Umjesto na terenu, Ljuban Gudelj, radije zavod red na farmi.
Naime, ovaj poljoprivrednik sa zagrebačkom diplomom kriminalistike se već 10 godina intenzivno bavi stočarstvom. On je primjer da dječje snove ne može pokvariti jedan “papir”, pa je policijsku stanicu brzo zamijenio imanjem u Crvenicama, nadomak Tomislavgrada.
Od malena je, priča, sanjao o svom miru u prirodi sa stokom i psima, pa je i u kinologiji već tri desetljeća.
Stalno mi je bila ta buba u glavi da se bavim ovim poslom. Od malena sam sa psima, našim autohtonim tornjacima i uvijek sam zamišljao da ih imam puno, da nisu u boksovima, da su na slobodi, da sam u nekoj prirodi, prostoru i evo danas sam tu, priča Gudelj.
Put do trona
A tu je i farma “Studena” čija je glavna djelatnost je uzgoj koza, a trenutno je ovdje njih 400. Ljuban Gudelj važi za jednog od najvećih proizvođača kozjeg mlijeka. Put do trona nije bio lak, ali je uspio zahvaljujući posvećenosti i ulaganjima, prije svega u kvalitetna grla.
Kozarstvo je u BiH u povojima. Nekada davno je bilo prilično razvijeno, ali je ’50-tih godina u bivšoj Jugoslaviji, donesena uredba kojom je zabranjeno držanje koza na otvorenom prostoru, kao one uništavaju šume. Tako da je kozarstvo spalo na niske grane po pitanju broja grla, a posebno kvaliteta, ističe Gudelj za Agroklub, napomenuvši da su proizvodne osobine grla vrlo loše te je on među prvima uvezao ona rasna, a potom su mu se pridružile i ostale kolege.
Sada je na području Tomislavgrada i okolice oko 15-tak ozbiljnih proizvođača kozjeg mlijeka.
U njegovom selu je oko 150 domaćinstava, no, kako navodi, nitko nema ni krave ni ovce ni koze. Svi mještani su mu dali zemlju na korištenje bez ikakve naknade. Stava je da dana mogu opstati samo veći proizvođači, koji su bolje organizirani, imaju mehanizaciju i profesionalno se bave time.
Govoriti da se baviš poljoprivredom, a imati jednu kravu, to je prošlo vrijeme, možeš govoriti da imaš za svoje neke potrebe, ali to nije poljoprivreda. Pozitivno je da se dosta mladih ovdje uključilo, to su ozbiljni farmeri, koji su izgradili dobre objekte, uložili su puno sredstava… Manji je broj domaćinstava, ali je veća proizvodnja, kaže za Agroklub.
Nema ništa od kukanja
S obzirom na ogromne resurse, koje nudi ovo podneblje, na njegovoj farmi je i 300 ovaca i 60 grla mesnih goveda. Cijela obitelj je uključena u poslove, osim njegovih roditelja koji su već u godinama i sada su samo “logistika”.
Nema ništa od kukanja, svi smo pozvani stvari pomičemo na bolje u svakoj branši, tako da ako nećemo mi, neće nitko drugi, poručuje Gudelj koji je i otac šestero djece. Ovo je, kaže, specifičan posao koji ne preporučujem svakom, jer samo ljubavi, mora postojati i strpljenje i mnogo odricanja.
Od kralja do vikinga: U općini s najviše stoke, junica najtraženija
Prije godinu-dvije sam došao kući oko pola sedam i mala moja kćer trči prema meni, kaže: Tata, jesi to uzeo slobodan dan na farmi? A ja došao uvečer, ona očekuje da dođem u devet, deset. Eto, takav je posao nas farmera znači rano ustajanje, kasno lijeganje i nema ni petka ni sveca, ali može se živjeti, živimo i dobro je, zadovoljni smo, kaže nam Gudelj čija se proizvodnja u jednom desetljeću uvećala s dvije na 200 tisuća litara kozjeg mlijeka.
Agroklub.ba
Naime, ovaj poljoprivrednik sa zagrebačkom diplomom kriminalistike se već 10 godina intenzivno bavi stočarstvom. On je primjer da dječje snove ne može pokvariti jedan “papir”, pa je policijsku stanicu brzo zamijenio imanjem u Crvenicama, nadomak Tomislavgrada.
Od malena je, priča, sanjao o svom miru u prirodi sa stokom i psima, pa je i u kinologiji već tri desetljeća.
Stalno mi je bila ta buba u glavi da se bavim ovim poslom. Od malena sam sa psima, našim autohtonim tornjacima i uvijek sam zamišljao da ih imam puno, da nisu u boksovima, da su na slobodi, da sam u nekoj prirodi, prostoru i evo danas sam tu, priča Gudelj.
Put do trona
A tu je i farma “Studena” čija je glavna djelatnost je uzgoj koza, a trenutno je ovdje njih 400. Ljuban Gudelj važi za jednog od najvećih proizvođača kozjeg mlijeka. Put do trona nije bio lak, ali je uspio zahvaljujući posvećenosti i ulaganjima, prije svega u kvalitetna grla.
Kozarstvo je u BiH u povojima. Nekada davno je bilo prilično razvijeno, ali je ’50-tih godina u bivšoj Jugoslaviji, donesena uredba kojom je zabranjeno držanje koza na otvorenom prostoru, kao one uništavaju šume. Tako da je kozarstvo spalo na niske grane po pitanju broja grla, a posebno kvaliteta, ističe Gudelj za Agroklub, napomenuvši da su proizvodne osobine grla vrlo loše te je on među prvima uvezao ona rasna, a potom su mu se pridružile i ostale kolege.
Sada je na području Tomislavgrada i okolice oko 15-tak ozbiljnih proizvođača kozjeg mlijeka.
U njegovom selu je oko 150 domaćinstava, no, kako navodi, nitko nema ni krave ni ovce ni koze. Svi mještani su mu dali zemlju na korištenje bez ikakve naknade. Stava je da dana mogu opstati samo veći proizvođači, koji su bolje organizirani, imaju mehanizaciju i profesionalno se bave time.
Govoriti da se baviš poljoprivredom, a imati jednu kravu, to je prošlo vrijeme, možeš govoriti da imaš za svoje neke potrebe, ali to nije poljoprivreda. Pozitivno je da se dosta mladih ovdje uključilo, to su ozbiljni farmeri, koji su izgradili dobre objekte, uložili su puno sredstava… Manji je broj domaćinstava, ali je veća proizvodnja, kaže za Agroklub.
Nema ništa od kukanja
S obzirom na ogromne resurse, koje nudi ovo podneblje, na njegovoj farmi je i 300 ovaca i 60 grla mesnih goveda. Cijela obitelj je uključena u poslove, osim njegovih roditelja koji su već u godinama i sada su samo “logistika”.
Nema ništa od kukanja, svi smo pozvani stvari pomičemo na bolje u svakoj branši, tako da ako nećemo mi, neće nitko drugi, poručuje Gudelj koji je i otac šestero djece. Ovo je, kaže, specifičan posao koji ne preporučujem svakom, jer samo ljubavi, mora postojati i strpljenje i mnogo odricanja.
Od kralja do vikinga: U općini s najviše stoke, junica najtraženija
Prije godinu-dvije sam došao kući oko pola sedam i mala moja kćer trči prema meni, kaže: Tata, jesi to uzeo slobodan dan na farmi? A ja došao uvečer, ona očekuje da dođem u devet, deset. Eto, takav je posao nas farmera znači rano ustajanje, kasno lijeganje i nema ni petka ni sveca, ali može se živjeti, živimo i dobro je, zadovoljni smo, kaže nam Gudelj čija se proizvodnja u jednom desetljeću uvećala s dvije na 200 tisuća litara kozjeg mlijeka.
Agroklub.ba
