Ruski predsjednik Vladimir Putin uzbunio je vođe zapadnih zemalja referirajući se tijekom razgovora s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom na napad atomskom bombom na Hirošimu i Nagasaki, doznaje se iz diplomatskih izvora, piše Daily Mail.
Putin je tijekom razgovora s Macronom kazao da je to bombardiranje - koje je dovelo do kapitulacije Japana i završetka Drugog svjetskog rata - pokazalo da nije potrebno bombardirati neki glavni grad kako bi se pobijedilo.
SAD je detonirao dvije atomske bombe nad japanskim gradovima Hirošimom i Nagasakijem 6. kolovoza 1945. godine.
Bombe su ubile između 129.000 i 226.000 ljudi, uglavnom civila. Japan se nakon toga predao savezničkim snagama 15. kolovoza.
Navedene opaske stižu usred sve veće zabrinutosti da bi Putin mogao biti spreman iskoristiti taktičko nuklearno oružje u Ukrajini, gdje ruske snage u posljednje vrijeme bilježe značajne gubitke.
‘Maron je bio izrazito zabrinut. Zvučalo je kao naznaka da bi Putin mogao detonirati taktičko nuklearno oružje na istoku Ukrajine te Kijev ostaviti netaknutim. Čini se da je to smisao njegovih primjedbi‘, rekao je izvor iz diplomatskih krugova.
‘Dvojica predsjednika su bez ikakve sumnje raspravljali o mogućnosti upotrebe nuklearnog oružja. Putin želi poslati poruku da su otvorene sve opcije u skladu s ruskom doktrinom u pogledu nuklearnog oružja‘, kazao je izvor iz francuske vlade.
Također je otkriveno da je u svojim posljednjim danima u uredu premijera, Liz Truss postala vrlo zabrinuta da bi Putin na bojnom polju doista mogao upotrijebiti nuklearno oružje. Truss je čak počela svakodnevno analizirati vremensku prognozu ne bi li doznala u kojem smjeru puše vjetar koji bi mogao donijeti radioaktivni oblak do Britanije.
Truss su obavještajci rekli da bi Putin mogao detonirati nuklearno oružje nad Crnim morem, kako bi pokazao da je kadar to učiniti, a da ne izazove nuklearni rat širih razmjera.
Dužnosnici su upozorili da bi se Putin mogao odlučiti na upotrebu nuklearnog oružja nakon što su ukrajinske snage napale cestovni most koji povezuje Rusiju i Krim, nešto što je ruski predsjednik proglasio ‘prelaskom crvene linije‘ što bi moglo dovesti do ‘sudnjeg dana‘.
Ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom njegova je sigurnosna služba rekla da postoji ‘vrlo visok‘ rizik da bi Rusija mogla upotrijebiti taktičko nuklearno oružje.
Putin je upozorio da ćemo, ako zapadne sile ugroze ‘integritet‘ ruskog teritorija, ‘sigurno iskoristiti sva sredstva koja su nam na raspolaganju‘. Dodao je kako ‘ovo nije blef‘.
Macron je 12. listopada u intervjuu rekao da Francuska ‘očito‘ neće upotrijebiti nuklearno oružje kao odgovor na eventualni ruski nuklearni napad na Ukrajinu.
Rekao je: ‘Francuska ima nuklearnu doktrinu koja se temelji na vitalnim interesima zemlje i koji su jasno definirani. To ne bi bilo u pitanju da dođe do nuklearnog balističkog napada u Ukrajini ili u regiji.‘
Macron je posljednji put razgovarao sa Zelenskim u utorak, kada je pristao pomoći u jačanju ukrajinske zračne obrane. Posljednji objavljeni telefonski razgovor francuskog predsjednika s Putinom bio je 11. rujna kada je Macron ‘zahtijevao prekid vatre u Ukrajini i obnovu suvereniteta i teritorijalnog integriteta Ukrajine‘.
Komentare o Hirošimi i Nagasakiju Putin je iznio nakon što je upozorio stanovnike ukrajinskog grada Hersona da odu ili će se suočiti s prisilnom deportacijom na teritorij pod kontrolom Rusije.
Snage Kijeva postojano napreduju prema toj strateškoj luci, koja je jedini veliki grad koji je Rusija osvojila otkako su njezine trupe izvršile invaziju u veljači.
Najmanje 70.000 ljudi već preseljeno iz Hersona, a prema posljednjim izvješćima i ruski vojnici napuštaju grad.
Putin je rekao: ‘One koji još uvijek žive u Hersonu svakako treba ukloniti iz područja najopasnijih neprijateljstava. Civili ne bi trebali patiti zbog granatiranja, napada, protunapada ili nečeg sličnog.’
Dužnosnici u Ukrajini privatno su priznali da su oprezni, rekavši da bi to mogao biti pokušaj da se njihove trupe namami u zamku.
Putin je također ustvrdio da se 318.000 vojnih novaka prijavilo za dužnost tijekom nedavne mobilizacije - čime je premašen njegov cilj od 300.000 - od kojih je 49.000 već uključeno u aktivne borbe u Ukrajini.
Ministarstvo obrane priopćilo je ovog vikenda da Putin planira rasporediti specijalne snage kako bi kaznio vlastite trupe ako se odluče povući iz rata u Ukrajini. To bi bile takozvane ‘jedinice za blokiranje‘ koje ‘prijete da će zapucati na vlastite vojnike koji se žele povući‘.
Povjesničar Andrew Roberts kazao je da prijetnje uporabom nuklearnog oružja daju uvid u način razmišljanja ‘ruskog fürera‘ koji je shvatio da bi mogao izgubiti rat koji je tako budalasto započeo. Vijest da Putin s Macronom tako otvoreno razgovara o nuklearnom napadu, možda je šok, ali nije iznenađenje, kazao je Roberts.
‘Ruski je predsjednik od početka rata prešao već jako puno crvenih linija - neselektivnom granatiranjem stambenih zona i bolnica, više puta je prekršio sporazum o prekidu vatre na humanitarnim koridorima te koristio fosforne i termobaričke bombe.
Zatim, tu je i bomba od 500 kg koja je srušila kazalište u Mariupolju gdje su se sklonila djeca (riječ ‘djeca‘ bila je istaknuta velikim ćiriličnim ruskim slovima), namjerno silovanje i mučenje i bacanje tijela ubijenih u masovne grobnice kako bi se sakrili dokazi o zločinima.
Nakon svega ovoga, malo je toga što nas može istinski šokirati. Ipak, moramo priznati da bi nas Putinove prijetnje nuklearnim oružjem protiv Ukrajine doista trebale iznova šokirati, koliko god da je njegovo ponašanje i do sada bilo nerazumno.
Nuklearni rat je Rubikon. A ako ga Putin prijeđe, tada ga se mora početi smatrati čovjekom čije je svrgavanje dužnost svakog svjetskog vođe dostojnog tog poziva.
Naravno, kao i uvijek s njim, primjedbe koje je Putin dao o presedanima kojima opravdava svoju akciju bile su iznesene u neznanju.
Kada je rekao da ‘ne morate bombardirati velike gradove da biste dobili rat‘ - što je bila zlokobna referenca na bombardiranje Hirošime i Nagasakija - zanemario je činjenicu da su veći japanski gradovi Tokio i Kjoto već doživjeli užasna razaranja do tada.
Slično tome, Berlin je pretrpio ogromne žrtve prije nego što je dobiven rat protiv Njemačke.
To poistovjećivanje savezničkog uništavanja Hirošime i Nagasakija kako bi se okončao svjetski rat protiv fašizma u kojem je nakon šest godina poginulo oko 60 milijuna ljudi, s manijakalnim snovima današnjeg ruskog führera, daje dobar uvid u um diktatora koji počinje shvaćati da bi mogao izgubiti rat koji je tako glupo započeo.
Kao i u slučaju njegovog povijesno netočnog eseja od 6500 riječi iz srpnja 2021. pod naslovom ‘O povijesnom jedinstvu ruskog i ukrajinskog naroda‘, koji je trebao pružiti intelektualno opravdanje za njegovu invaziju na Ukrajinu sljedeće veljače, Putinovo shvaćanje povijesti opasno je slabo s obzirom na ogromnu težinu koju mu pridaje kako bi opravdao postupke koje imaju razorne posljedice za milijune ljudi.
Postoje naznake da rusko vrhovno zapovjedništvo zna da će se morati odreći Hersona na jugu, jedinog većeg ukrajinskog grada koji je dosad Rusija zauzela u ovom ratu.
Viši zapovjednici se evakuiraju, ostavljajući samo neobučene ročnike da pokušaju zadržati nemilosrdno ukrajinsko napredovanje.
Herson leži gotovo 650 kilometara istočno od sporne regije Donbas, a kada padne - što mnogi stručnjaci predviđaju da će se dogoditi prije Božića - neće biti grada pod ruskom okupacijom zapadno od rijeke Dnjepar.
Stoga je moguće da su Putinove sramotne i zapaljive primjedbe u vezi s nuklearnim oružjem samo blef kojim želi umanjiti bol zbog sve izglednijeg budućeg poniženja. Naime, nuklearno oružje je od početka invazije spominjao uvijek kad stvari idu loše.
Povremeno su on i njegov ministar obrane Sergej Lavrov znali spomenuti nuklearnu opciju u pokušaju podjele NATO-a. Spominjanje toga Macronu, koji je bio najotvoreniji za pregovaračko rješenje, moglo bi biti samo najnovija varijanta ovog blefiranja, u kombinaciji s mačističkim držanjem u kojem Putin uživa.
Ako doista misli da će dobiti rusko-ukrajinski rat nuklearnim oružjem, još uvijek nije dobro procijenio ukrajinski narod, a kamoli shvatio granice strpljenja ostatka svijeta.
Do sada su Kina, Indija, Iran, Pakistan i nekoliko drugih velikih zemalja o kojima ovisi ono što je ostalo od ruskog gospodarstva popuštali Putinu u daleko većoj mjeri nego što bi to učinili da se radilo o demokratskoj zapadnoj naciji koja je tako gadno prekršila svaku pristojnu međunarodnu normu.
Prodajući goleme količine jeftine nafte i plina, kupujući oružje i općenito djelujući kao trn u oku Zapadu, Putin je bio koristan prijatelj za te zemlje koje ga još nisu osudile u Ujedinjenim narodima.
Ipak, kad bi Putin bacio nuklearnu bombu, sve te zemlje osim Irana bile bi prisiljene prekinuti veze s Rusijom - dijelom zbog vlastitog javno izraženog stava da neće prve upotrijebiti nuklearno oružje, ali i zato što bi se suočile s osudom vlastitog naroda.
Putin danas ima samo četiri saveznika u Ujedinjenim narodima - Siriju, Bjelorusiju, Sjevernu Koreju i Eritreju - ali i njih 30 koji se redovito suzdržavaju pri glasovanju umjesto da osude ono što se događa u Ukrajini. Nuklearna bomba bi ih natjerala da se ograde, a Putin bi postao međunarodni gubavac.
Bilo bi potrebno samo da vjetar promijeni smjer nakon nuklearnog napada da bi oblaci padalina koje izazivaju leukemiju odlutali prema Bjelorusiji, Krimu koji drže Rusi ili samoj jugozapadnoj Rusiji. Takva bi razmatranja mogla čak navesti antiputinovske elemente u vojsci da odbiju izvršiti tako očito nemoralnu zapovijed.
To bi svakako oživjelo Putinovu oporbu unutar Rusije, iscrpljenu egzodusom inteligencije i obrazovane srednje klase, ali još uvijek hrabro predvođenu političkim zatvorenikom Aleksejem Navaljnim.
U retrospekciji, iako je Ukrajina javno pohvaljena jer je odustala od svojeg nuklearnog programa pod sporazumom iz Budimpešte 1994., to se sada pokazalo kao posve kriva procjena.
Ako bi Putin doista upotrijebio nuklearno oružje, to bi poslalo poruku svim zemljama koje bi eventualno mogle razviti atomsku bombu - među njima i Japan, Njemačka, Saudijska Arabija, Jordan i Egipat - da to moraju u činiti što je prije moguće.
Posljednice toga bile bi razorne.
No još nije razmotreno što bi NATO mogao poduzeti kao odgovor na tako monstruoznu eskalaciju rata, ili što bi sami Ukrajinci mogli učiniti.
Svakako, predaja nije opcija jer svi su vidjeli što se dogodilo nakon ruske okupacije na mjestima gdje su otkrivene masovne grobnice, kao što su Buča, Mariupolj i Izjum.
Da danas predsjedniku Zelenskom netko predloži da vrlo sposobna ukrajinska tajna služba i specijalne snage prokrijumčare prljavu bombu na Crveni trg u Moskvi, on to ne bi prihvatio. No ako bi Putin ispalio nuklearnu bombu, zašto bi Zelenski oklijevao?
Možda ne morate ‘bombardirati velike gradove da biste dobili rat‘, ali što ako Ukrajinci, kao odgovor na napad, učine Moskvu i njezinu okolicu nenastanjivom za iduće tri generacije?
Vladimir Putin je suočen s nečim što bi za njega doista mogla biti egzistencijalna odluka.
Znamo da je vježbao korištenje nuklearnog oružja, a sada otvoreno razgovara o njegovoj uporabi s jednim zapadnim vođom.
Činjenica da se niti jedan vođa danas u svijetu, osim Kim Jong-una i iranskih vođa, ne razbacuje takvim nuklearnim prijetnjama, pokazuje nam do kuda je Putin stigao u svojem zastrašujućem sunovratu u zlo‘, piše Roberts.
Putin je tijekom razgovora s Macronom kazao da je to bombardiranje - koje je dovelo do kapitulacije Japana i završetka Drugog svjetskog rata - pokazalo da nije potrebno bombardirati neki glavni grad kako bi se pobijedilo.
SAD je detonirao dvije atomske bombe nad japanskim gradovima Hirošimom i Nagasakijem 6. kolovoza 1945. godine.
Bombe su ubile između 129.000 i 226.000 ljudi, uglavnom civila. Japan se nakon toga predao savezničkim snagama 15. kolovoza.
Navedene opaske stižu usred sve veće zabrinutosti da bi Putin mogao biti spreman iskoristiti taktičko nuklearno oružje u Ukrajini, gdje ruske snage u posljednje vrijeme bilježe značajne gubitke.
‘Maron je bio izrazito zabrinut. Zvučalo je kao naznaka da bi Putin mogao detonirati taktičko nuklearno oružje na istoku Ukrajine te Kijev ostaviti netaknutim. Čini se da je to smisao njegovih primjedbi‘, rekao je izvor iz diplomatskih krugova.
‘Dvojica predsjednika su bez ikakve sumnje raspravljali o mogućnosti upotrebe nuklearnog oružja. Putin želi poslati poruku da su otvorene sve opcije u skladu s ruskom doktrinom u pogledu nuklearnog oružja‘, kazao je izvor iz francuske vlade.
Također je otkriveno da je u svojim posljednjim danima u uredu premijera, Liz Truss postala vrlo zabrinuta da bi Putin na bojnom polju doista mogao upotrijebiti nuklearno oružje. Truss je čak počela svakodnevno analizirati vremensku prognozu ne bi li doznala u kojem smjeru puše vjetar koji bi mogao donijeti radioaktivni oblak do Britanije.
Truss su obavještajci rekli da bi Putin mogao detonirati nuklearno oružje nad Crnim morem, kako bi pokazao da je kadar to učiniti, a da ne izazove nuklearni rat širih razmjera.
Dužnosnici su upozorili da bi se Putin mogao odlučiti na upotrebu nuklearnog oružja nakon što su ukrajinske snage napale cestovni most koji povezuje Rusiju i Krim, nešto što je ruski predsjednik proglasio ‘prelaskom crvene linije‘ što bi moglo dovesti do ‘sudnjeg dana‘.
Ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom njegova je sigurnosna služba rekla da postoji ‘vrlo visok‘ rizik da bi Rusija mogla upotrijebiti taktičko nuklearno oružje.
Putin je upozorio da ćemo, ako zapadne sile ugroze ‘integritet‘ ruskog teritorija, ‘sigurno iskoristiti sva sredstva koja su nam na raspolaganju‘. Dodao je kako ‘ovo nije blef‘.
Macron je 12. listopada u intervjuu rekao da Francuska ‘očito‘ neće upotrijebiti nuklearno oružje kao odgovor na eventualni ruski nuklearni napad na Ukrajinu.
Rekao je: ‘Francuska ima nuklearnu doktrinu koja se temelji na vitalnim interesima zemlje i koji su jasno definirani. To ne bi bilo u pitanju da dođe do nuklearnog balističkog napada u Ukrajini ili u regiji.‘
Macron je posljednji put razgovarao sa Zelenskim u utorak, kada je pristao pomoći u jačanju ukrajinske zračne obrane. Posljednji objavljeni telefonski razgovor francuskog predsjednika s Putinom bio je 11. rujna kada je Macron ‘zahtijevao prekid vatre u Ukrajini i obnovu suvereniteta i teritorijalnog integriteta Ukrajine‘.
Komentare o Hirošimi i Nagasakiju Putin je iznio nakon što je upozorio stanovnike ukrajinskog grada Hersona da odu ili će se suočiti s prisilnom deportacijom na teritorij pod kontrolom Rusije.
Snage Kijeva postojano napreduju prema toj strateškoj luci, koja je jedini veliki grad koji je Rusija osvojila otkako su njezine trupe izvršile invaziju u veljači.
Najmanje 70.000 ljudi već preseljeno iz Hersona, a prema posljednjim izvješćima i ruski vojnici napuštaju grad.
Putin je rekao: ‘One koji još uvijek žive u Hersonu svakako treba ukloniti iz područja najopasnijih neprijateljstava. Civili ne bi trebali patiti zbog granatiranja, napada, protunapada ili nečeg sličnog.’
Dužnosnici u Ukrajini privatno su priznali da su oprezni, rekavši da bi to mogao biti pokušaj da se njihove trupe namami u zamku.
Putin je također ustvrdio da se 318.000 vojnih novaka prijavilo za dužnost tijekom nedavne mobilizacije - čime je premašen njegov cilj od 300.000 - od kojih je 49.000 već uključeno u aktivne borbe u Ukrajini.
Ministarstvo obrane priopćilo je ovog vikenda da Putin planira rasporediti specijalne snage kako bi kaznio vlastite trupe ako se odluče povući iz rata u Ukrajini. To bi bile takozvane ‘jedinice za blokiranje‘ koje ‘prijete da će zapucati na vlastite vojnike koji se žele povući‘.
Povjesničar Andrew Roberts kazao je da prijetnje uporabom nuklearnog oružja daju uvid u način razmišljanja ‘ruskog fürera‘ koji je shvatio da bi mogao izgubiti rat koji je tako budalasto započeo. Vijest da Putin s Macronom tako otvoreno razgovara o nuklearnom napadu, možda je šok, ali nije iznenađenje, kazao je Roberts.
‘Ruski je predsjednik od početka rata prešao već jako puno crvenih linija - neselektivnom granatiranjem stambenih zona i bolnica, više puta je prekršio sporazum o prekidu vatre na humanitarnim koridorima te koristio fosforne i termobaričke bombe.
Zatim, tu je i bomba od 500 kg koja je srušila kazalište u Mariupolju gdje su se sklonila djeca (riječ ‘djeca‘ bila je istaknuta velikim ćiriličnim ruskim slovima), namjerno silovanje i mučenje i bacanje tijela ubijenih u masovne grobnice kako bi se sakrili dokazi o zločinima.
Nakon svega ovoga, malo je toga što nas može istinski šokirati. Ipak, moramo priznati da bi nas Putinove prijetnje nuklearnim oružjem protiv Ukrajine doista trebale iznova šokirati, koliko god da je njegovo ponašanje i do sada bilo nerazumno.
Nuklearni rat je Rubikon. A ako ga Putin prijeđe, tada ga se mora početi smatrati čovjekom čije je svrgavanje dužnost svakog svjetskog vođe dostojnog tog poziva.
Naravno, kao i uvijek s njim, primjedbe koje je Putin dao o presedanima kojima opravdava svoju akciju bile su iznesene u neznanju.
Kada je rekao da ‘ne morate bombardirati velike gradove da biste dobili rat‘ - što je bila zlokobna referenca na bombardiranje Hirošime i Nagasakija - zanemario je činjenicu da su veći japanski gradovi Tokio i Kjoto već doživjeli užasna razaranja do tada.
Slično tome, Berlin je pretrpio ogromne žrtve prije nego što je dobiven rat protiv Njemačke.
To poistovjećivanje savezničkog uništavanja Hirošime i Nagasakija kako bi se okončao svjetski rat protiv fašizma u kojem je nakon šest godina poginulo oko 60 milijuna ljudi, s manijakalnim snovima današnjeg ruskog führera, daje dobar uvid u um diktatora koji počinje shvaćati da bi mogao izgubiti rat koji je tako glupo započeo.
Kao i u slučaju njegovog povijesno netočnog eseja od 6500 riječi iz srpnja 2021. pod naslovom ‘O povijesnom jedinstvu ruskog i ukrajinskog naroda‘, koji je trebao pružiti intelektualno opravdanje za njegovu invaziju na Ukrajinu sljedeće veljače, Putinovo shvaćanje povijesti opasno je slabo s obzirom na ogromnu težinu koju mu pridaje kako bi opravdao postupke koje imaju razorne posljedice za milijune ljudi.
Postoje naznake da rusko vrhovno zapovjedništvo zna da će se morati odreći Hersona na jugu, jedinog većeg ukrajinskog grada koji je dosad Rusija zauzela u ovom ratu.
Viši zapovjednici se evakuiraju, ostavljajući samo neobučene ročnike da pokušaju zadržati nemilosrdno ukrajinsko napredovanje.
Herson leži gotovo 650 kilometara istočno od sporne regije Donbas, a kada padne - što mnogi stručnjaci predviđaju da će se dogoditi prije Božića - neće biti grada pod ruskom okupacijom zapadno od rijeke Dnjepar.
Stoga je moguće da su Putinove sramotne i zapaljive primjedbe u vezi s nuklearnim oružjem samo blef kojim želi umanjiti bol zbog sve izglednijeg budućeg poniženja. Naime, nuklearno oružje je od početka invazije spominjao uvijek kad stvari idu loše.
Povremeno su on i njegov ministar obrane Sergej Lavrov znali spomenuti nuklearnu opciju u pokušaju podjele NATO-a. Spominjanje toga Macronu, koji je bio najotvoreniji za pregovaračko rješenje, moglo bi biti samo najnovija varijanta ovog blefiranja, u kombinaciji s mačističkim držanjem u kojem Putin uživa.
Ako doista misli da će dobiti rusko-ukrajinski rat nuklearnim oružjem, još uvijek nije dobro procijenio ukrajinski narod, a kamoli shvatio granice strpljenja ostatka svijeta.
Do sada su Kina, Indija, Iran, Pakistan i nekoliko drugih velikih zemalja o kojima ovisi ono što je ostalo od ruskog gospodarstva popuštali Putinu u daleko većoj mjeri nego što bi to učinili da se radilo o demokratskoj zapadnoj naciji koja je tako gadno prekršila svaku pristojnu međunarodnu normu.
Prodajući goleme količine jeftine nafte i plina, kupujući oružje i općenito djelujući kao trn u oku Zapadu, Putin je bio koristan prijatelj za te zemlje koje ga još nisu osudile u Ujedinjenim narodima.
Ipak, kad bi Putin bacio nuklearnu bombu, sve te zemlje osim Irana bile bi prisiljene prekinuti veze s Rusijom - dijelom zbog vlastitog javno izraženog stava da neće prve upotrijebiti nuklearno oružje, ali i zato što bi se suočile s osudom vlastitog naroda.
Putin danas ima samo četiri saveznika u Ujedinjenim narodima - Siriju, Bjelorusiju, Sjevernu Koreju i Eritreju - ali i njih 30 koji se redovito suzdržavaju pri glasovanju umjesto da osude ono što se događa u Ukrajini. Nuklearna bomba bi ih natjerala da se ograde, a Putin bi postao međunarodni gubavac.
Bilo bi potrebno samo da vjetar promijeni smjer nakon nuklearnog napada da bi oblaci padalina koje izazivaju leukemiju odlutali prema Bjelorusiji, Krimu koji drže Rusi ili samoj jugozapadnoj Rusiji. Takva bi razmatranja mogla čak navesti antiputinovske elemente u vojsci da odbiju izvršiti tako očito nemoralnu zapovijed.
To bi svakako oživjelo Putinovu oporbu unutar Rusije, iscrpljenu egzodusom inteligencije i obrazovane srednje klase, ali još uvijek hrabro predvođenu političkim zatvorenikom Aleksejem Navaljnim.
U retrospekciji, iako je Ukrajina javno pohvaljena jer je odustala od svojeg nuklearnog programa pod sporazumom iz Budimpešte 1994., to se sada pokazalo kao posve kriva procjena.
Ako bi Putin doista upotrijebio nuklearno oružje, to bi poslalo poruku svim zemljama koje bi eventualno mogle razviti atomsku bombu - među njima i Japan, Njemačka, Saudijska Arabija, Jordan i Egipat - da to moraju u činiti što je prije moguće.
Posljednice toga bile bi razorne.
No još nije razmotreno što bi NATO mogao poduzeti kao odgovor na tako monstruoznu eskalaciju rata, ili što bi sami Ukrajinci mogli učiniti.
Svakako, predaja nije opcija jer svi su vidjeli što se dogodilo nakon ruske okupacije na mjestima gdje su otkrivene masovne grobnice, kao što su Buča, Mariupolj i Izjum.
Da danas predsjedniku Zelenskom netko predloži da vrlo sposobna ukrajinska tajna služba i specijalne snage prokrijumčare prljavu bombu na Crveni trg u Moskvi, on to ne bi prihvatio. No ako bi Putin ispalio nuklearnu bombu, zašto bi Zelenski oklijevao?
Možda ne morate ‘bombardirati velike gradove da biste dobili rat‘, ali što ako Ukrajinci, kao odgovor na napad, učine Moskvu i njezinu okolicu nenastanjivom za iduće tri generacije?
Vladimir Putin je suočen s nečim što bi za njega doista mogla biti egzistencijalna odluka.
Znamo da je vježbao korištenje nuklearnog oružja, a sada otvoreno razgovara o njegovoj uporabi s jednim zapadnim vođom.
Činjenica da se niti jedan vođa danas u svijetu, osim Kim Jong-una i iranskih vođa, ne razbacuje takvim nuklearnim prijetnjama, pokazuje nam do kuda je Putin stigao u svojem zastrašujućem sunovratu u zlo‘, piše Roberts.
