Nakon što je potpisan ugovor o izgradnji dionice Tarčin – Konjic, Autoceste Federacije BiH objavile su tehničke podatke o Tunelu Ivan.
Kako je navedeno, Tunel Ivan dio je autoceste na dionici Tarčin – Konjic, poddionica Tarčin – Ivan, LOT 2. Ovaj tunel je dvocijevni s po dvije trake i proći će kroz planinski prijelaz Ivan Sedlo.
Ukupna dužina desne tunelske cijevi je 1721 m, dok je lijeva tunelska cijev duga 1761 m i bit će pozicionirane ispod postojećeg tunela Ivan na magistralnoj cesti M-17. Cijevi su povezane s pet pješačkih poprečnih veza i jednim prolazom za interventna vozila.
Tunel se nalazi u horizontalnoj krivini radijusa R=1900 m i konkavnoj vertikalnoj krivini radijusa 15000 m. Svijetli profil tunelske cijevi konstruiran je za širinu kolnika 7,70 m, revizione staze 2x0,85 m i svijetlu visinu 4,70 m. Nadmorska visina na ovoj lokaciji je u rasponu od 500 do 1020 m, a maksimalna visina nadsloja iznad tunelske konstrukcije iznosi oko 200 m.
Tunel je projektiran da se izvodi po Novoj Austrijskoj Tunelskoj Metodi (NATM). Ovim načinom građenja tunela vrši se brzo zatvaranje iskopanog prostora i tako se neposredno poslije iskopa formira nosivi potporni prsten koji osigurava sudjelovanje primarne konstrukcije i okolnog tla.
Ovom metodom je, navodi se iz Autocesta, važno pravilno uspostaviti ritam iskopa i podgrađivanja, poštujući preporuke dužine koraka iskopa. Osnovni elementi za uspostavljanje trajne stabilnosti iskopa tunela korišteni u primarnoj konstrukciji (podgradi) po NATM su: mlazni beton, armaturne mreže, sidra, remenate, cijevni štit.
Budući da je geološka građa ovog terena izuzetno složena odnosno litološki sastav je heterogen, geotehnički uvjeti kroz koje prolazi tunel Ivan uvjetovali su da se na cjelokupnoj dužini tunela izvodi betonski podnožni svod ispod kolničke konstrukcije i da se sekundarna (završna) obloga armira u cijeloj dužini.
Po izlasku iz tunela trasa autoceste se privremenom prometnicom spaja s magistralnom cestom M-17, koja označava kraj ove dionice.
Privremena spojna cesta je dvosmjerna cesta sa po jednom trakom, duga je oko 700 m. Spojna cesta počinje od buduće kružne raskrsnice na magistralnoj cesti M-17 i dalje se penje preko postojećeg potoka, mostom dužine 15 m, do platoa bočnog naplatnog mjesta „Bradina“ (BNM). Na lokaciji platoa BNM u dužini od 140 m izvršeno je proširenje kolovoza za jednu prometnu traku u oba smjera kako bi se omogućio pristup većem broju vozila. Pored ovog proširenja predviđena je i dodatna traka za vangabaritna vozila širine 6 m. Naplatne kućice i nastrešnica za naplatno mjesto „Bradina“ bit će prenesene s naplatnog mjesta u Tarčinu. Pored platoa s naplatnim kućicama nalazi se objekt kontrole naplate koji će biti montažnog karaktera.
Nakon platoa ponovo se smanjuje broja traka na ukupno dvije koje se penju do portala tunela Ivan i priključuju se na desnu i lijevu tunelsku cijev, navedeno je iz Autocesta.
Kako je navedeno, Tunel Ivan dio je autoceste na dionici Tarčin – Konjic, poddionica Tarčin – Ivan, LOT 2. Ovaj tunel je dvocijevni s po dvije trake i proći će kroz planinski prijelaz Ivan Sedlo.
Ukupna dužina desne tunelske cijevi je 1721 m, dok je lijeva tunelska cijev duga 1761 m i bit će pozicionirane ispod postojećeg tunela Ivan na magistralnoj cesti M-17. Cijevi su povezane s pet pješačkih poprečnih veza i jednim prolazom za interventna vozila.
Tunel se nalazi u horizontalnoj krivini radijusa R=1900 m i konkavnoj vertikalnoj krivini radijusa 15000 m. Svijetli profil tunelske cijevi konstruiran je za širinu kolnika 7,70 m, revizione staze 2x0,85 m i svijetlu visinu 4,70 m. Nadmorska visina na ovoj lokaciji je u rasponu od 500 do 1020 m, a maksimalna visina nadsloja iznad tunelske konstrukcije iznosi oko 200 m.
Tunel je projektiran da se izvodi po Novoj Austrijskoj Tunelskoj Metodi (NATM). Ovim načinom građenja tunela vrši se brzo zatvaranje iskopanog prostora i tako se neposredno poslije iskopa formira nosivi potporni prsten koji osigurava sudjelovanje primarne konstrukcije i okolnog tla.
Ovom metodom je, navodi se iz Autocesta, važno pravilno uspostaviti ritam iskopa i podgrađivanja, poštujući preporuke dužine koraka iskopa. Osnovni elementi za uspostavljanje trajne stabilnosti iskopa tunela korišteni u primarnoj konstrukciji (podgradi) po NATM su: mlazni beton, armaturne mreže, sidra, remenate, cijevni štit.
Budući da je geološka građa ovog terena izuzetno složena odnosno litološki sastav je heterogen, geotehnički uvjeti kroz koje prolazi tunel Ivan uvjetovali su da se na cjelokupnoj dužini tunela izvodi betonski podnožni svod ispod kolničke konstrukcije i da se sekundarna (završna) obloga armira u cijeloj dužini.
Po izlasku iz tunela trasa autoceste se privremenom prometnicom spaja s magistralnom cestom M-17, koja označava kraj ove dionice.
Privremena spojna cesta je dvosmjerna cesta sa po jednom trakom, duga je oko 700 m. Spojna cesta počinje od buduće kružne raskrsnice na magistralnoj cesti M-17 i dalje se penje preko postojećeg potoka, mostom dužine 15 m, do platoa bočnog naplatnog mjesta „Bradina“ (BNM). Na lokaciji platoa BNM u dužini od 140 m izvršeno je proširenje kolovoza za jednu prometnu traku u oba smjera kako bi se omogućio pristup većem broju vozila. Pored ovog proširenja predviđena je i dodatna traka za vangabaritna vozila širine 6 m. Naplatne kućice i nastrešnica za naplatno mjesto „Bradina“ bit će prenesene s naplatnog mjesta u Tarčinu. Pored platoa s naplatnim kućicama nalazi se objekt kontrole naplate koji će biti montažnog karaktera.
Nakon platoa ponovo se smanjuje broja traka na ukupno dvije koje se penju do portala tunela Ivan i priključuju se na desnu i lijevu tunelsku cijev, navedeno je iz Autocesta.
