Ljudsko izumiranje obično je stvar noćnih mora, ali postoji mnogo načina na koje se to zaista može dogoditi. Popularna kultura fokusirala se samo na najspektakularnije mogućnosti poput asteroida iz filma "Armageddon" ili invazije izvanzemaljaca iz "Dana neovisnosti". S obzirom na to da je dramatičan kraj čovječanstva moguć, fokusiranje na ovakve scenarije može značiti ignoriranje najozbiljnijih prijetnji s kojima se uočavamo u današnjem svijetu. A vjerojatno se radi o stvarima oko kojih možemo nešto i poduzeti, za BBC pišu Simon Beard i Lauren Holt iz Centra za studije egzistencijalnog rizika.
Vulkanska prijetnja
Erupcija vulkana Mount Tambora u Indoneziji 1815. godine usmrtila je više od 70.000 ljudi, dok se vulkanski pepeo izdigao sve do viših slojeva atmosfere. To je smanjilo količinu sunčeve svjetlosti koja je dolazila do Zemljine površine i iniciralo ono što je postalo poznato kao "godina bez ljeta".
Jezero Toba na drugom kraju otoka Sumatre skriva još strašniju priču. Nastalo je u vulkanskoj erupciji enormnih razmjera prije 75.000 godina, a posljedice toga osjećaju se i danas. Iako se u posljednje vrijeme ova teorija preispituje, čini se da je upravo ta erupcija dovela do drastičnog smanjenja populacije prvih ljudi.
Mogućnost supervulkanske erupcije svakako je zastrašujuća, no ne bismo se trebali previše brinuti. Supervulkani i druge prirodne katastrofe, poput udara asteroida ili eksplozije zvijezde u našem svemirskom susjedstvu, nisu vjerojatne ni 2019. ni bilo koje druge godine.
Rastuće prijetnje
Međutim, to se ne može reći za mnoge globalne prijetnje koje izazivaju ljudi. Primjerice, Svjetska zdravstvena organizacija i Svjetski gospodarski forum naveli su klimatske promjene i njene učinke kao najveće rizike za 2019. godinu. Ujedinjeni narodi govore o klimatskim promjena kao o "pitanju života i smrti" u mnogim regijama. Mnogi poput Davida Attenborougha vjeruju da to može dovesti i do kolapsa civilizacija i izumiranja "većeg dijela prirodnog svijeta". Ove su prijetnje složene i raznolike, od ubojitih toplinskih valova i podizanja razine mora do širenja gladi i migracija golemih razmjera.
Povećavaju se i potencijalni rizici novih tehnologija kao što je umjetna inteligencija. Spominju se scenariji poput sve sofisticiranijih cyber-oružja koja bi mogla spriječiti pristup ključnim podacima cijelih nacija ili autonomnih algoritama koji bi moglo nesvjesno uzrokovati krah na burzama.
Jedna od prijetnji je i mogućnost nuklearnog rata. Dok se mnogi usredotočuju na tenzije između globalnih sila, nove tehnologije također nas mogu učiniti manje sigurnima. To bi se moglo dogoditi ne samo zbog prožimanja nuklearnog i konvencionalnog oružja nego i zbog rizika da će umjetna inteligencija pokrenuti nuklearni rat.
Sljedeći rizik koji bi mogao biti u porastu je globalna pandemija. Gripa, primjerice, godišnje ubija oko 700.000 ljudi i stoji globalnu ekonomiju oko 500 milijardi dolara. Sve gušće naseljena i mobilna ljudska populacija pogodne su okolnosti za brzo širenje novih sojeva gripe. A to izaziva zabrinutost jer uvijek je moguća pojava nove pošasti poput španjolske gripe koja je 1918. godine usmrtila oko 50 milijuna ljudi. No rasprostranjeni programi cijepljenja i ostale mjere za prevenciju bolesti pomažu smanjivanju ovog rizika.
Uznemirujuća budućnost
Iako su sve ove prijetnje stvarne, najveća opasnost s kojom se suočavamo 2019. godine iz globalne perspektive vjerojatno leži drugdje. S obzirom na to da na Zemlji živi gotovo osam milijardi ljudi, sve se više oslanjamo na globalne sustave kako bismo se održali. To se odnosi na okoliš koji nam daje hranu, vodu, čist zrak i energiju te na globalnu ekonomiju koja te resurse pretvara u dobra i usluge.
Ipak, zbog smanjivanja razine bioraznolikosti i preopterećene infrastrukture i opskrbnih lanaca mnogi od ovih sustava već su došli do točke pucanja. A rapidne klimatske promjene samo pogoršavaju situaciju. Zato globalne rizike možda ne bi trebalo definirati veličinom katastrofe, nego njihovim potencijalom da naruše te vitalne sustave.
Erupcija islandskog vulkana Eyjafjallajökulla 2010. godine nije usmrtila nikoga, ali je na šest dana zaustavila zračni promet iznad Europe. A 2017. godine je napad relativno nesofisticiranog WannaCry ransomwarea isključio dijelove britanskog zdravstvenog sustava i ostalih organizacija širom svijeta. S obzirom na to da sve na što se oslanjamo ovisi o funkcioniranju električnog, računalnog i internetskog sustava, sve što može oštetiti te sustave, od sunčeve baklje do nuklearne eksplozije u atmosferi, može prouzročiti vrlo veliku štetu.
Prevencija katastrofa
Moguće je, međutim, pronaći nove načine da bi se rizici smanjili. Poznata je priča o danskom kralju Knutu koji je zapovjedio moru da se povuče. Knut je, međutim, znao da ne može zaustaviti plimu i htio je samo svojim dvorjanima pokazati kako je nemoguće kontrolirati Božju volju, no sličan osjećaj bespomoćnosti pred prirodnim silama može obuzeti i nas kad sagledamo mogućnost budućih katastrofa.
No Danci su ipak uspjeli zaustaviti more i kroz generacije uspostaviti novu obalnu liniju. Gradili su nasipe i isušivali močvare kako bi se zaštitili od nadolazećih plima. Ponekad se, dakle, možemo zaštititi osmišljavanjem načina koji će čovječanstvo učiniti otpornim na nesreće. Tako bi i 2019. i nadolazeće godine mogle biti sigurne godine za čovječanstvo, zaključuje se u tekstu BBC-ja.
Index.hr
Vulkanska prijetnja
Erupcija vulkana Mount Tambora u Indoneziji 1815. godine usmrtila je više od 70.000 ljudi, dok se vulkanski pepeo izdigao sve do viših slojeva atmosfere. To je smanjilo količinu sunčeve svjetlosti koja je dolazila do Zemljine površine i iniciralo ono što je postalo poznato kao "godina bez ljeta".
Jezero Toba na drugom kraju otoka Sumatre skriva još strašniju priču. Nastalo je u vulkanskoj erupciji enormnih razmjera prije 75.000 godina, a posljedice toga osjećaju se i danas. Iako se u posljednje vrijeme ova teorija preispituje, čini se da je upravo ta erupcija dovela do drastičnog smanjenja populacije prvih ljudi.
Mogućnost supervulkanske erupcije svakako je zastrašujuća, no ne bismo se trebali previše brinuti. Supervulkani i druge prirodne katastrofe, poput udara asteroida ili eksplozije zvijezde u našem svemirskom susjedstvu, nisu vjerojatne ni 2019. ni bilo koje druge godine.
Rastuće prijetnje
Međutim, to se ne može reći za mnoge globalne prijetnje koje izazivaju ljudi. Primjerice, Svjetska zdravstvena organizacija i Svjetski gospodarski forum naveli su klimatske promjene i njene učinke kao najveće rizike za 2019. godinu. Ujedinjeni narodi govore o klimatskim promjena kao o "pitanju života i smrti" u mnogim regijama. Mnogi poput Davida Attenborougha vjeruju da to može dovesti i do kolapsa civilizacija i izumiranja "većeg dijela prirodnog svijeta". Ove su prijetnje složene i raznolike, od ubojitih toplinskih valova i podizanja razine mora do širenja gladi i migracija golemih razmjera.
Povećavaju se i potencijalni rizici novih tehnologija kao što je umjetna inteligencija. Spominju se scenariji poput sve sofisticiranijih cyber-oružja koja bi mogla spriječiti pristup ključnim podacima cijelih nacija ili autonomnih algoritama koji bi moglo nesvjesno uzrokovati krah na burzama.
Jedna od prijetnji je i mogućnost nuklearnog rata. Dok se mnogi usredotočuju na tenzije između globalnih sila, nove tehnologije također nas mogu učiniti manje sigurnima. To bi se moglo dogoditi ne samo zbog prožimanja nuklearnog i konvencionalnog oružja nego i zbog rizika da će umjetna inteligencija pokrenuti nuklearni rat.
Sljedeći rizik koji bi mogao biti u porastu je globalna pandemija. Gripa, primjerice, godišnje ubija oko 700.000 ljudi i stoji globalnu ekonomiju oko 500 milijardi dolara. Sve gušće naseljena i mobilna ljudska populacija pogodne su okolnosti za brzo širenje novih sojeva gripe. A to izaziva zabrinutost jer uvijek je moguća pojava nove pošasti poput španjolske gripe koja je 1918. godine usmrtila oko 50 milijuna ljudi. No rasprostranjeni programi cijepljenja i ostale mjere za prevenciju bolesti pomažu smanjivanju ovog rizika.
Uznemirujuća budućnost
Iako su sve ove prijetnje stvarne, najveća opasnost s kojom se suočavamo 2019. godine iz globalne perspektive vjerojatno leži drugdje. S obzirom na to da na Zemlji živi gotovo osam milijardi ljudi, sve se više oslanjamo na globalne sustave kako bismo se održali. To se odnosi na okoliš koji nam daje hranu, vodu, čist zrak i energiju te na globalnu ekonomiju koja te resurse pretvara u dobra i usluge.
Ipak, zbog smanjivanja razine bioraznolikosti i preopterećene infrastrukture i opskrbnih lanaca mnogi od ovih sustava već su došli do točke pucanja. A rapidne klimatske promjene samo pogoršavaju situaciju. Zato globalne rizike možda ne bi trebalo definirati veličinom katastrofe, nego njihovim potencijalom da naruše te vitalne sustave.
Erupcija islandskog vulkana Eyjafjallajökulla 2010. godine nije usmrtila nikoga, ali je na šest dana zaustavila zračni promet iznad Europe. A 2017. godine je napad relativno nesofisticiranog WannaCry ransomwarea isključio dijelove britanskog zdravstvenog sustava i ostalih organizacija širom svijeta. S obzirom na to da sve na što se oslanjamo ovisi o funkcioniranju električnog, računalnog i internetskog sustava, sve što može oštetiti te sustave, od sunčeve baklje do nuklearne eksplozije u atmosferi, može prouzročiti vrlo veliku štetu.
Prevencija katastrofa
Moguće je, međutim, pronaći nove načine da bi se rizici smanjili. Poznata je priča o danskom kralju Knutu koji je zapovjedio moru da se povuče. Knut je, međutim, znao da ne može zaustaviti plimu i htio je samo svojim dvorjanima pokazati kako je nemoguće kontrolirati Božju volju, no sličan osjećaj bespomoćnosti pred prirodnim silama može obuzeti i nas kad sagledamo mogućnost budućih katastrofa.
No Danci su ipak uspjeli zaustaviti more i kroz generacije uspostaviti novu obalnu liniju. Gradili su nasipe i isušivali močvare kako bi se zaštitili od nadolazećih plima. Ponekad se, dakle, možemo zaštititi osmišljavanjem načina koji će čovječanstvo učiniti otpornim na nesreće. Tako bi i 2019. i nadolazeće godine mogle biti sigurne godine za čovječanstvo, zaključuje se u tekstu BBC-ja.
Index.hr
