U posljednjih pet godina u BiH je potrošeno najmanje 383 milijuna maraka na financiranje 12.200 udruga, pokazuju podaci iz Registra grantova Transparency Internationala u BiH, koji je podatke prikupio od svih razina vlasti. Čak 64 milijuna KM dobile su udruge koje se mogu izravno povezati s političkim strankama, budući da su čelnici 1807 udruga bili na kandidacijskim listama u posljednja tri izborna ciklusa.

Ovi podaci nisu ni potpuni, jer 27 općina, gradova, entitetskih i kantonalnih ministarstava nije dostavilo informacije, a sve je prisutniji trend da velike iznose novca za udruge dodjeljuju profitabilna javna poduzeća.
Zlouporabe i sukob interesa

Transparency International BiH usporedio je podatke o udrugama koje su primale javna sredstva s Registrom dužnosnika te identificirao 344 udruge čija odgovorna lica obavljaju javnu funkciju, a na njihovo financiranje u posljednjih pet godina potrošeno je 16 milijuna KM. Od toga, 83 udruge vode rukovoditelji (direktori i članovi nadzornih odbora) javnih poduzeća, dok su na čelu 184 udruge rukovoditelji javnih ustanova. Među njima su i 77 udruga koje vode izabrane i imenovane osobe koje obnašaju neku od političkih funkcija.

Javni novac u većini slučajeva dijelio se bez jasnih kriterija i javnih poziva, na što revizori već godinama upozoravaju na svim razinama vlasti, a problem je prepoznat i u strategijama borbe protiv korupcije. S druge strane, proračunska sredstva zloupotrebljavaju se za financiranje podobnih udruga ili čak troškova izbornih kampanja. Transparency International BiH podnosio je prijave protiv čelnika udruga koji su se nalazili u izravnom sukobu interesa jer su istovremeno obnašali javne funkcije, no nije bilo adekvatne reakcije.

Nakon prijave protiv bivšeg savjetnika predsjednika Republike Srpske Milana Tegeltije, vlast u RS-u ekspresno je izmijenila zakon i legalizirala sukob interesa u financiranju nevladinih organizacija iz proračuna. Tako je omogućeno svim dužnosnicima da osnivaju vlastite NVO i primaju neograničena javna sredstva, pod uvjetom da za rad u udruzi ne primaju plaću. Podsjećamo da je cilj ovog zakona bio spriječiti dužnosnike da proračunski novac dodjeljuju vlastitim udrugama i privatnim poduzećima, a sužavanje sukoba interesa samo na primanje plaće nanijelo je nemjerljivu štetu.

Dodatno, revizori u RS-u utvrdili su da se sredstva odobravaju udrugama koje ih nenamjenski troše, ali unatoč nekoliko sudskih presuda u korist Transparency Internationala BiH i reakciji Ombudsmana, resorno ministarstvo u Vladi RS-a i dalje skriva ove informacije.

U Federaciji BiH od 2013. godine ne postoji nadležna komisija koja odlučuje o sukobu interesa, dok institucije koje dodjeljuju javna sredstva potpuno ignoriraju postojanje zakona i činjenicu da udrugama koje vodi javni dužnosnik nije dopušteno primiti više od 10.000 KM godišnje, odnosno 50.000 KM za udruge iz područja kulture i sporta.
Brčko distrikt izdvaja najviše novca

Najviše novca dijeli se na lokalnoj i kantonalnoj razini, no značajne iznose dodjeljivale su i entitetske vlade.

U usporedbi s visinom proračuna, najveći postotak izdvaja Vlada Brčko distrikta, koja za financiranje NVO-a izdvaja 16,8 milijuna KM godišnje. Distrikt su u promatranom razdoblju potresale brojne afere vezane uz raspodjelu ovog novca, no vlast je kasnije provela značajnu reformu usvajanjem poboljšanog zakona o sukobu interesa.

Iznosi sredstava za financiranje udruga rastu iz godine u godinu, a jedini pad zabilježen je 2020. godine zbog smanjenih javnih prihoda uslijed pandemije COVID-19.

Ovi podaci jasno pokazuju razinu političke kontrole nad financiranjem civilnog sektora iz proračuna. Sredstva se dodjeljuju udrugama koje često nemaju ni internetsku stranicu, ne objavljuju izvještaje o radu niti informacije o tome kako troše javna sredstva.

S druge strane, novim zakonom u Republici Srpskoj vlast planira ograničiti rad nepodobnih udruga i označiti ih kao ''strane agente'' ako se financiraju iz europskih ili drugih fondova. Ironično, vlast koristi iste te fondove, dok se ovim zakonom pod krinkom transparentnosti pokušava ograničiti rad nepoželjnih organizacija, dok istovremeno ne postoji ni minimum transparentnosti kod financiranja ''vladinih nevladinih organizacija''.