Prezimena su najvećim djelom zapisivana na osnovu usmene predaje i manjim djelom pisane građe. Istraživanje dr. Filipovića se odvijalo u Rami od perioda 1931.-1935.
Hudutsko
Ima četrnaest katoličkih kuća (sa 17 domaćinstava).
Biloš (7 k. sa 10 dom.) su starinom iz Poljica u Dalmaciji. Bili najprije u Sovićima (gdje su sada Pole), pa u Lizopercima, a od prije 100 godina su u Hudutskom. - Šimunovići (6 k.) su starinom iz Trišćana odakle im je došao djed. - Lovrići (1 k.) su starinom od Imotskog u Dalmaciji. Naselili su se u prvoj polovici 19. stoljeća.
Selo je na erozivnoj terasi. Iznad kuća je brdo Majan, a južno od kuća plitak do Vrto. Ispod sela je rijeka Tošćanica. Voda za cijelo selo česma pod kućama Šimunovića. Njive su oko sela: Bara, Staro Trsje, Vrto, Kućare, Križanovac, Podine, Prapatika, Delipolje. Vinogradi su na Gracu iznad željezničke stanice Rame i iznad ušća Rame u Neretvu. Šume i ispaša su po stranama oko sela, a najviše po Majnu.
Selo se dijeli na dvije grupe: Biloše i Šimunoviće, na gornjoj i donjoj ivici terase. Groblje je na Vrtlu nad selom.
Na Gracu je bila nekakva gradina; ima malo zidina. Gdje je sada željeznička stanica Rama bili su "mašati", stoje još tri na njivi Ravni, a ima ih nekoliko i na Gradini iznad željezničke stanice. Bilo je, dakle, i u prošlosti neko naselje, ali je Hudutsko staro tek oko sto godina; bila je to pustolovina uz cijelo Lizoperce, na kojoj je plandovala stoka iz Lizoperaca sve dok na njoj nije poginuo neki čovjek i beg Repovac platio krvninu odnosno "ćevš" za hudut (komisija koja je utvrdila pranicu). Tada je određena granica (hudut) njegovu posjedu, i po tome prozvano selo, koje se zasnovalo brzo poslije toga. Međutim, selo se pouzdano spominje 1711. Muslimani Jusupovići i Jamakovići ili Bajraktarovići u selu Čeharima na lijevoj strani Neretve imaju predaju da je njihov predak Klepo izbjegao iz Hudutskog, jer nije htio platiti krvninu za mrtvaca nađena na njegovoj njivi. Repovac je doveo kmetove, najprije Biloša, a zatim Šimune i Lovrića.
Hudutsko
Ima četrnaest katoličkih kuća (sa 17 domaćinstava).
Biloš (7 k. sa 10 dom.) su starinom iz Poljica u Dalmaciji. Bili najprije u Sovićima (gdje su sada Pole), pa u Lizopercima, a od prije 100 godina su u Hudutskom. - Šimunovići (6 k.) su starinom iz Trišćana odakle im je došao djed. - Lovrići (1 k.) su starinom od Imotskog u Dalmaciji. Naselili su se u prvoj polovici 19. stoljeća.
Selo je na erozivnoj terasi. Iznad kuća je brdo Majan, a južno od kuća plitak do Vrto. Ispod sela je rijeka Tošćanica. Voda za cijelo selo česma pod kućama Šimunovića. Njive su oko sela: Bara, Staro Trsje, Vrto, Kućare, Križanovac, Podine, Prapatika, Delipolje. Vinogradi su na Gracu iznad željezničke stanice Rame i iznad ušća Rame u Neretvu. Šume i ispaša su po stranama oko sela, a najviše po Majnu.
Selo se dijeli na dvije grupe: Biloše i Šimunoviće, na gornjoj i donjoj ivici terase. Groblje je na Vrtlu nad selom.
Na Gracu je bila nekakva gradina; ima malo zidina. Gdje je sada željeznička stanica Rama bili su "mašati", stoje još tri na njivi Ravni, a ima ih nekoliko i na Gradini iznad željezničke stanice. Bilo je, dakle, i u prošlosti neko naselje, ali je Hudutsko staro tek oko sto godina; bila je to pustolovina uz cijelo Lizoperce, na kojoj je plandovala stoka iz Lizoperaca sve dok na njoj nije poginuo neki čovjek i beg Repovac platio krvninu odnosno "ćevš" za hudut (komisija koja je utvrdila pranicu). Tada je određena granica (hudut) njegovu posjedu, i po tome prozvano selo, koje se zasnovalo brzo poslije toga. Međutim, selo se pouzdano spominje 1711. Muslimani Jusupovići i Jamakovići ili Bajraktarovići u selu Čeharima na lijevoj strani Neretve imaju predaju da je njihov predak Klepo izbjegao iz Hudutskog, jer nije htio platiti krvninu za mrtvaca nađena na njegovoj njivi. Repovac je doveo kmetove, najprije Biloša, a zatim Šimune i Lovrića.
