Ispostave li se autentične sljedeće snimke, počasni član Društva antifašista Hrvatske mogao bi u povijest otići kao najobičnije fašističko smeće.
“Jasenovac je bio radni logor kakvih je bilo i u ostalom dijelu Europe. Ta ubojstva nisu istinita, prošlo bi po 15, po mjesec dana da nitko nije umro niti je ubijen. Kad bi došao u Jasenovac zatočenik je praktično bio spašen jer je bio potreban kao radnik” – ovo su riječi ni manje nit više nego Stipe Mesića koji je danas počasni član ili neki vrag u Društvu Antifašista Hrvatske. Omiljen je gost i na lažnim antifašističkim sijelima u Sarajevu, među građanima koji često kriju svoje veze s ustaškim pokretom 40-ih u Sarajevu.
Dan nakon Sarajevskog primirja. 4.siječnja 1992. godine Stipe Mesić posjetio je zapadnu Slavoniju i s domaćinima se družio u Novskoj.
Sa zapovjednicima se našao na druženju uz mezu i piće govorio o operacijama Hrvatske vojske, Sarajevskom primirju, velikosrpskoj politici, Miloševiću, Izetbegoviću i Tuđmanu, uključivanju Albanaca u rat, ali i o ustašama, suđenju Andriji Artukoviću i Jasenovcu.
Mesić briše ruke, zauzima ozbiljan gard i u jednom trenutku govori:
“Samo, nemojte se zavaravati. Jasenovac je radio poslije rata još dvije godine.
(‘Križni put je završavao u Jasenovcu, Znamo mi to ..’, čuju se glasovi, a Mesić nastavlja:
“U Logoru ima duboko ukopanih Hrvata. Mi ćemo sad tražiti da se iskopaju one nove rake. Tamo su domobrani, ustaše i čerkezi …. I to ćemo morati svjetsku komisiju dovesti da se vidi tko je tu ukopan.
Nakon kratkog odmaka i razgovara o suđenju Artukoviću, Mesić nastavlja o Jasenovcu:
“Tito je sve znao, ali trebale su mu veće žrtve da se dobije ratna odšteta. Ali on nikad nije posjetio Jasenovac. Prolazio je puno puta ovuda, ali nikada nije bio u Jasenovcu. Kad je papa tražio da dođe, reklu mu može ako posjeti Jasenovac, a papa je rekao samo ona mjesta koja je posjetio i Tito.
Možda se bojao onih koji su poslije rata tamo spremio, pitao je sugovornik
“Ne nije htio, govori Mesić. Znao je on to.”
Kad je spomenuto broj od 700 tisuća žrtava Mesić govori:
“To je nemoguće, drugo, tu nije bilo plinskih komora, a moramo još nešto znati što logoraši sami priznaju… ljudi su umirali, kao što se u ratu inače umire od tifusa, od dizenterije, ovoga ili onoga, ali to su bili radni pogoni. Bilo bi glupo da kad se netko nauči raditi u kožari, ti ga ubiješ, a tko će sutra raditi. Trebalo je prerađivati kožu, trebalo je za vojsku. Prema tome, ti pogoni su radili.
I idućem trenutku Mesić izgovara “povijesne” rečenice:
“Ljudi su ubijani, ali prije dolaska u Jasenovac. Kad bi došao u Jasenovac on je praktično bio spašen jer je bio potreban kao radnik. Ta ubojstva nisu istinita, prošlo bi po 15, po mjesec dana da nitko nije umro niti je ubijen. Ali, umirali su ljudi, jasno da su umirali, djeca iscrpljena, s materama su došli pa su i umirali.
Glupo je reći da nije bilo smrti, 25 tisuća je puno, ali nisu to samo Srbi. Slušajte, to je bila institucija logora koja nije bila samo tu nego u cijeloj Europi, institucija koja je kontrolirala ljude koji su aktualnom režimu mogli smetati i zato ga je izolirao.
Da je tu bilo i smrti, bilo je, ali da se izmišljaju takve podvale i laži da su časne sestre ubijale u Jastrebarskom, a one su se po cijenu života žrtvovale da i same budu zaražene od tifusa, a spašavale su i hranile tu djecu. Ta djeca na kraju to i priznaju kao što je onaj Milivojević Dragan koji je isto dijete s Kozare”, završava Mesić raspravu o Jasenovcu.
Najljepše molimo sarajevsku čaršiju da nam više ovog čovjeka ne dovode kao uglednog gosta u BIH. A od predstavnika Hrvata i Srba u BIH tražimo da ga proglase nepoželjnim u našoj zemlji.
Poskok.info
“Jasenovac je bio radni logor kakvih je bilo i u ostalom dijelu Europe. Ta ubojstva nisu istinita, prošlo bi po 15, po mjesec dana da nitko nije umro niti je ubijen. Kad bi došao u Jasenovac zatočenik je praktično bio spašen jer je bio potreban kao radnik” – ovo su riječi ni manje nit više nego Stipe Mesića koji je danas počasni član ili neki vrag u Društvu Antifašista Hrvatske. Omiljen je gost i na lažnim antifašističkim sijelima u Sarajevu, među građanima koji često kriju svoje veze s ustaškim pokretom 40-ih u Sarajevu.
Dan nakon Sarajevskog primirja. 4.siječnja 1992. godine Stipe Mesić posjetio je zapadnu Slavoniju i s domaćinima se družio u Novskoj.
Sa zapovjednicima se našao na druženju uz mezu i piće govorio o operacijama Hrvatske vojske, Sarajevskom primirju, velikosrpskoj politici, Miloševiću, Izetbegoviću i Tuđmanu, uključivanju Albanaca u rat, ali i o ustašama, suđenju Andriji Artukoviću i Jasenovcu.
Mesić briše ruke, zauzima ozbiljan gard i u jednom trenutku govori:
“Samo, nemojte se zavaravati. Jasenovac je radio poslije rata još dvije godine.
(‘Križni put je završavao u Jasenovcu, Znamo mi to ..’, čuju se glasovi, a Mesić nastavlja:
“U Logoru ima duboko ukopanih Hrvata. Mi ćemo sad tražiti da se iskopaju one nove rake. Tamo su domobrani, ustaše i čerkezi …. I to ćemo morati svjetsku komisiju dovesti da se vidi tko je tu ukopan.
Nakon kratkog odmaka i razgovara o suđenju Artukoviću, Mesić nastavlja o Jasenovcu:
“Tito je sve znao, ali trebale su mu veće žrtve da se dobije ratna odšteta. Ali on nikad nije posjetio Jasenovac. Prolazio je puno puta ovuda, ali nikada nije bio u Jasenovcu. Kad je papa tražio da dođe, reklu mu može ako posjeti Jasenovac, a papa je rekao samo ona mjesta koja je posjetio i Tito.
Možda se bojao onih koji su poslije rata tamo spremio, pitao je sugovornik
“Ne nije htio, govori Mesić. Znao je on to.”
Kad je spomenuto broj od 700 tisuća žrtava Mesić govori:
“To je nemoguće, drugo, tu nije bilo plinskih komora, a moramo još nešto znati što logoraši sami priznaju… ljudi su umirali, kao što se u ratu inače umire od tifusa, od dizenterije, ovoga ili onoga, ali to su bili radni pogoni. Bilo bi glupo da kad se netko nauči raditi u kožari, ti ga ubiješ, a tko će sutra raditi. Trebalo je prerađivati kožu, trebalo je za vojsku. Prema tome, ti pogoni su radili.
I idućem trenutku Mesić izgovara “povijesne” rečenice:
“Ljudi su ubijani, ali prije dolaska u Jasenovac. Kad bi došao u Jasenovac on je praktično bio spašen jer je bio potreban kao radnik. Ta ubojstva nisu istinita, prošlo bi po 15, po mjesec dana da nitko nije umro niti je ubijen. Ali, umirali su ljudi, jasno da su umirali, djeca iscrpljena, s materama su došli pa su i umirali.
Glupo je reći da nije bilo smrti, 25 tisuća je puno, ali nisu to samo Srbi. Slušajte, to je bila institucija logora koja nije bila samo tu nego u cijeloj Europi, institucija koja je kontrolirala ljude koji su aktualnom režimu mogli smetati i zato ga je izolirao.
Da je tu bilo i smrti, bilo je, ali da se izmišljaju takve podvale i laži da su časne sestre ubijale u Jastrebarskom, a one su se po cijenu života žrtvovale da i same budu zaražene od tifusa, a spašavale su i hranile tu djecu. Ta djeca na kraju to i priznaju kao što je onaj Milivojević Dragan koji je isto dijete s Kozare”, završava Mesić raspravu o Jasenovcu.
Najljepše molimo sarajevsku čaršiju da nam više ovog čovjeka ne dovode kao uglednog gosta u BIH. A od predstavnika Hrvata i Srba u BIH tražimo da ga proglase nepoželjnim u našoj zemlji.
Poskok.info
