Poriluk je traženo povrće tijekom jesenko-zimskog i rano proljetnog perioda, što može zahvaliti raznovrsnoj primjeni kao namirnice. Kao namirnica se koristi vegetativni dio poriluka, lažna stabljika i dio lišća. Glavni je sastojak mnogih jela koja se pripremaju kao glavno jelo ili prilog. Najveći proizvođači poriluka su Francuska, Belgija, Nizozemska i Engleska.
U Hrvatskoj se poriluk najviše uzgaja u kućnim vrtovima, a za tržište u svježem stanju tijekom jeseni i zime u kontinentalnom području u okolici gradova. U mediteranskom području proizvodnja za zimsku i ranu proljetnu berbu ekonomski je najinteresantnija, piše gospodarski.hr
Poriluk je dvogodišnja biljka
Kao luk i češnjak i poriluk je dvogodišnja biljka, no za razliku od njih, ne stvara lukovicu kao organ za rezerve. Na skraćenoj stabljici (platou) s jedne strane je gusta masa debelog korijenja, a iz centralnog vegetacijskog vrha razvijaju se listovi. Lisni rukavci formiraju dužu ili kraću bijelu lažnu stabljiku, a plojke su linearne i nasuprotne, zelene, sivo-zelene ili plavičaste boje s voštanom prevlakom. Lažna stabljika je valjkasta duga 15 do 40 cm a promjera 1,5 do 5 cm, ravna ili pri osnovi malo proširena. U drugoj godini poriluk razvije cvjetnu stabljiku visine do 1,2 m sa štitastim cvatom na vrhu.
Uvjeti uzgoja, tlo i gnojidba
Optimalne temperature za vegetativni rast su između 19 i 23 °C. Pri visokim temperaturama od 27 do 32 ˚C rast se usporava ili zaustavlja, ali kad nastupe povoljniji uvjeti opet nastavlja. U kasnu jesen, tijekom zime i u rano proljeće rast je usporen i zbog slabijeg intenziteta svjetla. Poriluk dobro podnosi niske temperature i u našim klimatskim uvjetima odgovarajući kultivari dobro prezimljuju. Tijekom zime prolaze proces vernalizacije, a nastupom viših temperatura i dužeg dana prelaze u generativnu fazu (razvijaju cvjetnu stabljiku). U proljetnom uzgoju poriluka moguća je prijevremena cvatnja ako biljke u fazi presadnica sa 4 do 5 vidljivih listova budu izložene kroz 3 tjedna temperaturi od 2 do 8 °C.
Za poriluk su najpovoljnija srednje teška tla, ilovasta i pjeskovito-ilovasta, dobrog kapaciteta za vodu, koja omogućuju pravovremeno izvođenje agrotehničkih operacija, neutralne ili blago kisele reakcije. Tla kiselija od pH 5 bez prethodne kalcizacije nisu prikladna za poriluk. Poriluk je dobro prilagođen različitim ekološkim uvjetima. U kontinentalnim područjima za uzgoj poriluka prikladne su doline rijeka, a u mediteranskom području kraška polja gdje se zimi ne zadržava voda.
Kako gnojiti poriluk?
Poriluk dobro podnosi sam sebe, iako se preporučuje da se 3 do 4 godine ne sadi na isto mjesto, niti poslije drugih lukova. Tome je glavni razlog preventivna zaštita od bolesti i štetnika. Dobre predkulture su kupus, grašak, rajčica, kelj, krumpir, proljetna salata, proljetna brokula i mahunarke. Celer, krastavac, jagoda i mrkva su dobri susjedi poriluku u vrtu, dok su loši grah, cikla i kupusnjače.
Za razliku od drugih lukova, gnojidba organskim gnojivima, zrelim stajskim gnojem ili kompostom za poriluk se preporučuje, jer će ga on tijekom svoje duge vegetacije dobro iskoristiti. Ako se gnoji samo mineralnim gnojivima za prinos od oko 50 t/ha (cijelih biljaka od toga je samo oko 50 % tržni poriluk) potrebno je 175 kg N, 50 kg P2O5, 175 kg K2O, 75 kg CaO i 20 kg MgO po hektaru.
Uzgoj poriluka
Zahvaljujući velikoj prilagodljivosti poriluk se može proizvoditi za tržište u svježem stanju tijekom cijele godine, što je uobičajeno u zemljama sjeverne Europe. Kod nas, međutim, zbog prevladavajućeg sezonskog načina prehrane, poriluk se najviše troši od kasne jeseni do ranog proljeća kao “zimsko” povrće.
Poriluk se najviše uzgaja iz presadnica. Sjeme sporo klije često do 3 tjedna, a od 1 g sjemena može se uzgojiti oko 200 dobrih presadnica golog korijena za 10 do 16 tjedana. Presadnice poriluka najviše se uzgajaju na gredicama na otvorenome uz sjetvu u travnju ili početkom svibnja oko 5 g/m2. Uz ravnomjerno navodnjavanje za 10 do 12 tjedana presadnice će imati 3 do 4 g i lažnu stabljiku promjera oko 3 mm.
Presađuju se od sredine lipnja do početka srpnja uz razmak redova oko 40 cm, ovisno o mehanizaciji za njegu i vađenje i to 18 do 22 biljke/m2. Ujednačene i dobro razvijene presadnice proizvode se sjetvom u polistirenske kontejnere sa 209 lončića. Prije sadnje presadnicama se malo prikrati korijen, da se pri sadnji korijen može pravilno postaviti. Često se prikraćuje i lišće kako bi se smanjila transpiracija nakon sadnje, ali to nije potrebno, ako se raspolaže s dovoljno vode za navodnjavanje.
Navodnjavanje je neophodno dok se biljke dobro ne ukorijene. Sadi se na dubinu od 5 do 10 cm ovisno o tlu. Često se sadi u jarke, pa se kasnije nagrće, da se dobije što duža lažna stabljika. Njega usjeva se sastoji od međuredne obrade uz lagano nagrtanje, prihrane i navodnjavanja, a po potrebi i zaštite od bolesti (plamenjača, hrđa) i štetnika (lukova muha).
Za prerađivačku industriju (zamrzavanjem ili sušenjem) poriluk se u nekim zemljama uzgaja izravnom sjetvom na sličan način kao i luk. Sije se u ožujku ili travnju na razmak redova od oko 40 cm planirajući oko 60 biljaka/m2. Uz međurednu obradu redovi se malo nagrću, što smanjuje mogućnost da se biljke saviju tijekom rasta.
Izbor kultivara
Kultivari poriluka se razlikuju po biološkim i morfološkim svojstvima. Rani kultivari za proljetni uzgoj imaju intenzivniji rast te brže stižu za berbu, a imaju dužu lažnu stabljiku (oko 30 cm) i svjetlije zeleno lišće. Za jesenski uzgoj prikladniji su kultivari dulje vegetacije, sivo-zelenog ili tamnozelenog lišća, nešto kraće lažne stabljike (15 do 22 cm) i dobre otpornosti na niske temperature. Za prezimljenje najpogodniji su kultivari duge vegetacije, tamnozelenog ili plavozelenog lišća, nešto kraće lažne stabljike (10 do 18 cm) i vrlo velike otpornosti u zimskim uvjetima. Hibridni kultivari manje su varijabilni u vrijeme berbe, što je prednost u jednokratnoj mehaniziranoj berbi.
Dobro su poznate ranije sorte za ljetno-jesensku proizvodnju: ‘Lungo Della Riviera’, ‘Lancia’ i ‘Columbus’ te kasnije za berbu tijekom jeseni i zime: ‘Carentan’ ‘Lancelot’ i ‘Forrest’. Na tržištu se može naći i čitav niz hibrida različite dužine vegetacije i vremena berbe. Neki od poznatih za jesensko-zimsku berbu su ‘Batter’, ‘Bowler’, ‘Fencer’ i ‘Defender’.
Berba, dorada i skladištenje
Poriluk ima dugu vegetaciju, a tehnološka zrioba određena je dužinom i promjerom lažne stabljike koje prihvaća tržište, a završava prelaskom u generativnu fazu. Berba započinje 80 do 120 dana poslije sadnje. Prema normama kvalitete Europskog tržišta najmanji promjer lažne stabljike je 10 mm za jesensko-zimski poriluk. Naše tržište više cijeni dužu i deblju lažnu stabljiku.
Poriluk posađen u lipnju ili srpnju može se brati od listopada do sredine travnja ovisno o području uzgoja i potreba tržišta. Tijekom zime glavnina poriluka dolazi na tržište iz mediteranskog područja, jer smrznuto tlo ili snježni pokrivač onemogućuje vađenje u kontinentalnom području.
Iako postoje kombajni za vađenje poriluka, proizvodnja kod nas nije tako velika da bi se oni isplatili. Obično se vadi vadilicom krumpira ili sličnim adaptiranim ratilom. Podreže se u zoni korijena, biljke vade ručno i obično već na polju čiste, odnosno odreže se korijen i prikrati lišće. Po potrebi se pere. Pakira se u kartonske kutije ili letvarice, a iznimno veže u snopove i tako otprema na tržište. Prinosi poriluka ovise o kultivaru, uvjetima i načinu uzgoja te vremenu berbe a mogu se postići od 20 do 50 t/ha.
U kontinentalnom području za zimsku prodaju pojedini proizvođači izvade dio poriluka i skladište ga u podrumima ili nadzemnim trapovima. Prije početka prelaska u generativnu fazu može se očišćeni poriluk uskladištiti u hladnjači za potrošnju tijekom svibnja i lipnja. Prema istraživanjima na temperaturi od -1 °C i 95 % relativne vlage zraka poriluk se može održati u prihvatljivoj kvaliteti do 2 mjeseca.
U Hrvatskoj se poriluk najviše uzgaja u kućnim vrtovima, a za tržište u svježem stanju tijekom jeseni i zime u kontinentalnom području u okolici gradova. U mediteranskom području proizvodnja za zimsku i ranu proljetnu berbu ekonomski je najinteresantnija, piše gospodarski.hr
Poriluk je dvogodišnja biljka
Kao luk i češnjak i poriluk je dvogodišnja biljka, no za razliku od njih, ne stvara lukovicu kao organ za rezerve. Na skraćenoj stabljici (platou) s jedne strane je gusta masa debelog korijenja, a iz centralnog vegetacijskog vrha razvijaju se listovi. Lisni rukavci formiraju dužu ili kraću bijelu lažnu stabljiku, a plojke su linearne i nasuprotne, zelene, sivo-zelene ili plavičaste boje s voštanom prevlakom. Lažna stabljika je valjkasta duga 15 do 40 cm a promjera 1,5 do 5 cm, ravna ili pri osnovi malo proširena. U drugoj godini poriluk razvije cvjetnu stabljiku visine do 1,2 m sa štitastim cvatom na vrhu.
Uvjeti uzgoja, tlo i gnojidba
Optimalne temperature za vegetativni rast su između 19 i 23 °C. Pri visokim temperaturama od 27 do 32 ˚C rast se usporava ili zaustavlja, ali kad nastupe povoljniji uvjeti opet nastavlja. U kasnu jesen, tijekom zime i u rano proljeće rast je usporen i zbog slabijeg intenziteta svjetla. Poriluk dobro podnosi niske temperature i u našim klimatskim uvjetima odgovarajući kultivari dobro prezimljuju. Tijekom zime prolaze proces vernalizacije, a nastupom viših temperatura i dužeg dana prelaze u generativnu fazu (razvijaju cvjetnu stabljiku). U proljetnom uzgoju poriluka moguća je prijevremena cvatnja ako biljke u fazi presadnica sa 4 do 5 vidljivih listova budu izložene kroz 3 tjedna temperaturi od 2 do 8 °C.
Za poriluk su najpovoljnija srednje teška tla, ilovasta i pjeskovito-ilovasta, dobrog kapaciteta za vodu, koja omogućuju pravovremeno izvođenje agrotehničkih operacija, neutralne ili blago kisele reakcije. Tla kiselija od pH 5 bez prethodne kalcizacije nisu prikladna za poriluk. Poriluk je dobro prilagođen različitim ekološkim uvjetima. U kontinentalnim područjima za uzgoj poriluka prikladne su doline rijeka, a u mediteranskom području kraška polja gdje se zimi ne zadržava voda.
Kako gnojiti poriluk?
Poriluk dobro podnosi sam sebe, iako se preporučuje da se 3 do 4 godine ne sadi na isto mjesto, niti poslije drugih lukova. Tome je glavni razlog preventivna zaštita od bolesti i štetnika. Dobre predkulture su kupus, grašak, rajčica, kelj, krumpir, proljetna salata, proljetna brokula i mahunarke. Celer, krastavac, jagoda i mrkva su dobri susjedi poriluku u vrtu, dok su loši grah, cikla i kupusnjače.
Za razliku od drugih lukova, gnojidba organskim gnojivima, zrelim stajskim gnojem ili kompostom za poriluk se preporučuje, jer će ga on tijekom svoje duge vegetacije dobro iskoristiti. Ako se gnoji samo mineralnim gnojivima za prinos od oko 50 t/ha (cijelih biljaka od toga je samo oko 50 % tržni poriluk) potrebno je 175 kg N, 50 kg P2O5, 175 kg K2O, 75 kg CaO i 20 kg MgO po hektaru.
Uzgoj poriluka
Zahvaljujući velikoj prilagodljivosti poriluk se može proizvoditi za tržište u svježem stanju tijekom cijele godine, što je uobičajeno u zemljama sjeverne Europe. Kod nas, međutim, zbog prevladavajućeg sezonskog načina prehrane, poriluk se najviše troši od kasne jeseni do ranog proljeća kao “zimsko” povrće.
Poriluk se najviše uzgaja iz presadnica. Sjeme sporo klije često do 3 tjedna, a od 1 g sjemena može se uzgojiti oko 200 dobrih presadnica golog korijena za 10 do 16 tjedana. Presadnice poriluka najviše se uzgajaju na gredicama na otvorenome uz sjetvu u travnju ili početkom svibnja oko 5 g/m2. Uz ravnomjerno navodnjavanje za 10 do 12 tjedana presadnice će imati 3 do 4 g i lažnu stabljiku promjera oko 3 mm.
Presađuju se od sredine lipnja do početka srpnja uz razmak redova oko 40 cm, ovisno o mehanizaciji za njegu i vađenje i to 18 do 22 biljke/m2. Ujednačene i dobro razvijene presadnice proizvode se sjetvom u polistirenske kontejnere sa 209 lončića. Prije sadnje presadnicama se malo prikrati korijen, da se pri sadnji korijen može pravilno postaviti. Često se prikraćuje i lišće kako bi se smanjila transpiracija nakon sadnje, ali to nije potrebno, ako se raspolaže s dovoljno vode za navodnjavanje.
Navodnjavanje je neophodno dok se biljke dobro ne ukorijene. Sadi se na dubinu od 5 do 10 cm ovisno o tlu. Često se sadi u jarke, pa se kasnije nagrće, da se dobije što duža lažna stabljika. Njega usjeva se sastoji od međuredne obrade uz lagano nagrtanje, prihrane i navodnjavanja, a po potrebi i zaštite od bolesti (plamenjača, hrđa) i štetnika (lukova muha).
Za prerađivačku industriju (zamrzavanjem ili sušenjem) poriluk se u nekim zemljama uzgaja izravnom sjetvom na sličan način kao i luk. Sije se u ožujku ili travnju na razmak redova od oko 40 cm planirajući oko 60 biljaka/m2. Uz međurednu obradu redovi se malo nagrću, što smanjuje mogućnost da se biljke saviju tijekom rasta.
Izbor kultivara
Kultivari poriluka se razlikuju po biološkim i morfološkim svojstvima. Rani kultivari za proljetni uzgoj imaju intenzivniji rast te brže stižu za berbu, a imaju dužu lažnu stabljiku (oko 30 cm) i svjetlije zeleno lišće. Za jesenski uzgoj prikladniji su kultivari dulje vegetacije, sivo-zelenog ili tamnozelenog lišća, nešto kraće lažne stabljike (15 do 22 cm) i dobre otpornosti na niske temperature. Za prezimljenje najpogodniji su kultivari duge vegetacije, tamnozelenog ili plavozelenog lišća, nešto kraće lažne stabljike (10 do 18 cm) i vrlo velike otpornosti u zimskim uvjetima. Hibridni kultivari manje su varijabilni u vrijeme berbe, što je prednost u jednokratnoj mehaniziranoj berbi.
Dobro su poznate ranije sorte za ljetno-jesensku proizvodnju: ‘Lungo Della Riviera’, ‘Lancia’ i ‘Columbus’ te kasnije za berbu tijekom jeseni i zime: ‘Carentan’ ‘Lancelot’ i ‘Forrest’. Na tržištu se može naći i čitav niz hibrida različite dužine vegetacije i vremena berbe. Neki od poznatih za jesensko-zimsku berbu su ‘Batter’, ‘Bowler’, ‘Fencer’ i ‘Defender’.
Berba, dorada i skladištenje
Poriluk ima dugu vegetaciju, a tehnološka zrioba određena je dužinom i promjerom lažne stabljike koje prihvaća tržište, a završava prelaskom u generativnu fazu. Berba započinje 80 do 120 dana poslije sadnje. Prema normama kvalitete Europskog tržišta najmanji promjer lažne stabljike je 10 mm za jesensko-zimski poriluk. Naše tržište više cijeni dužu i deblju lažnu stabljiku.
Poriluk posađen u lipnju ili srpnju može se brati od listopada do sredine travnja ovisno o području uzgoja i potreba tržišta. Tijekom zime glavnina poriluka dolazi na tržište iz mediteranskog područja, jer smrznuto tlo ili snježni pokrivač onemogućuje vađenje u kontinentalnom području.
Iako postoje kombajni za vađenje poriluka, proizvodnja kod nas nije tako velika da bi se oni isplatili. Obično se vadi vadilicom krumpira ili sličnim adaptiranim ratilom. Podreže se u zoni korijena, biljke vade ručno i obično već na polju čiste, odnosno odreže se korijen i prikrati lišće. Po potrebi se pere. Pakira se u kartonske kutije ili letvarice, a iznimno veže u snopove i tako otprema na tržište. Prinosi poriluka ovise o kultivaru, uvjetima i načinu uzgoja te vremenu berbe a mogu se postići od 20 do 50 t/ha.
U kontinentalnom području za zimsku prodaju pojedini proizvođači izvade dio poriluka i skladište ga u podrumima ili nadzemnim trapovima. Prije početka prelaska u generativnu fazu može se očišćeni poriluk uskladištiti u hladnjači za potrošnju tijekom svibnja i lipnja. Prema istraživanjima na temperaturi od -1 °C i 95 % relativne vlage zraka poriluk se može održati u prihvatljivoj kvaliteti do 2 mjeseca.
