u Sarajevo došli zbog nekretnina i ulaganja, vratimo se na temu: Poljine Hills projekt je iza kojeg stoji Al Shiddi Group iz Saudijske Arabije. Sastojat će se od 211 urbanih vila i apartmana, sa svim urbanim sadržajima. Cijene će se kretati od 1200 do 1500 eura po metru kvadratnom. Sve bi trebalo biti gotovo do kraja iduće godine, a već je navodno više od pola objekata – prodano. U ponudi su tri vrste urbanih vila sa po tri, četiri spavaće sobe, od 135 do 205 kvadrata. Obišli smo gradilište, do kojeg vam iz centra Sarajeva – ako koji put ne skrenete pogrešnim (i naravno, neoznačenim) cestovnim rukavcem, što je nama dvaput pošlo za rukom – treba 15 do najviše 20 minuta, i tamo zatekli geodete i radnike u punom pogonu. Kopaju se temelji, kiperi stalno dolaze i odlaze... Zasad je dovršena tek jedna vila, ali se na gradilištu ne boje za rokove. Nastave li kako su se zalaufali, i nemaju zašto.
Druga faza projekta podrazumijeva i gradnju stambenih zgrada, sa stambenim jedinicama površine od 54 pa do 147 kvadrata. Al Shiddi Group u Sarajevu već u neposrednoj blizini povijesnog središta grada posjeduje SCC, shopping centar i hotel, kao i Hotel Bristol sa 186 soba. Za potrebe izgradnje Poljine Hillsa osnovali su Shad Invest, tvrtku inženjera i arhitekta, kao i SRE Investment, tvrtku za posredovanje pri investiranju.
Turci široke ruke
Kad je riječ o ulaganjima iz Turske u susjednu BiH, ona u posljednjih desetak godina dosežu oko 145 milijuna američkih dolara. Uz bankarsko-financijski sektor (Ziraat banka, pa ulazak u vlasništvo Sarajevske burze početkom 2011.), ulagali su u medije, industriju (Kastamonu Entegre je kupio tvornicu celuloze Natron-Hayat u Maglaju, a Soda Sanayii A.S. je pruzeo tvornicu sode u Lukavcu). Turskim kapitalom otvorene su brojne škole i sveučilišta. Procjenjuje se da su ukupna turska ulaganja u BiH, imamo li na umu i obrazovanje i turizam, dosegnula blizu milijardu eura. Nisu sva ulaganja imala i sretan kraj: krajem 2008. Turska je preuzela 49 posto BH Airlinesa, uložila oko 15 milijuna eura, no kasnije su odustali od oživljavanja prezadužene tvrtke. U promet Turci ipak ulažu, uostalom, njihove su kompanije dobile radove na više dionica autocesta po iH.
