Mjesec studeni tradicionalno je rezerviran za običaj u narodu zvan klanje svinja ili svinjokolja. U Srbiji postoje nazivi koljevina, zabijačke i svinjska daća, a u Hrvatskoj kolinje. Nekadašnji Dan Republike Jugoslavije 29. studeni bio je najveći državni datum, neradni dan kada je zasjedao AVNOJ, a obični ljudi na taj dan često su klali svinje i spremali meso za zimnicu. Baš taj datum je i dan-danas ostao sinonim za običaj svinjokolja.
Piše B. Marković / Artinfo.ba
U nastavku donosimo kratki podsjetnik za iskusne ili pak male savjete za početnike i one koji tek trebaju postati majstori svinjokolje:
Idealno razdoblje za svinjokolj je od 15. studenog do 15. prosinca i temperatura od 5 do 8°C. Idealna svinja teži od 100 do 150 kilograma, a najčešće sorte u našim krajevima su Veliki jorkšir i Pijetreni. Većina domaćina svinju kupi mjesecima prije klanja, i hrani ju prirodnom hranom, kako bi meso bilo što kvalitetnije. Svinja se dan prije klanja ne bi trebala hraniti kako bi joj se crijeva očistila prirodnim putem, ali i kako bi meso imalo svijetlu boju. Na dan klanja poželjno je rano ustajanje, a prethodno je potrebno sve pripremiti: veliki stol, kazan za grijanje vode (oranija) , korito za šurenje (tekne), zvona za šurenje (ponegdje se nazivaju glokni), noževe za različitu upotrebu, lance za šurenje, mašinu za mljevenje mesa, špric za kobasicu, kazan za čvarke i čugelj, sajlu i još ponešto. Naravno i roštilj, ukoliko domaćin nije škrtica. Ujutro su nezaobilazni kava i čašica rakije, bilo prokuhane, bilo "čiste".
Sam proces klanja teče relativno brzo, no sve zavisi od mesara.
Dio mesa se skladišti u hladnjake, dio se ostavlja za sušenje, dio pretvara u faširano meso.
Čvarci su jedna od najomiljenijih svinjskih delicija a dobivaju se prženjem masnog tkiva u kotlu koji je predviđen za to. Pritom je potrebno dobro miješati, kako ne bi zagorili. Prilikom topljenja može se dodati mlijeko, koje daje čvarcima zlatnu boju, ali i doprinosi okusu. Također, neki dodaju i jabuku. Nakon što se procijeni da je proces završen, čvarci se odvajaju od masti, te stavljaju na papir i posole. Mast se ostavlja kako bi se zgrušala.
Dio mesa predviđen za sušenje se soli i ostavlja u plastičnim posudama te "čeka" sušenje. Neka domaćinstva kuhaju određene dijelove mesa i od njih prave krvavicu.
Sam proces traje do dugo u noć ovisno opet od domaćina i okupljenog društva a uživanje u plodovima ovog slavnog "običaja" ovisno o apetitima ukućana. Sve ostalo je povijest.
Piše B. Marković / Artinfo.ba
U nastavku donosimo kratki podsjetnik za iskusne ili pak male savjete za početnike i one koji tek trebaju postati majstori svinjokolje:
Idealno razdoblje za svinjokolj je od 15. studenog do 15. prosinca i temperatura od 5 do 8°C. Idealna svinja teži od 100 do 150 kilograma, a najčešće sorte u našim krajevima su Veliki jorkšir i Pijetreni. Većina domaćina svinju kupi mjesecima prije klanja, i hrani ju prirodnom hranom, kako bi meso bilo što kvalitetnije. Svinja se dan prije klanja ne bi trebala hraniti kako bi joj se crijeva očistila prirodnim putem, ali i kako bi meso imalo svijetlu boju. Na dan klanja poželjno je rano ustajanje, a prethodno je potrebno sve pripremiti: veliki stol, kazan za grijanje vode (oranija) , korito za šurenje (tekne), zvona za šurenje (ponegdje se nazivaju glokni), noževe za različitu upotrebu, lance za šurenje, mašinu za mljevenje mesa, špric za kobasicu, kazan za čvarke i čugelj, sajlu i još ponešto. Naravno i roštilj, ukoliko domaćin nije škrtica. Ujutro su nezaobilazni kava i čašica rakije, bilo prokuhane, bilo "čiste".
Sam proces klanja teče relativno brzo, no sve zavisi od mesara.
Dio mesa se skladišti u hladnjake, dio se ostavlja za sušenje, dio pretvara u faširano meso.
Čvarci su jedna od najomiljenijih svinjskih delicija a dobivaju se prženjem masnog tkiva u kotlu koji je predviđen za to. Pritom je potrebno dobro miješati, kako ne bi zagorili. Prilikom topljenja može se dodati mlijeko, koje daje čvarcima zlatnu boju, ali i doprinosi okusu. Također, neki dodaju i jabuku. Nakon što se procijeni da je proces završen, čvarci se odvajaju od masti, te stavljaju na papir i posole. Mast se ostavlja kako bi se zgrušala.
Dio mesa predviđen za sušenje se soli i ostavlja u plastičnim posudama te "čeka" sušenje. Neka domaćinstva kuhaju određene dijelove mesa i od njih prave krvavicu.
Sam proces traje do dugo u noć ovisno opet od domaćina i okupljenog društva a uživanje u plodovima ovog slavnog "običaja" ovisno o apetitima ukućana. Sve ostalo je povijest.
