Rasizam je bolest bijelaca. I ne namjeravam šutjeti o tome, poznate su riječi jednog od najvećih umova u povijesti čovječanstva Alberta Einsteina.
Njegova je slika u javnosti građena, kako na znanstvenim uspjesima, tako i na slici borca za građanska prava. No, objavljivanje njegovih privatnih dnevnika, tu sliku relativizira. Einsteina se optužuje upravo za – rasizam.
U privatnim dnevnicima koje je znanstvenik pisao između listopada 1922. i ožujka 1923. govori se o znanosti, umjetnosti te putovanjima. Dnevnik je Einstein pisao za pokćerke koje su ostale u Berlinu kada su Einstein i njegova žena Elsa putovali u Aziju, Španjolsku i Palestinu.
Impresije koje je Einstein zabilježio, naročito one iz Kine, šokirale su ne samo znanstveni svijet.
Kinezi ne sjede na klupama kad jedu, već čuče kao Europljani kada se olakšavaju u šumi. Čak su i djeca bez duha i izgledaju tupo, opisuje Einstein Kineze.
Znanstvenika je uplašila i mnogobrojnost te nacije pa je zaključio da bi bilo šteta kada bi Kinezi istisnuli sve ostale rase. Sama ta misao pobuđuje neopisiv strah.
No, najveće je zgražanje izazvao opisom Kineskinja. “Primijetio sam koliko malo razlike ima između muškaraca i žena. Ne razumijem fatalnu privlačnost kojom Kineskinje očaraju tamošnje muškarce do te mjere da se ne mogu braniti protiv teškog blagoslova potomstva”, čudio se Einstein.
No, nisu samo Kinezi bili znanstveniku na tapetu. O stanovnicima šrilankanskog grada Colomba donosi slična zapažanja. “Oni žive u velikoj prljavštini i smradu” te rade malo i trebaju malo. Jednostavan ekonomski životni ciklus”, primjećuje znanstvenik.
Japancima je pak bio očaran. Ali, smatrao je da su im intelektualne potrebe slabije od umjetničkih.
Kao Židov Einstein je pobjegao iz nacističke Njemačke u SAD 1933. godine, deset godina nakon ovih dnevničkih zapisa. Uz to, u SAD-u je bio član Nacionalne asocijacije za napredak obojenih ljudi i radio je aktivno na promicanju ljudskih prava. Ovi su zapisi velik udar na percepciju znanstvenika, prenosi Večernji list.
Njegova je slika u javnosti građena, kako na znanstvenim uspjesima, tako i na slici borca za građanska prava. No, objavljivanje njegovih privatnih dnevnika, tu sliku relativizira. Einsteina se optužuje upravo za – rasizam.
U privatnim dnevnicima koje je znanstvenik pisao između listopada 1922. i ožujka 1923. govori se o znanosti, umjetnosti te putovanjima. Dnevnik je Einstein pisao za pokćerke koje su ostale u Berlinu kada su Einstein i njegova žena Elsa putovali u Aziju, Španjolsku i Palestinu.
Impresije koje je Einstein zabilježio, naročito one iz Kine, šokirale su ne samo znanstveni svijet.
Kinezi ne sjede na klupama kad jedu, već čuče kao Europljani kada se olakšavaju u šumi. Čak su i djeca bez duha i izgledaju tupo, opisuje Einstein Kineze.
Znanstvenika je uplašila i mnogobrojnost te nacije pa je zaključio da bi bilo šteta kada bi Kinezi istisnuli sve ostale rase. Sama ta misao pobuđuje neopisiv strah.
No, najveće je zgražanje izazvao opisom Kineskinja. “Primijetio sam koliko malo razlike ima između muškaraca i žena. Ne razumijem fatalnu privlačnost kojom Kineskinje očaraju tamošnje muškarce do te mjere da se ne mogu braniti protiv teškog blagoslova potomstva”, čudio se Einstein.
No, nisu samo Kinezi bili znanstveniku na tapetu. O stanovnicima šrilankanskog grada Colomba donosi slična zapažanja. “Oni žive u velikoj prljavštini i smradu” te rade malo i trebaju malo. Jednostavan ekonomski životni ciklus”, primjećuje znanstvenik.
Japancima je pak bio očaran. Ali, smatrao je da su im intelektualne potrebe slabije od umjetničkih.
Kao Židov Einstein je pobjegao iz nacističke Njemačke u SAD 1933. godine, deset godina nakon ovih dnevničkih zapisa. Uz to, u SAD-u je bio član Nacionalne asocijacije za napredak obojenih ljudi i radio je aktivno na promicanju ljudskih prava. Ovi su zapisi velik udar na percepciju znanstvenika, prenosi Večernji list.
