Potres mozga jedan je od oblika traumatske ozljede mozga do koje dolazi nakon udarca u glavu.
Unutar lubanje mozak je zaštićen moždanim ovojnicama (meninge) i uronjen u cerebrospinalni likvor. Njihova je uloga da zaštite mozak od fizičke traume.
Tijekom udarca, mozak se pomiče prema unutrašnjosti lubanje pri čemu može doći do nagnječenja.
Također, različiti dijelovi mozga pritom se mogu kretati različitim brzinama, zbog čega dolazi do smicanja pojedinih dijelova, a što može uzrokovati istezanje i kidanje živčanog tkiva. Pritom se mijenja i ravnoteža iona i kemikalija u mozgu, što narušava funkciju živčanih stanica i pridonosi gubitku svijesti, piše Ordinacija.hr.
Ozljede mozga povećavaju rizik od moždanog udara?
Neka živčana vlakna uspješno će se oporaviti od takve ozljede, ali ona koja su pretrpjela teža oštećenja mogu trajno izgubiti sposobnost slanja signala i komunikacije s drugim stanicama u mozgu.
Što su sekundarne ozljede?
Sekundarne ozljede su procesi aktivirani u ozlijeđenu mozgu koji mogu pogoršati učinke potresa mozga. Takve vrste ozljeda uključuju proizvodnju štetnih tvari koje se nazivaju slobodni radikali, pojavu upalnih procesa u mozgu te smetnje u transportu molekula unutar živčanih stanica i neuravnoteženost ključnih iona potrebnih za živčane funkcije. Oporavak od ovih ozljeda energetski je vrlo zahtjevan proces, a oštećenje do kojeg je došlo uslijed traume otežava živčanim stanicama proizvodnju potrebne energije. Također, usporen je protok krvi do mjesta ozljede, što ometa isporuku kisika i hranjivih tvari potrebnih za oporavak.
Opetovane traume mozga
Mnogi ljudi koji su doživjeli potres mozga suočavaju se s tzv. postkontuzijskim simptomima kao što su glavobolja, vrtoglavica, umor, oslabljen fokus i povećana osjetljivost na svjetlo i zvuk.
Simptomi se obično povuku unutar nekoliko tjedana, ali kod manjeg broja bolesnika mogu potrajati duže i biti odgovorni za dugotrajne promjene u kognitivnim funkcijama.
Premda se to rijetko događa, dođe li do nove traume, prije nego se mozak uspio oporaviti od postojeće, može doći do oticanja mozga što je stanje opasno po život. Situacije u kojima osoba opetovano doživljava nekoliko potresa mozga (do kojih, na primjer, može doći bavljenjem nekim sportom) mogu uzrokovati progresivni kognitivni pad.
Unutar lubanje mozak je zaštićen moždanim ovojnicama (meninge) i uronjen u cerebrospinalni likvor. Njihova je uloga da zaštite mozak od fizičke traume.
Tijekom udarca, mozak se pomiče prema unutrašnjosti lubanje pri čemu može doći do nagnječenja.
Također, različiti dijelovi mozga pritom se mogu kretati različitim brzinama, zbog čega dolazi do smicanja pojedinih dijelova, a što može uzrokovati istezanje i kidanje živčanog tkiva. Pritom se mijenja i ravnoteža iona i kemikalija u mozgu, što narušava funkciju živčanih stanica i pridonosi gubitku svijesti, piše Ordinacija.hr.
Ozljede mozga povećavaju rizik od moždanog udara?
Neka živčana vlakna uspješno će se oporaviti od takve ozljede, ali ona koja su pretrpjela teža oštećenja mogu trajno izgubiti sposobnost slanja signala i komunikacije s drugim stanicama u mozgu.
Što su sekundarne ozljede?
Sekundarne ozljede su procesi aktivirani u ozlijeđenu mozgu koji mogu pogoršati učinke potresa mozga. Takve vrste ozljeda uključuju proizvodnju štetnih tvari koje se nazivaju slobodni radikali, pojavu upalnih procesa u mozgu te smetnje u transportu molekula unutar živčanih stanica i neuravnoteženost ključnih iona potrebnih za živčane funkcije. Oporavak od ovih ozljeda energetski je vrlo zahtjevan proces, a oštećenje do kojeg je došlo uslijed traume otežava živčanim stanicama proizvodnju potrebne energije. Također, usporen je protok krvi do mjesta ozljede, što ometa isporuku kisika i hranjivih tvari potrebnih za oporavak.
Opetovane traume mozga
Mnogi ljudi koji su doživjeli potres mozga suočavaju se s tzv. postkontuzijskim simptomima kao što su glavobolja, vrtoglavica, umor, oslabljen fokus i povećana osjetljivost na svjetlo i zvuk.
Simptomi se obično povuku unutar nekoliko tjedana, ali kod manjeg broja bolesnika mogu potrajati duže i biti odgovorni za dugotrajne promjene u kognitivnim funkcijama.
Premda se to rijetko događa, dođe li do nove traume, prije nego se mozak uspio oporaviti od postojeće, može doći do oticanja mozga što je stanje opasno po život. Situacije u kojima osoba opetovano doživljava nekoliko potresa mozga (do kojih, na primjer, može doći bavljenjem nekim sportom) mogu uzrokovati progresivni kognitivni pad.
