Učitelji često žele mnogo toga reći roditeljima, ali oni ponekad ne mogu čuti ništa što bi moglo zvučati kao kritika. Kada se radi o djeci, roditelji su jako osjetljivi, a često se zbog toga učitelji osjećaju bespomoćno. Takva situacija je slična u mnogim zemljama. Ponekad je puno lakše reći stvari anonimno jer su onda potpuno iskrene te tako nema osuđivanja. Prenosimo u cijelosti anonimno pismo učitelja koje je objavio časopis The Guardian, problemi učitelja su svugdje isti jer su roditeljski osjećaji isti.
1. Oprostite, vaše dijete je samo lijeno
Kada se radi o napretku, svaki učitelj želi najbolje za svako dijete u razredu - ne samo kako bi se on osjećao uspješnije na sastancima u zbornici. Većina nas to želi. No, ponekad dolazimo do točke kada nam se čini da guramo nepokretni predmet. Ako vaš desetogodišnjak ne napreduje, to može biti ne zato je umoran - nego je zapravo lijen. Ne govori mi to samo njegov govor tijela u učionici. U usporedbi s ostalom djecom istih mogućnosti, on se kreće unatrag, čineći često osnovne pogreške. Teško je podučavati nekoga tko ne želi učiti, ali gotovo je nemoguće podučavati nekoga tko misli da već sve zna. Razgovore o trudu i naporu možemo staviti sa strane, ali djeca će doći i u više razrede škole i tu će biti očekivanja. Ako vam išta od ovoga zvuči poznato, možete li razmisliti kako da mi pomognete da riješimo ovaj problem?
2. Vaše dijete nije vaš prijatelj
Nešto me posebno počelo zabrinjavati u zadnje vrijeme u osnovnoj školi, a to je rečenica: "moja kći je moja najbolja prijateljica". Često, ovo zvoni da za alarm. Vaša djeca nisu vaši prijatelji. Ti si njihov roditelj i tvoja je odgovornost pružiti im smjernice i postaviti granice, a ne uvući ih u svoje rasprave. Tvoj devetogodišnjak ne mora znati za svađu mame s prijateljicom ili s kojim tatom si se šalila na školskim vratima. U godinama koje dolaze on ili ona shvatit će da problemi koje imaju dolaze (otuđenost i sl.) mogu imati nešto sa situacijama kojima su bili izloženi u ranoj dobi. Nastavite takvo ponašanje na vlastiti rizik.
3. Ocjene nisu sve
Treba nešto znati na početku školske godine. U jesenskoj večeri moj zadatak za roditelje bio ni nešto ovakvo: "Je li se on/ona uklopio u razred? Je li on/on sretan?" i tako dalje. Naravno da ćemo razgovarati o djetetovim sklonostima i aktivnostima i svim drugim stvarima kako bi imalo uspješnu školsku godinu. Vaše dijete je imalo određenu ocjenu iz nekog predmeta i vi želite da ima veću, ali naravno da se to neće dogoditi odmah. Svima treba vrijeme za prilagodbu - novi učitelji i nova djeca mogu biti jako zastrašujući jedni za druge na početku školske godine. Potrebno je vrijeme za uspostavljanje pozitivnih odnosa, ali i da dođe do napredovanja.
4. Dobro. Ne mora raditi domaću zadaću
Domaća zadaća je uvijek bila i bit će nešto zbog čega ratuju roditelji i nastavnici u osnovnoj školi. Mnogi roditelji se žale kad ima previše domaće zadaće. Ili kad nema puno zadaće. Ili kad je jako lagana. Ili jako teška. Žalite se kad se od roditelja očekuje da pomogne i žalite se kada je napravljena tako da je dijete samo napravi, ali i da se potrudi zbog toga. Žalite se kada je vaše dijete nije napravilo i kada se nekim čudom nije pojavila sama u torbi preko noći. Ja ću sve ove pritužbe proslijediti školskom upravnom tijelu, a u međuvremenu ću slušati sve pritužbe.
5. Videoigrice se ograničavaju s razlogom
Vjerujem da je zbog igrica vaš devetogodišnjak smiren kod kuće, ali ako je njegov posljednji rad u školi pun agresivnosti i čudnih operacija onda je to zabrinjavajuće. Ne mogu kontrolirati što dopuštate svom djetetu kod kuće, ali kad dijete ne može razlikovati igrice od realnosti onda postoji problem.
6. Tjelesni odgoj je službeni predmet
Sve više djece mi dolazi i govori da ne može raditi tjelesni odgoj ili donose ispričnice od kuće, a neke izlike su stvarno sumnjive (na primjer, problem s gležnjem koji traje mjesecima ili prehlada koja postoji samo određene dane u tjednu). Kao i matematika i strani jezik, tjelesni odgoj je dio nacionalnog kurikuluma i bojim se da vaše dijete nema izbora hoće li sudjelovati ili ne. Redovito "zaboravljena" oprema nije problem. Molim vas, nemojte zaboraviti tjelesni odgoj jer je dobar za njih i to je u njihovom najboljem interesu.
7. Samostalnost je važna
Uvijek je teško odgajati dijete koje diktira kada će se nešto dogoditi. To može biti bilo koji trenutak, bez obzira na dječju dob ili akademsku sposobnost. Suosjećam kao roditelj i učitelj. Naša djeca su, naravno, najdragocjenija bića u našim životima i prirodno je da se borimo za njih i štitimo ih. Neovisnost i želja za njom dolaze prije ili kasnije, a vi ćete prepoznati znakove. Vaše dijete je odlučilo nešto raditi samostalno, a onda vas je pitalo kako to izgleda? Postavite im nekoliko zadataka, a jako ćete se iznenaditi kako vaš desetogodišnjak dobro slaže svoju torbu za školu, piše domaću zadaću ili priprema doručak. Čak i naizgled obični rutinski zadaci pomoći će mu da njeguje osjećaj vrijednosti i pomoći dalje u školovanju i životu. U godinama koje dolaze vjerojatno će biti zahvalni ako ste ih angažirali i pomogli da razvijaju svoje vještine.
1. Oprostite, vaše dijete je samo lijeno
Kada se radi o napretku, svaki učitelj želi najbolje za svako dijete u razredu - ne samo kako bi se on osjećao uspješnije na sastancima u zbornici. Većina nas to želi. No, ponekad dolazimo do točke kada nam se čini da guramo nepokretni predmet. Ako vaš desetogodišnjak ne napreduje, to može biti ne zato je umoran - nego je zapravo lijen. Ne govori mi to samo njegov govor tijela u učionici. U usporedbi s ostalom djecom istih mogućnosti, on se kreće unatrag, čineći često osnovne pogreške. Teško je podučavati nekoga tko ne želi učiti, ali gotovo je nemoguće podučavati nekoga tko misli da već sve zna. Razgovore o trudu i naporu možemo staviti sa strane, ali djeca će doći i u više razrede škole i tu će biti očekivanja. Ako vam išta od ovoga zvuči poznato, možete li razmisliti kako da mi pomognete da riješimo ovaj problem?
2. Vaše dijete nije vaš prijatelj
Nešto me posebno počelo zabrinjavati u zadnje vrijeme u osnovnoj školi, a to je rečenica: "moja kći je moja najbolja prijateljica". Često, ovo zvoni da za alarm. Vaša djeca nisu vaši prijatelji. Ti si njihov roditelj i tvoja je odgovornost pružiti im smjernice i postaviti granice, a ne uvući ih u svoje rasprave. Tvoj devetogodišnjak ne mora znati za svađu mame s prijateljicom ili s kojim tatom si se šalila na školskim vratima. U godinama koje dolaze on ili ona shvatit će da problemi koje imaju dolaze (otuđenost i sl.) mogu imati nešto sa situacijama kojima su bili izloženi u ranoj dobi. Nastavite takvo ponašanje na vlastiti rizik.
3. Ocjene nisu sve
Treba nešto znati na početku školske godine. U jesenskoj večeri moj zadatak za roditelje bio ni nešto ovakvo: "Je li se on/ona uklopio u razred? Je li on/on sretan?" i tako dalje. Naravno da ćemo razgovarati o djetetovim sklonostima i aktivnostima i svim drugim stvarima kako bi imalo uspješnu školsku godinu. Vaše dijete je imalo određenu ocjenu iz nekog predmeta i vi želite da ima veću, ali naravno da se to neće dogoditi odmah. Svima treba vrijeme za prilagodbu - novi učitelji i nova djeca mogu biti jako zastrašujući jedni za druge na početku školske godine. Potrebno je vrijeme za uspostavljanje pozitivnih odnosa, ali i da dođe do napredovanja.
4. Dobro. Ne mora raditi domaću zadaću
Domaća zadaća je uvijek bila i bit će nešto zbog čega ratuju roditelji i nastavnici u osnovnoj školi. Mnogi roditelji se žale kad ima previše domaće zadaće. Ili kad nema puno zadaće. Ili kad je jako lagana. Ili jako teška. Žalite se kad se od roditelja očekuje da pomogne i žalite se kada je napravljena tako da je dijete samo napravi, ali i da se potrudi zbog toga. Žalite se kada je vaše dijete nije napravilo i kada se nekim čudom nije pojavila sama u torbi preko noći. Ja ću sve ove pritužbe proslijediti školskom upravnom tijelu, a u međuvremenu ću slušati sve pritužbe.
5. Videoigrice se ograničavaju s razlogom
Vjerujem da je zbog igrica vaš devetogodišnjak smiren kod kuće, ali ako je njegov posljednji rad u školi pun agresivnosti i čudnih operacija onda je to zabrinjavajuće. Ne mogu kontrolirati što dopuštate svom djetetu kod kuće, ali kad dijete ne može razlikovati igrice od realnosti onda postoji problem.
6. Tjelesni odgoj je službeni predmet
Sve više djece mi dolazi i govori da ne može raditi tjelesni odgoj ili donose ispričnice od kuće, a neke izlike su stvarno sumnjive (na primjer, problem s gležnjem koji traje mjesecima ili prehlada koja postoji samo određene dane u tjednu). Kao i matematika i strani jezik, tjelesni odgoj je dio nacionalnog kurikuluma i bojim se da vaše dijete nema izbora hoće li sudjelovati ili ne. Redovito "zaboravljena" oprema nije problem. Molim vas, nemojte zaboraviti tjelesni odgoj jer je dobar za njih i to je u njihovom najboljem interesu.
7. Samostalnost je važna
Uvijek je teško odgajati dijete koje diktira kada će se nešto dogoditi. To može biti bilo koji trenutak, bez obzira na dječju dob ili akademsku sposobnost. Suosjećam kao roditelj i učitelj. Naša djeca su, naravno, najdragocjenija bića u našim životima i prirodno je da se borimo za njih i štitimo ih. Neovisnost i želja za njom dolaze prije ili kasnije, a vi ćete prepoznati znakove. Vaše dijete je odlučilo nešto raditi samostalno, a onda vas je pitalo kako to izgleda? Postavite im nekoliko zadataka, a jako ćete se iznenaditi kako vaš desetogodišnjak dobro slaže svoju torbu za školu, piše domaću zadaću ili priprema doručak. Čak i naizgled obični rutinski zadaci pomoći će mu da njeguje osjećaj vrijednosti i pomoći dalje u školovanju i životu. U godinama koje dolaze vjerojatno će biti zahvalni ako ste ih angažirali i pomogli da razvijaju svoje vještine.
24sata.hr
