Prezimena su najvećim djelom zapisivana na osnovu usmene predaje i manjim djelom pisane građe. Istraživanje dr. Filipovića se odvijalo u Rami od perioda 1931.-1935.
Jaklići
Selo ima 60 katoličkih kuća.
Tomići (3 k.) od tog roda i Antunovići (1 k.). - Jelići su starinci (4 k.), od tog roda su Lucići (2 k.), Dijakovići (2 k.), zvali su se Martinovići i po njemu se selo tako zove. Neki njihov bio pošao učiti da bude fratar. Pošao jednom za fratrom da kupi bir (hrana za one koji su išli u fratre). Kad su došli u Rumboke on otišao među vlačilje, zaljubio se u jednu, pa se vratio u selo. Prozvali ga dijak (đak). Smatraju se starincima Tadići (8 k.), prije su se zvali Mijači. Od toga su roda Džidžići (5k). Pričaju: kad su u Bosnu došli Turci, Mijači su izbjegli i ostavili dijete u šuplju orahu. Kad su došli na Zahum, roditelji se ražale za djetetom i vrate se natrag u selo. U selu su već bili Turci, koji im ništa ne htjednu, te oni ostanu u selu. Onaj brat koji je čekao na Zahumu ode i od njega ima oko dvadeset kuća Mijačevića u Omišu. - Mišići (1 k.), kažu da su od roda Gašpara i da su oni starinci. - Perići (5 k.) su od tog roda. - Marići (4 k.) su doseljenici iz Hercegovine. - Petričevići (5 k.) su starinom Raičići. Došli su iz Hercegovine prije više od 100 god. - Tučići (1 k.) su doseljenici iz Tučepa iz Dalmacije. Predak je bio momak u muslimana u selu i oženi se sakatom curom od Miača. - Pavlovići (1 k.) su odavna u ovom selu i mnogo su se seljakali. Predak im je došao prije crne kuge, uz neke zbjegove iz Albanije. - Brkići ili Selaci (3 k.) su se odavno (prije 150 god) iselili iz Hercegovine u Kopčiće, pa su se razišli i po drugim selima. Od toga roda su i Brkići iz Konjdoca. Koji su došli skoro iz Hercegovine. - Ivančevići (2 k.) su došli iz Lapsunja prije1878. god. - Novakovići (1 k.) su starinom Penjge iz Voljica u Uskoplju. Došli su prije 1878. - Kuraje (2 k.) su došli na kmetovinu sa Proslapa mnogo prije 1878. - Bagarići (1 k.), došao mu je otac od Duvna prije 1878. (odselio se 1932. u Kopčiće). - Babići (3 k.), došao mu je otac iz Šlimca.1860. - Šućurovići (2 k.), došao mu je djed Jakov koji je hodao na štuli. Bio je iz Imotskog. - Bošnjaci (2 k.) su došli s Orašca 1923., a drugi 1927., oba na ženinstvo. - Radići (1 k.) su došli s Proslapa 1911. na ženinstvo. - Jurić (1 k.) je došao 1923. iz Šlimca, također na ženinstvo.
Sve kuće su po flišnim stranama i manjim kosama ispod visokog krečnjačkog odsjeka, ali dosta udaljene od njegove donje ivice. Od oko 1900 razlikuju se Gornji Jaklići. Koji su na planini, i Donji Jaklići, u kojima su sela: G. i D. Selo, Glavnjičnik, Tučići, Martinovići, Gašperovići, Marići, Tomići, Čatrnja, Glib i Brig. Jedno mjesto koje se zvalo ranije Križić, zatim Kućtina, na Glavnjičnjak i Bili Brig, od 1920, otkako su sagrađene dvije kuće (Cvitkovića i Perića), zove se i Gornji Jaklići. Kroz D. Jakliće teku nekoliki potoci. U selu su izvori: Rasodnjik, s kojeg nose vodu svi kad ostali presuše, Glavičnjak i Zadušna Voda. Njive su ispod sela i zovu se: Berine, Gaćice, Duga Meja, Stupice, Kukrike, Unci, Brižine, Ograde, Zmijave, Cvitave, Orašnice, Poda Stranom, Gabrino Selišće, Križić, Cipali, Čatrnje, Zagreblje, Milićevci, Selišća, Muraj, Zavinci, Glavičnice. Ispaša je u stranama nad selom, u kojoj se pojedini dijelovi zovu: Ust, Klisura, U Točiliu, Na Samaru, U Osretku, U Golim Kosama. To je mjera. Groblje je kraj sela, na Čatrnji, na putu za Družinoviće.
Nad Jaklićima su dvije gromile: jedna na granici prema Rumbocima, a druga na Bilom Brigu. I jedna i druga se zovu Kamenita Glavnica. Na glavnici Borku pod selom je "grčko groblje". I na starom katoličkom groblju bilo je stećaka. Uništeni su gotovo svi i od njih građene pojate. Seljani se sjećaju da je bilo i ornamentiranih. Na jednoj kosi kod sela Gliba je mjesto Rupin Greb. Tu su dva hrđavo otesana stećka; bili su jedan na drugome, pa momci za okladu oborili grobove, i sada stoji prevrnut. Na donjem s jedne strane dvije polulopte, a gornji je na sljeme i s jedne strane na njemu vrlo grub lik konjanika: jedva se vidi, jer je zatrpan kamenjem. Zna se mjesto u strani nad selom gdje su sječeni i klesani stećci. Jedan je ostao u rudniku nedovršen. Selo je stradalo od kuge. Najprije je bila "crna kuga", za koju kažu:da je prije 160 godina (pisao 1937). Na trideset godina poslije nje bila je "druga" kuga, i tada je u selu storine pomrlo pedesetero čuljaka. Pričaju kako je za vrijeme te kuge jedan biljac bačen na trna i stajao na njemu 80 godina, dok se nije raspao. Cijelo selo bilo je svojina muslimana koji nisu stajali stalno u selu nego u Prozoru. Ali je bilo muslimana u selu i u 18 stoljeću, kako tvrdi J. Vladić. Pod selom je staro muslimansko groblje - Omriševo Groblje - ali se po njemu već ore. Zna se dasu bili samo neki begovi "Ambaraci" (Arbanaci).
Franjevački samostan Rama-Šćit
Jaklići
Selo ima 60 katoličkih kuća.
Tomići (3 k.) od tog roda i Antunovići (1 k.). - Jelići su starinci (4 k.), od tog roda su Lucići (2 k.), Dijakovići (2 k.), zvali su se Martinovići i po njemu se selo tako zove. Neki njihov bio pošao učiti da bude fratar. Pošao jednom za fratrom da kupi bir (hrana za one koji su išli u fratre). Kad su došli u Rumboke on otišao među vlačilje, zaljubio se u jednu, pa se vratio u selo. Prozvali ga dijak (đak). Smatraju se starincima Tadići (8 k.), prije su se zvali Mijači. Od toga su roda Džidžići (5k). Pričaju: kad su u Bosnu došli Turci, Mijači su izbjegli i ostavili dijete u šuplju orahu. Kad su došli na Zahum, roditelji se ražale za djetetom i vrate se natrag u selo. U selu su već bili Turci, koji im ništa ne htjednu, te oni ostanu u selu. Onaj brat koji je čekao na Zahumu ode i od njega ima oko dvadeset kuća Mijačevića u Omišu. - Mišići (1 k.), kažu da su od roda Gašpara i da su oni starinci. - Perići (5 k.) su od tog roda. - Marići (4 k.) su doseljenici iz Hercegovine. - Petričevići (5 k.) su starinom Raičići. Došli su iz Hercegovine prije više od 100 god. - Tučići (1 k.) su doseljenici iz Tučepa iz Dalmacije. Predak je bio momak u muslimana u selu i oženi se sakatom curom od Miača. - Pavlovići (1 k.) su odavna u ovom selu i mnogo su se seljakali. Predak im je došao prije crne kuge, uz neke zbjegove iz Albanije. - Brkići ili Selaci (3 k.) su se odavno (prije 150 god) iselili iz Hercegovine u Kopčiće, pa su se razišli i po drugim selima. Od toga roda su i Brkići iz Konjdoca. Koji su došli skoro iz Hercegovine. - Ivančevići (2 k.) su došli iz Lapsunja prije1878. god. - Novakovići (1 k.) su starinom Penjge iz Voljica u Uskoplju. Došli su prije 1878. - Kuraje (2 k.) su došli na kmetovinu sa Proslapa mnogo prije 1878. - Bagarići (1 k.), došao mu je otac od Duvna prije 1878. (odselio se 1932. u Kopčiće). - Babići (3 k.), došao mu je otac iz Šlimca.1860. - Šućurovići (2 k.), došao mu je djed Jakov koji je hodao na štuli. Bio je iz Imotskog. - Bošnjaci (2 k.) su došli s Orašca 1923., a drugi 1927., oba na ženinstvo. - Radići (1 k.) su došli s Proslapa 1911. na ženinstvo. - Jurić (1 k.) je došao 1923. iz Šlimca, također na ženinstvo.
Sve kuće su po flišnim stranama i manjim kosama ispod visokog krečnjačkog odsjeka, ali dosta udaljene od njegove donje ivice. Od oko 1900 razlikuju se Gornji Jaklići. Koji su na planini, i Donji Jaklići, u kojima su sela: G. i D. Selo, Glavnjičnik, Tučići, Martinovići, Gašperovići, Marići, Tomići, Čatrnja, Glib i Brig. Jedno mjesto koje se zvalo ranije Križić, zatim Kućtina, na Glavnjičnjak i Bili Brig, od 1920, otkako su sagrađene dvije kuće (Cvitkovića i Perića), zove se i Gornji Jaklići. Kroz D. Jakliće teku nekoliki potoci. U selu su izvori: Rasodnjik, s kojeg nose vodu svi kad ostali presuše, Glavičnjak i Zadušna Voda. Njive su ispod sela i zovu se: Berine, Gaćice, Duga Meja, Stupice, Kukrike, Unci, Brižine, Ograde, Zmijave, Cvitave, Orašnice, Poda Stranom, Gabrino Selišće, Križić, Cipali, Čatrnje, Zagreblje, Milićevci, Selišća, Muraj, Zavinci, Glavičnice. Ispaša je u stranama nad selom, u kojoj se pojedini dijelovi zovu: Ust, Klisura, U Točiliu, Na Samaru, U Osretku, U Golim Kosama. To je mjera. Groblje je kraj sela, na Čatrnji, na putu za Družinoviće.
Nad Jaklićima su dvije gromile: jedna na granici prema Rumbocima, a druga na Bilom Brigu. I jedna i druga se zovu Kamenita Glavnica. Na glavnici Borku pod selom je "grčko groblje". I na starom katoličkom groblju bilo je stećaka. Uništeni su gotovo svi i od njih građene pojate. Seljani se sjećaju da je bilo i ornamentiranih. Na jednoj kosi kod sela Gliba je mjesto Rupin Greb. Tu su dva hrđavo otesana stećka; bili su jedan na drugome, pa momci za okladu oborili grobove, i sada stoji prevrnut. Na donjem s jedne strane dvije polulopte, a gornji je na sljeme i s jedne strane na njemu vrlo grub lik konjanika: jedva se vidi, jer je zatrpan kamenjem. Zna se mjesto u strani nad selom gdje su sječeni i klesani stećci. Jedan je ostao u rudniku nedovršen. Selo je stradalo od kuge. Najprije je bila "crna kuga", za koju kažu:da je prije 160 godina (pisao 1937). Na trideset godina poslije nje bila je "druga" kuga, i tada je u selu storine pomrlo pedesetero čuljaka. Pričaju kako je za vrijeme te kuge jedan biljac bačen na trna i stajao na njemu 80 godina, dok se nije raspao. Cijelo selo bilo je svojina muslimana koji nisu stajali stalno u selu nego u Prozoru. Ali je bilo muslimana u selu i u 18 stoljeću, kako tvrdi J. Vladić. Pod selom je staro muslimansko groblje - Omriševo Groblje - ali se po njemu već ore. Zna se dasu bili samo neki begovi "Ambaraci" (Arbanaci).
Franjevački samostan Rama-Šćit
