Ako perilica rublja ima neugodan miris, razlog bi mogla biti plijesan. Kako bi se njezino stvaranje spriječilo, ključno je redovito održavanje perilice. U suprotnom, ova se česta gljivica lako može razmnožavati u vlažnim i zatvorenim prostorima i naprav iti čitav niz neželjenih problema.
Za mnoge ljude pranje rublja spada u kućanske poslove koji se često odgađaju, sve dok se u kutu ne nakupi oveća hrpa prljave odjeće ili im ne počne nedostajati neki predmet s hrpe. No, kada dođe trenutak za pranje i perilica se otvori, neugodno iznenađenje može biti upravo neželjeni miris. No, takav miris je također upozorenje da se u perilici možda razvila plijesan, što može dugoročno utjecati na higijenu odjeće, ali i na funkcioniranje same perilice.
Plijesan i gljivice, naime, najbolje uspijevaju u mračnim, vlažnim prostorima koji se ne prozračuju, a perilica je idealno mjesto za njihov razvoj. Toplina i vlaga unutar bubnja te ostaci deterdženta i prašine stvaraju savršeno okruženje za bakterije i mikroorganizme. Tijekom ljetnih mjeseci ili u vlažnim klimatskim uvjetima, plijesan se može brzo proširiti, stvarajući problem koji zahtijeva pažljivo čišćenje.
Rješenje problema ipak postoji i ne zahtijeva složene postupke ili skupe proizvode. Ključ je u redovitom i dubinskom čišćenju perilice te pravilnom održavanju suhe i prozračene unutrašnjosti. Kada se perilica temeljito očisti i osigura se odgovarajuća ventilacija između korištenja, neugodni mirisi i mikroorganizmi gube prostor za razvoj, a perilica može ponovno raditi optimalno. Čišćenje uključuje uklanjanje ostataka deterdženta, plijesni, vlage i svih drugih nečistoća koje se nakupljaju u bubnju, brtvama, dozatorima i drugim teško dostupnim dijelovima.
Jednostavno državanje perilice
Stavite rukavice i uzmite stari ručnik koji nije potreban.
Pripremite otopinu izbjeljivača i vruće vode ili octa i vruće vode. (Nikada se ne smiju miješati izbjeljivač i ocat jer nastaje otrovni klorov plin.)
Umočite ručnik u otopinu i počnite ribati sva vidljiva mjesta s plijesni. Posebno je važno očistiti dozator deterdženta i područje oko brtvi.
Ako je riječ o perilici s prednjim punjenjem, oko vrata se nalazi brtva. Treba je očistiti i dobro osušiti, uključujući sve nabore, pritom pazeći da ne dođe do oštećenja.
Potrebno je pokrenuti ciklus pranja na najvišoj temperaturi koju perilica nudi, uz šalicu izbjeljivača ili octa. Ako se koristi izbjeljivač, ulijeva se u predviđeni pretinac; ako se koristi ocat, ulijeva se u pretinac za deterdžent. Ako perilica ima ciklus samočišćenja, i on se može koristiti jer uništava skrivenu plijesan.
Drugi stari ručnik koristi se za brisanje preostale vlage u perilici – u bubnju, dozatorima, brtvama i svim dostupnim dijelovima.
Na kraju je važno ostaviti vrata perilice otvorena kako bi zrak mogao ući i osušiti sve dijelove koje je možda nemoguće potpuno obrisati.
Važno je znati da neugodni mirisi nisu samo estetski problem, prisutnost plijesni i gljivica može dugoročno oštetiti brtve, gumene dijelove i metalne površine perilice, a također može prenijeti bakterije na odjeću. Zato je preporučljivo provoditi dubinsko čišćenje najmanje jednom mjesečno, što ne samo da uklanja postojeću plijesan, već i sprječava njen povratak.
Preventivne mjere jednako su važne kao i samo čišćenje. Ostavljanje vrata ili poklopca perilice otvorenim između pranja omogućava protok zraka, smanjuje vlagu i sprječava stvaranje tamnog i vlažnog okruženja u kojem plijesan najbolje raste. Zatvorena vrata zadržavaju vlagu i povećavaju rizik od razvoja bakterija i neugodnih mirisa, dok otvorena vrata održavaju unutrašnjost suhom i prozračnom.
Redovito provođenje ovih koraka i pravilno održavanje perilice ključni su za očuvanje higijene odjeće, dugovječnosti same perilice i izbjegavanje neugodnih mirisa u kućanstvu. Pridržavanje ovih uputa omogućuje dugoročno rješenje problema s plijesni i gljivicama, čime se perilica održava u optimalnom stanju i sigurnoj za svakodnevnu upotrebu.
Za mnoge ljude pranje rublja spada u kućanske poslove koji se često odgađaju, sve dok se u kutu ne nakupi oveća hrpa prljave odjeće ili im ne počne nedostajati neki predmet s hrpe. No, kada dođe trenutak za pranje i perilica se otvori, neugodno iznenađenje može biti upravo neželjeni miris. No, takav miris je također upozorenje da se u perilici možda razvila plijesan, što može dugoročno utjecati na higijenu odjeće, ali i na funkcioniranje same perilice.
Plijesan i gljivice, naime, najbolje uspijevaju u mračnim, vlažnim prostorima koji se ne prozračuju, a perilica je idealno mjesto za njihov razvoj. Toplina i vlaga unutar bubnja te ostaci deterdženta i prašine stvaraju savršeno okruženje za bakterije i mikroorganizme. Tijekom ljetnih mjeseci ili u vlažnim klimatskim uvjetima, plijesan se može brzo proširiti, stvarajući problem koji zahtijeva pažljivo čišćenje.
Rješenje problema ipak postoji i ne zahtijeva složene postupke ili skupe proizvode. Ključ je u redovitom i dubinskom čišćenju perilice te pravilnom održavanju suhe i prozračene unutrašnjosti. Kada se perilica temeljito očisti i osigura se odgovarajuća ventilacija između korištenja, neugodni mirisi i mikroorganizmi gube prostor za razvoj, a perilica može ponovno raditi optimalno. Čišćenje uključuje uklanjanje ostataka deterdženta, plijesni, vlage i svih drugih nečistoća koje se nakupljaju u bubnju, brtvama, dozatorima i drugim teško dostupnim dijelovima.
Jednostavno državanje perilice
Stavite rukavice i uzmite stari ručnik koji nije potreban.
Pripremite otopinu izbjeljivača i vruće vode ili octa i vruće vode. (Nikada se ne smiju miješati izbjeljivač i ocat jer nastaje otrovni klorov plin.)
Umočite ručnik u otopinu i počnite ribati sva vidljiva mjesta s plijesni. Posebno je važno očistiti dozator deterdženta i područje oko brtvi.
Ako je riječ o perilici s prednjim punjenjem, oko vrata se nalazi brtva. Treba je očistiti i dobro osušiti, uključujući sve nabore, pritom pazeći da ne dođe do oštećenja.
Potrebno je pokrenuti ciklus pranja na najvišoj temperaturi koju perilica nudi, uz šalicu izbjeljivača ili octa. Ako se koristi izbjeljivač, ulijeva se u predviđeni pretinac; ako se koristi ocat, ulijeva se u pretinac za deterdžent. Ako perilica ima ciklus samočišćenja, i on se može koristiti jer uništava skrivenu plijesan.
Drugi stari ručnik koristi se za brisanje preostale vlage u perilici – u bubnju, dozatorima, brtvama i svim dostupnim dijelovima.
Na kraju je važno ostaviti vrata perilice otvorena kako bi zrak mogao ući i osušiti sve dijelove koje je možda nemoguće potpuno obrisati.
Važno je znati da neugodni mirisi nisu samo estetski problem, prisutnost plijesni i gljivica može dugoročno oštetiti brtve, gumene dijelove i metalne površine perilice, a također može prenijeti bakterije na odjeću. Zato je preporučljivo provoditi dubinsko čišćenje najmanje jednom mjesečno, što ne samo da uklanja postojeću plijesan, već i sprječava njen povratak.
Preventivne mjere jednako su važne kao i samo čišćenje. Ostavljanje vrata ili poklopca perilice otvorenim između pranja omogućava protok zraka, smanjuje vlagu i sprječava stvaranje tamnog i vlažnog okruženja u kojem plijesan najbolje raste. Zatvorena vrata zadržavaju vlagu i povećavaju rizik od razvoja bakterija i neugodnih mirisa, dok otvorena vrata održavaju unutrašnjost suhom i prozračnom.
Redovito provođenje ovih koraka i pravilno održavanje perilice ključni su za očuvanje higijene odjeće, dugovječnosti same perilice i izbjegavanje neugodnih mirisa u kućanstvu. Pridržavanje ovih uputa omogućuje dugoročno rješenje problema s plijesni i gljivicama, čime se perilica održava u optimalnom stanju i sigurnoj za svakodnevnu upotrebu.
