Vrane možda ne razumiju što im je zajedničko s vojnim redom Noćna straža iz serije Igra prijestolja ili pak zašto izreka „kao što vrane lete” znači putovati u ravnoj liniji, ali one su itekako sposobne samostalno zaključivati. Prema studiji objavljenoj u časopisu Current Biology, sive vrane mogu riješiti relacijske podudarne zadatke višeg reda baš poput ljudi i drugih primata.
Nekoć se mislilo kako je samostalno (analogijsko) zaključivanje svojstveno isključivo ljudima. Ono je temelj kategorizacije, kreativnog rješavanja problema, ali i znanstvenih otkrića. Ali kako se takvo zaključivanje može testirati? Prethodna istraživanja pokazala su da „relacijska podudarnost uzorka” (RMTS) zapravo vizualno predstavlja bit analogije. Primjerice, ako je testni uzorak bio AA, tada bi odabir para BB bio ispravan sljedeći korak. Ili ako bi testni uzorak bio CD, tada bi bilo ispravno odabrati par EF. Niti jedan odabir kod ispitnih parova ne odgovara fizički uzorku para – na taj način samo nam relacijska jednakost ili različitost mogu pomoći kod odabira para. Primjerice, majmuni su uspješno naučili primjenjivati RMTS.
No, sada je međunarodni istraživački tim, pod vodstvom Edwarda Wassermana sa Sveučilišta u Iowi, želio vidjeti mogu li nešto slično učiniti i neke druge životinje osim primata. Uostalom, vrane i gavrani odavno su poznati po svojoj inteligenciji. Oni su dresirali dvije sive vrane (lat. Corvus cornix) da identificiraju predmete po boji, obliku i broju metodom „identifikacijske podudarnosti uzorka” (IMTS). Ptice su bile stavljene u žičani kavez s plastičnom pliticom u kojoj su se nalazile tri karte i dvije šalice. Karta u sredini služila je kao uzorak. Šalice su bile pokrivene s druge dvije karte – jedna je odgovarala karti koja je bila stavljena u sredinu kao uzorak (po boji, obliku i broju na njoj), a druga nije. Šalica na kojoj se nalazila karta koja se podudarala s uzorkom sadržavala je i dva crva kao nagradu, prenosi znanost.geek.hr.
U drugom dijelu eksperimenta ptice su podvrgnute testiranju relacijskog podudaranja parova. Karta koja je služila kao uzorak s dva kruga iste veličine, primjerice, značila je da bi vrane trebale odabrati kartu s dva kvadrata iste veličine, a ne s dva kruga različite veličine. Jedna od autorica ove studije, Anna Smirnova sa Sveučilišta Lomonosov u Moskvi, zabilježila je da su ptice odabrale pravu kartu više od tri četvrtine puta.
Međutim, ono što je uistinu zadivljujuće je činjenica da su vrane zapravo to učinile potpuno spontano, budući da nisu bile dresirane za prepoznavanje RMTS metodom. Naime, bile su trenirane jedino metodom IMTS koja ne uključuje razumijevanje odnosa između predmeta. „Upravo je to poanta otkrića. Iskreno, da je to bio rezultat učenja na silu i dresiranja, bio bi to „samo” impresivan rezultat. No, one su to učinile potpuno spontano. I zato je to jedan zaista fenomenalan pothvat”, izjavio je Wasserman./Dnevnik.ba/
Nekoć se mislilo kako je samostalno (analogijsko) zaključivanje svojstveno isključivo ljudima. Ono je temelj kategorizacije, kreativnog rješavanja problema, ali i znanstvenih otkrića. Ali kako se takvo zaključivanje može testirati? Prethodna istraživanja pokazala su da „relacijska podudarnost uzorka” (RMTS) zapravo vizualno predstavlja bit analogije. Primjerice, ako je testni uzorak bio AA, tada bi odabir para BB bio ispravan sljedeći korak. Ili ako bi testni uzorak bio CD, tada bi bilo ispravno odabrati par EF. Niti jedan odabir kod ispitnih parova ne odgovara fizički uzorku para – na taj način samo nam relacijska jednakost ili različitost mogu pomoći kod odabira para. Primjerice, majmuni su uspješno naučili primjenjivati RMTS.
No, sada je međunarodni istraživački tim, pod vodstvom Edwarda Wassermana sa Sveučilišta u Iowi, želio vidjeti mogu li nešto slično učiniti i neke druge životinje osim primata. Uostalom, vrane i gavrani odavno su poznati po svojoj inteligenciji. Oni su dresirali dvije sive vrane (lat. Corvus cornix) da identificiraju predmete po boji, obliku i broju metodom „identifikacijske podudarnosti uzorka” (IMTS). Ptice su bile stavljene u žičani kavez s plastičnom pliticom u kojoj su se nalazile tri karte i dvije šalice. Karta u sredini služila je kao uzorak. Šalice su bile pokrivene s druge dvije karte – jedna je odgovarala karti koja je bila stavljena u sredinu kao uzorak (po boji, obliku i broju na njoj), a druga nije. Šalica na kojoj se nalazila karta koja se podudarala s uzorkom sadržavala je i dva crva kao nagradu, prenosi znanost.geek.hr.
U drugom dijelu eksperimenta ptice su podvrgnute testiranju relacijskog podudaranja parova. Karta koja je služila kao uzorak s dva kruga iste veličine, primjerice, značila je da bi vrane trebale odabrati kartu s dva kvadrata iste veličine, a ne s dva kruga različite veličine. Jedna od autorica ove studije, Anna Smirnova sa Sveučilišta Lomonosov u Moskvi, zabilježila je da su ptice odabrale pravu kartu više od tri četvrtine puta.
Međutim, ono što je uistinu zadivljujuće je činjenica da su vrane zapravo to učinile potpuno spontano, budući da nisu bile dresirane za prepoznavanje RMTS metodom. Naime, bile su trenirane jedino metodom IMTS koja ne uključuje razumijevanje odnosa između predmeta. „Upravo je to poanta otkrića. Iskreno, da je to bio rezultat učenja na silu i dresiranja, bio bi to „samo” impresivan rezultat. No, one su to učinile potpuno spontano. I zato je to jedan zaista fenomenalan pothvat”, izjavio je Wasserman./Dnevnik.ba/
