Ogromno poput mora, rusko Bajkalsko jezero jedno je od najvećih svjetskih prirodnih čuda.

Površinom većom od Belgije, sedmo u svijetu po veličini, staro oko 25 milijuna godina i duboko 1.624 metra, Bajkalsko jezero je i najveće slatkovodno jezero koje sadrži oko 20% svjetske zalihe slatke vode.

Osim što je najdublje i najstarije na svijetu, Bajkalsko jezero koje se nalazi u Sibiru u azijskom dijelu Rusije zasigurno je i jedno od najljepših jezera na svijetu, pogotovo tijekom hladnih sibirskih zima.

U drevnim kineskim tekstovima, ovo jezero je bilo poznato i kao “Sjeverno more”. U njega se ulijeva više od 300 rijeka – ali samo jedna, Angara, teče van.

Nalazi se u dubokom rascijepu, na mjestu na kojem se Azija doslovno razdvaja i vjeruje se da će u dalekoj budućnosti biti dio velikog oceana. Zbog starosti i prilične izolacije jezera na i u njemu postoji izrazito bogat i neobičan životinjski svijet, te ga nazivaju i ruski Galapagos.

Danas je na 5 do 10 km od njegovih obala zabranjena sječa šuma, a industrijski pogoni morali su ugraditi pročiščivaće, tako da se voda koja se kroz njih vraća u jezero može piti. Tako je, velikom upornošću domaćeg stanovništva, najveći i najčišći zdenac slatke vode u svijetu postao uzorak očuvanja okoliša u tom dijelu svijeta.

Ipak, mnogi se boje da je i Bajkalsko jezero nepovratno uništeno industrijom. Stanovnici četrdesetak gradića uz obalu nekada su iz jezera pili vodu jer je bila izuzetno čista. Međutim, brojne industrije zagadile su vodu.