Nakon više od 30 godina neprekidne depresije i brojnih neuspjelih terapija, 44-godišnji muškarac ušao je u remisiju zahvaljujući posebno dizajniranom moždanom "pacemakeru".
Znanstvenici tvrde da njegov slučaj pokazuje potencijal istinski personaliziranog liječenja za osobe čija se bolest ne povlači korištenjem klasičnih metoda.
Otpornost na liječenje depresije obično se definira kao izostanak značajnog poboljšanja nakon korištenja najmanje dva tipa antidepresiva. Standardne alternative, poput elektrokonvulzivne terapije (ECT), često ne uspijevaju.
One su poput jedne veličine za sve, idete na isto mjesto u mozgu za svakoga, kaže za New Scientist Damien Fair sa Sveučilišta Minnesota i jedan od autora istraživanja vezanog za slučaj depresije navedenog muškarca, koje se nalazi na repozitoriju PsyArXiv i koje čeka objavu u znanstvenom časopisu. No, svaki mozak je različit i opća metoda ne može zajamčiti olakšanje.
Jedan od najtežih slučajeva depresije
Fairov tim proučio je pacijenta koji je bio hospitaliziran s depresijom još u dobi od 13 godina i koji je prošao kroz čak 20 tretmana, uključujući lijekove, terapiju i ECT.
To je jedan od najtežih slučajeva depresije. Tri puta je pokušao samoubojstvo, kaže Fair.
MRI skeniranje omogućilo je mapiranje četiri moždane mreže povezane s depresijom tog muškarca.
Otkriveno je da je njegova salijentna mreža, uključena u obradu podražaja, četiri puta veća od uobičajene, što je moglo pridonijeti simptomima depresije.
Operacija uspjela, pacijent zaplakao od sreće
Kirurzi su kroz dvije male rupice na lubanji ugradili elektrode usmjerene na svaku mrežu zasebno.
Kada je stimulirana početna (default-mode) mreža, zadužena za introspekciju i ruminaciju, pacijent je zaplakao od sreće. "Bio sam jednostavno ushićen," kaže Fair.
Stimulacija salijentne i akcijske mreže donijela je osjećaj smirenosti, dok je stimulacija frontoparijetalne mreže poboljšala njegovu fokusiranost.
Žice elektroda povezane su s baterijama ugrađenima ispod ključne kosti, čime je nastao, kako Fair opisuje, "moždani pacemaker".
On je stimulirao mreže po jednu minutu svakih pet minuta. Tijekom šest mjeseci pacijent je putem aplikacije bilježio svoje simptome i prilagođavao obrasce stimulacije koje su znanstvenici dalje usavršavali.
Sedam tjedana nakon operacije nestale su suicidalne misli. Devet mjeseci kasnije remisija je potvrđena Hamiltonovom skalom depresije. Poboljšanje je trajalo više od dvije i pol godine, uz kratko pogoršanje nakon zaraze Covidom-19.
Mogućnost šire primjene?
Ovo je nevjerojatan rezultat, rekao je za New Sceientist Mario Juruena s King’s Collegea u Londonu, neovisni stručnjak.
Autori istraživanja ističu da je njihova metoda zahtijevala manje računalnih resursa i kraći boravak u bolnici nego prethodni pokušaji personalizirane stimulacije, piše New Scientist.
Juruena ipak upozorava da su potrebna veća randomizirana ispitivanja prije šire primjene. Fair se pak nada da će takva ispitivanja započeti u iduće dvije godine.
Znanstvenici tvrde da njegov slučaj pokazuje potencijal istinski personaliziranog liječenja za osobe čija se bolest ne povlači korištenjem klasičnih metoda.
Otpornost na liječenje depresije obično se definira kao izostanak značajnog poboljšanja nakon korištenja najmanje dva tipa antidepresiva. Standardne alternative, poput elektrokonvulzivne terapije (ECT), često ne uspijevaju.
One su poput jedne veličine za sve, idete na isto mjesto u mozgu za svakoga, kaže za New Scientist Damien Fair sa Sveučilišta Minnesota i jedan od autora istraživanja vezanog za slučaj depresije navedenog muškarca, koje se nalazi na repozitoriju PsyArXiv i koje čeka objavu u znanstvenom časopisu. No, svaki mozak je različit i opća metoda ne može zajamčiti olakšanje.
Jedan od najtežih slučajeva depresije
Fairov tim proučio je pacijenta koji je bio hospitaliziran s depresijom još u dobi od 13 godina i koji je prošao kroz čak 20 tretmana, uključujući lijekove, terapiju i ECT.
To je jedan od najtežih slučajeva depresije. Tri puta je pokušao samoubojstvo, kaže Fair.
MRI skeniranje omogućilo je mapiranje četiri moždane mreže povezane s depresijom tog muškarca.
Otkriveno je da je njegova salijentna mreža, uključena u obradu podražaja, četiri puta veća od uobičajene, što je moglo pridonijeti simptomima depresije.
Operacija uspjela, pacijent zaplakao od sreće
Kirurzi su kroz dvije male rupice na lubanji ugradili elektrode usmjerene na svaku mrežu zasebno.
Kada je stimulirana početna (default-mode) mreža, zadužena za introspekciju i ruminaciju, pacijent je zaplakao od sreće. "Bio sam jednostavno ushićen," kaže Fair.
Stimulacija salijentne i akcijske mreže donijela je osjećaj smirenosti, dok je stimulacija frontoparijetalne mreže poboljšala njegovu fokusiranost.
Žice elektroda povezane su s baterijama ugrađenima ispod ključne kosti, čime je nastao, kako Fair opisuje, "moždani pacemaker".
On je stimulirao mreže po jednu minutu svakih pet minuta. Tijekom šest mjeseci pacijent je putem aplikacije bilježio svoje simptome i prilagođavao obrasce stimulacije koje su znanstvenici dalje usavršavali.
Sedam tjedana nakon operacije nestale su suicidalne misli. Devet mjeseci kasnije remisija je potvrđena Hamiltonovom skalom depresije. Poboljšanje je trajalo više od dvije i pol godine, uz kratko pogoršanje nakon zaraze Covidom-19.
Mogućnost šire primjene?
Ovo je nevjerojatan rezultat, rekao je za New Sceientist Mario Juruena s King’s Collegea u Londonu, neovisni stručnjak.
Autori istraživanja ističu da je njihova metoda zahtijevala manje računalnih resursa i kraći boravak u bolnici nego prethodni pokušaji personalizirane stimulacije, piše New Scientist.
Juruena ipak upozorava da su potrebna veća randomizirana ispitivanja prije šire primjene. Fair se pak nada da će takva ispitivanja započeti u iduće dvije godine.
