Alergije na orašaste plodove pogađaju značajan broj djece i odraslih te su jedan od najčešćih alergena.

Zbog toga je važno uvoditi orašaste plodove u prehranu djeteta oprezno i sigurno kako bi se na vrijeme uočili znakovi alergijske reakcije.

Kako bismo bolje razumjeli što uzrokuje ove alergije te koji su simptomi na koje treba paziti, za HELLO! magazin govorila je dr. Kezia Joy, registrirana dijetetičarka, nutricionistica i medicinska savjetnica u tvrtki Welzo, te je podijelila ključne informacije koje roditelji trebaju znati.

Što uzrokuje alergiju na orašaste plodove?

Brojni čimbenici mogu doprinijeti razvoju alergije na orašaste plodove, no genetika ima vrlo snažnu ulogu. "Imunološki sustav greškom identificira neke proteine iz orašastih plodova kao štetne. To potiče tijelo na oslobađanje određenih kemikalija, uključujući histamin, koje izazivaju alergijsku reakciju, na primjer, oticanje, svrbež ili probleme s disanjem", pojašnjava dr. Kezia.

"Genetika igra ključnu ulogu u ovom riziku. Djeca čiji roditelji ili braća i sestre imaju alergije, ekcem ili astmu, vjerojatnije će biti prirodno sklona osjetljivosti na orašaste plodove. Uz genetsku predispoziciju, djetetova rana prehrana, izloženost okolini i ravnoteža dobrih bakterija u crijevima dodatni su faktori koji mogu utjecati na to hoće li dijete razviti toleranciju ili reaktivnost u najranijoj dobi."

Treba li odgađati uvođenje orašastih plodova?

Ako ste zabrinuti zbog mogućih alergija, možda mislite da je najbolje pričekati dok dijete ne bude starije prije nego što uvedete orašaste plodove u njegovu prehranu. Međutim, dr. Kezia objašnjava da to nije učinkovit način prevencije.

"Postoje novi dokazi da rano, kontrolirano izlaganje hrani koja sadrži orašaste plodove može pomoći smanjiti rizik od alergije kod dojenčadi, bez obzira na njihovu sklonost alergijama. Raste interes za koncept prema kojem male količine, uvedene u kliničkom okruženju, mogu biti dovoljne da 'nauče' imunološki sustav da su proteini orašastih plodova prihvatljivi", kaže ona.

"Prije se vjerovalo da je odgađanje uvođenja sigurnije, međutim, istraživanja sada pokazuju da odgađanje izlaganja zapravo može povećati osjetljivost kod neke djece. Ipak, prevencija nije univerzalna – djeca s teškim ekcemom ili jakom obiteljskom poviješću alergija trebaju se posavjetovati sa svojim pedijatrom ili alergologom prije nego što poslušaju savjete o ranom uvođenju alergena."

Kako sigurno uvesti orašaste plodove u prehranu?

Alergeni se mogu postupno uvoditi djeci nakon što započnu s dohranom, obično oko šestog mjeseca života. "Kod beba i male djece, prevencija gušenja je ključna – nikako im ne dajte cijele orašaste plodove", naglašava dr. Kezia. Umjesto toga, isprobajte glatke maslace od orašastih plodova ili brašna bilo koje vrste, ili ih sitno sameljite i umiješajte u jogurt ili kašice.

"Na taj je način dijete sigurno, a istovremeno izloženo proteinima orašastih plodova u probavljivom obliku. Počnite s iznimno malom količinom, tek četvrtinu čajne žličice, i promatrajte dijete 15 do 20 minuta prije nego što ponudite još", objašnjava dijetetičarka.

"Ako nema reakcije, dodajte istu količinu, ali u zasebnim obrocima tijekom nekoliko dana. Ako i dalje nema reakcije, postupno povećavajte količinu tijekom tjedan ili dva kako biste bili sigurni da se tolerancija razvija."

Koji su znakovi alergijske reakcije?

Simptomi reakcije mogu uključivati sljedeće znakove:

Umjereni simptomi uključuju:

• Koprivnjaču ili osip

• Blago oticanje usana, očiju ili lica

• Curenje ili začepljenost nosa, kihanje

• Svrbež ili trnce u ustima i grlu

• Mučninu, bol u trbuhu, povraćanje ili proljev

Ozbiljne reakcije zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć:

• Otežano ili bučno disanje, hripanje

• Oticanje jezika ili osjećaj stezanja u grlu

• Poteškoće pri govoru ili promuklost

• Vrtoglavicu, nesvjesticu ili kolaps

• Blijedu i mekanu kožu (kod dojenčadi i male djece)

"Roditelji moraju imati plan za hitne slučajeve i razgovarati sa svojim liječnikom o mogućoj upotrebi autoinjektora epinefrina ako se potvrdi da dijete ima alergiju", zaključuje dr. Kezia.