Kanadska astronomkinja Jennifer West sa Sveučilišta Toronto napravila je računalni model koji sugerira da je Sunčev sustav okružen magnetskim tunelom, a svoju hipotezu bazira na osnovu dvije vidljive strukture na noćnom nebu za koje astronomi znaju već godinama, ali koje se do sad nisu dovodile u vezu. Jedna je smještena u sazviježđu Strijelca te se proteže preko sazviježda Škorpiona, Lupusa i Kentaura (engl. North polar spur), radi se o velikoj nakupini vrućeg plina koji se izdiže iznad ravnice Mliječne staze i emitira rendgenske zrake i radiovalove te području poznatom kao jednom od najdominantnijih izvorišta polariziranog zračenja (engl. Fan region).
Nakon što je izradila navedeni računalni model, West vjeruje da se te strukture, koje su napravljene od niti sličnih užadi, nalaze na 350 svjetlosnih godina od Zemlje te da su duge 1000 svjetlosnih godina.
Te su strukture prvi put uočene još u 60-tim godinama 20. stoljeća te su tad dokumentirane kao odvojene, ali West i njezini kolege otkrili su da one formiraju poveznicu koja "izgleda poput tunela oko Sunčevog sustava".
Zavojiti tunel, s linijama koje formiraju svjetla u tunelu te linije na cesti, oblikuje sličnu geometriju onoj predloženom modelu, ističu West i njezin tim.
Kad bismo pogledali prema nebu, vidjeli bismo tu strukturu nalik tunelu u gotovo svakom smjeru, naravno, kad bi naše oči mogle vidjeti radijsku svjetlost, pojašnjava West, javlja Zimo.
Ono što je računalni model West i njezinog tima napravio jest da je izračunao kako bi nebo radijske svjetlosti izgledalo promatrano sa Zemlje te je omogućio West i njezinom timu da "izgrade" strukturu tog tunela oko Zemlje.
West je inspiraciju povukla upravo iz studije u kojoj su prvi put i otkrivene te strukture. West je nakon toga razvila svoju ideju te je svoj model povezala s kudikamo boljim podacima koji su danas dostupni teleskopskim promatranjima.
Idući korak za West i njezin tim jest otkriti kakvu funkciju taj magnetski tunel ima u našoj galaksiji.
Magnetska polja ne postoje u izolaciji. Moraju biti povezana jedna s drugima. Stoga je naš idući korak bolje razumijevanje kako se to lokalno magnetsko polje veže za ono veće na galaktičkoj razini, kao i na ona manja oko našeg Sunca i Zemlje, kaže West.
Nakon što je izradila navedeni računalni model, West vjeruje da se te strukture, koje su napravljene od niti sličnih užadi, nalaze na 350 svjetlosnih godina od Zemlje te da su duge 1000 svjetlosnih godina.
Te su strukture prvi put uočene još u 60-tim godinama 20. stoljeća te su tad dokumentirane kao odvojene, ali West i njezini kolege otkrili su da one formiraju poveznicu koja "izgleda poput tunela oko Sunčevog sustava".
Zavojiti tunel, s linijama koje formiraju svjetla u tunelu te linije na cesti, oblikuje sličnu geometriju onoj predloženom modelu, ističu West i njezin tim.
Kad bismo pogledali prema nebu, vidjeli bismo tu strukturu nalik tunelu u gotovo svakom smjeru, naravno, kad bi naše oči mogle vidjeti radijsku svjetlost, pojašnjava West, javlja Zimo.
Ono što je računalni model West i njezinog tima napravio jest da je izračunao kako bi nebo radijske svjetlosti izgledalo promatrano sa Zemlje te je omogućio West i njezinom timu da "izgrade" strukturu tog tunela oko Zemlje.
West je inspiraciju povukla upravo iz studije u kojoj su prvi put i otkrivene te strukture. West je nakon toga razvila svoju ideju te je svoj model povezala s kudikamo boljim podacima koji su danas dostupni teleskopskim promatranjima.
Idući korak za West i njezin tim jest otkriti kakvu funkciju taj magnetski tunel ima u našoj galaksiji.
Magnetska polja ne postoje u izolaciji. Moraju biti povezana jedna s drugima. Stoga je naš idući korak bolje razumijevanje kako se to lokalno magnetsko polje veže za ono veće na galaktičkoj razini, kao i na ona manja oko našeg Sunca i Zemlje, kaže West.
