Bivši hrvatski ministar vanjskih poslova i sudionik mirovnih pregovora u Daytonu, Miomir Žužul, gostovao je u Dnevniku PLUS RTV Herceg-Bosne urednika i voditelja Tihomira Šutala. Istaknuo je kako Daytonskim sporazumom nije predviđeno da jedan narod drugome bira političke predstavnike, te upozorio da takva praksa ugrožava stabilnost BiH.
Novi američki pristup prema Bosni i Hercegovini
Žužul je ocijenio da se vidi novi američki pristup prema BiH, uz potrebu za unutarnjim dogovorom triju konstitutivnih naroda.
Na pitanje o zaokretu američke politike prema Bosni i Hercegovini, Žužul je potvrdio da do promjene pristupa zaista dolazi. „Dolazi do zaokreta i nekoliko je elemenata“, rekao je, pojašnjavajući da govor američke veleposlanice pri Ujedinjenim narodima nije bio slučajan, već pripremljen i promišljen.
Prema njegovim riječima, iz tog govora, ali i drugih diplomatskih aktivnosti, može se zaključiti kako se Sjedinjene Američke Države „nakon više od dvadeset godina ponovno aktivno uključuju u implementaciju Daytona, odnosno u Bosnu i Hercegovinu“.
Objasnio je da, iako je veleposlanica kazala da se Amerika neće miješati u smislu nametanja rješenja, „očito se već miješaju i već su se umiješali“. Posebno je izdvojio promjenu pristupa prema Republici Srpskoj, ističući kako SAD sada smatra da „s njima treba razgovarati jer su jedan od dva entiteta i jedan od tri konstitutivna naroda“, a ne da ih se a priori isključuje iz političkih procesa.
Žužul je također naveo da je u američkom istupu izraženo nezadovoljstvo radom Ureda visokog predstavnika. „Ono što vam ja mogu reći, iza kulisa su se čak vodili razgovori da se raspusti Ured visokog predstavnika odmah, da se traži ostavka visokog predstavnika“, otkrio je, dodavši da je na kraju postignut kompromis između američke i njemačke diplomacije.
„Mogli ste primijetiti da se po prvi put visoki predstavnik nije izravno obratio Vijeću sigurnosti“, rekao je Žužul, tumačeći to kao znak novih diplomatskih odnosa i redefiniranja uloga međunarodnih aktera u BiH.
Prema njegovim riječima, novi okvir politike prema BiH temelji se na dvije ključne činjenice: da BiH ostaje država unutar svojih priznatih granica te da unutar tih granica postoje tri konstitutivna naroda koji moraju međusobno urediti odnose. „Hoće li to biti dva entiteta, tri entiteta, deset kantona, to sada nije rečeno, ali ta priča je ponovno otvorena“, rekao je Žužul.
Povratak izvornim načelima Daytonskog sporazuma
Bivši šef hrvatske diplomacije ocijenio je kako se američka administracija pod vodstvom predsjednika Donalda Trumpa vraća izvornim načelima Daytonskog mirovnog sporazuma.
„Sve što je sada izrečeno jest, vratimo se izvornom, vratimo se onome što je bilo dobro iz Daytona, ali nađimo način da ta država može funkcionirati unutar postavljenih okvira“, rekao je. Ti okviri, kako je pojasnio, znače očuvanje cjelovitosti Bosne i Hercegovine, ali i uređenje odnosa triju konstitutivnih naroda na temelju jednakopravnosti.
„Nitko nema pravo na izdvajanje, ali država mora funkcionirati tako da tri konstitutivna naroda reguliraju odnose među sobom“, naglasio je, dodajući kako u praksi to danas nije slučaj.
Kazao je i da, iako Dayton predviđa jednakopravnost svih, „Srbi imaju najviše prava, Hrvati najmanje, a ni Bošnjaci nisu zadovoljni postojećom situacijom“. Upozorio je da u BiH postoje dvije skupine koje su s razlogom nezadovoljne te treća, Republika Srpska, koja mora prihvatiti realnost da je dio Bosne i Hercegovine. „Svoje snove o odvajanju moraju zaboraviti, jer to nitko u međunarodnoj zajednici neće prihvatiti“, poručio je, istaknuvši da poruka američke diplomacije nije prijeteća, već uključiva „vi ste dio Bosne i Hercegovine, prihvaćamo vas i očekujemo da sudjelujete u rješenjima, ali bez mijenjanja granica“.
Nametanje političkih predstavnika u suprotnosti s duhom i jezikom Daytona
Na pitanje je li Daytonskim sporazumom predviđeno da jedan narod drugome bira političke predstavnike, Žužul je bio jasan: „To ne samo da nije predviđeno, to je apsolutno u suprotnosti i s duhom i s jezikom Daytonskog sporazuma.“
Podsjetio je kako Dayton počiva na dvije temeljne paradigme – postojanju tri konstitutivna naroda s jednakim pravima. „Ne možete imati jednaka prava kada u najvažnijem tijelu jedan narod zapravo nema nikakva prava, jer Hrvati trenutačno ne mogu izabrati svog predstavnika“, istaknuo je.
„Tko god tvrdi da je to moguće tumačenjem Daytona, u krivu je. To narušava odnose, dovodi u krizu cijelu državu i ukupnu situaciju u Bosni i Hercegovini“, upozorio je Žužul.
Dodao je da BiH ima i pozitivne izazove, poput početka pregovora s Europskom unijom, ali je naglasio da se prije toga mora riješiti pitanje legitimnog političkog predstavljanja. „Prije početka pregovora mora se dogovoriti tko pregovara u ime tri naroda. Ne može jedan narod biti preglasan i da se o njemu ne vodi računa. To je suprotno svemu što se u Daytonu dogovaralo i o čemu se tada razmišljalo“, zaključio je.
U Daytonu fokus bio na pogrešnim stvarima
Na pitanje je li Bosna i Hercegovina trebala biti podijeljena na tri entiteta kako bi se izbjegle sadašnje napetosti i pokušaji stvaranja unitarne države, Žužul je istaknuo kako je teško reći je li tada napravljena pogreška. „Svaki mirovni pregovor i svaki sporazum u svojoj biti je kompromis, umijeće mogućega“, rekao je.
Dodao je kako osobno smatra da se u Daytonu moglo više vremena posvetiti uređenju unutarnje strukture Bosne i Hercegovine. „Prvi dio Daytona bio je posvećen Federaciji i njezinu ustroju, dok se manje raspravljalo o tome kako će se Republika Srpska uklopiti u Federaciju“, kazao je. Podsjetio je da je Ustav Federacije, koji je dogovoren nakon Washingtonskog sporazuma i razrađen u Beču, omogućavao mogućnost da srpski konstitutivni dio postane dio Federacije, no to se, kako je rekao, „nažalost nije dogodilo“.
„Umjesto toga, u Daytonu se raspravljalo o izmjenama Ustava Federacije, dok je srpska strana u to vrijeme bila relativno pasivna jer je pregovore u njihovo ime vodio Slobodan Milošević, kojem je prioritet bio ukidanje sankcija i očuvanje vlastite pozicije“, naveo je Žužul.
Objasnio je da je tijekom pregovora, nakon što je Federacija potvrđena, postalo jasno kako će drugi dio države ostati zaseban entitet, što je otvorilo pitanje unutarnjih granica. „Odjednom su pregovori postali pregovori o teritoriju, o tome kojoj će općini, selu ili brdu pripasti koji dio. Upali smo u zamku koju je, po mom mišljenju, postavio Milošević, koji je na početku rekao da ne želi razgovarati o postocima, a na kraju je inzistirao na omjeru 51:49 posto“, rekao je.
Takvim pristupom, smatra Žužul, status Republike Srpske je jačao, a dobila je i dio teritorija koji u to vrijeme nije kontrolirala. „Lako je danas biti pametan, ali vjerujem da se tada moglo napraviti više. Ipak, ne smijemo zaboraviti da je u Daytonu postignuto mnogo; zaustavljen je rat, stvorene su pretpostavke za Bosnu i Hercegovinu, a riješen je i status okupiranih dijelova Hrvatske“, naglasio je.
Nije zamišljeno da se OHR nametne kao "supervlast"
Govoreći o ulozi visokih predstavnika, Žužul je rekao kako brojni njihovi potezi nisu u duhu Daytona. „Naravno da nije bilo zamišljeno da visoki predstavnici smjenjuju političare, mijenjaju ustave i nameću odluke“, kazao je, podsjetivši da je Ured visokog predstavnika trebao imati prijelaznu ulogu – pomoći u funkcioniranju države, a ne nametnuti se kao „supervlast“ u Bosni i Hercegovini.
Istaknuo je da ni trajanje mandata visokog predstavnika nikada nije bilo jasno definirano. „Ideja je bila da taj ured postoji godinu ili dvije, najviše tri, ali to se nije dogodilo“, rekao je, dodajući kako je i sam jezik rezolucija Vijeća sigurnosti pokazivao razliku između pristupa prema BiH i prema Hrvatskoj.
„Rezolucija o BiH bila je vrlo općenita, nije definirala rokove ni odgovornosti, dok je ona o okupiranim dijelovima Hrvatske bila konkretna, jasno je određivala mandat, trajanje, provedbu i nadzor. Ništa od toga nije postojalo u slučaju BiH“, pojasnio je.
Podsjetio je da je na sastanku u Rimu u veljači 1996. pokušano jasnije definirati provedbu Daytonskog sporazuma kroz dokument "Rules of the Road", ali da ni tada nije razrađeno kako će se tranzicija odvijati. „Namjera međunarodne zajednice trebala je biti da pomogne Bosni i Hercegovini, a ne da preuzme kontrolu nad njom. No s vremenom se dogodilo upravo suprotno“, rekao je Žužul.
Vrijeme za zatvaranje OHR-a
Žužul je ocijenio da je vrijeme za zatvaranje Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini odavno trebalo doći, ali da taj proces mora biti vođen postupno i odgovorno. „To je trebalo već davno napraviti, ali ne tako da se sada provode koraci koji bi mogli dodatno uzburkati duhove ili ugroziti situaciju, nego kroz normalan i konstruktivan dijalog“, rekao je.
Istaknuo je kako nije vidio izjavu bivšeg visokog predstavnika Wolfganga Petritscha, ali da se slaže s njegovim stajalištem da Europska unija treba imati važnu ulogu u tom procesu, ali... „Međutim, budimo realni; bez Sjedinjenih Američkih Država ne bi bilo Daytona, ne bi bilo zaustavljanja rata i ne znamo kako bi sve završilo“, kazao je Žužul.
Naglasio je kako se ni danas ne može govoriti o isključivanju SAD-a iz procesa u Bosni i Hercegovini. „Ameriku ne može nitko isključiti, sve i da hoće, a bilo bi jako pogrešno to pokušati. Treba iskoristiti dobru volju američke administracije“, poručio je.
Objasnio je kako je ta volja povezana s nastojanjem Washingtona da spriječi širenje, kako je rekao, „putinizma“, odnosno agresivne politike koja dolazi iz Kremlja. „Američka administracija odlučna je spriječiti da se kritične stvari počnu događati na području Balkana, posebno u Bosni i Hercegovini“, rekao je, dodavši da Europska unija može imati važnu ulogu, ali bez američkog sudjelovanja neće biti ozbiljnog pomaka.
„Osim toga, nisam siguran ni da Europa to želi, jer je to heterogeno tijelo u kojem države imaju različite stavove o Bosni i Hercegovini, i tako će ostati. No, čak i da želi isključiti SAD, to je apsolutno nemoguće. Ne mogu ih izbjeći ni u čemu, pa ni u ovome“, naglasio je Žužul.
Razgovarati o preustroju BiH
Govoreći o mogućnosti razgovora o unutarnjem preustroju Bosne i Hercegovine, rekao je kako to smatra neophodnim. „To ne treba nitko nametati, to je naprosto činjenično stanje“, istaknuo je.
Kazao je kako pokušaji dijela bošnjačkih političara da Federaciju pretvore u unitarnu državu nisu uspjeli. „To je nemoguće i bazirano je na pogrešnoj hipotezi da je unitarno demokratskije od federalnog. To je apsurdna teza. Unitarno bi dovelo do majorizacije jednog naroda na štetu drugog i još bi više produbilo postojeći jaz između dva entiteta“, rekao je.
Po njegovu mišljenju, taj jaz treba prevladati kroz dogovor triju konstitutivnih naroda. „Koje će rješenje pronaći, to ne znam, ali kategorički tvrdim da nije točno da su tri entiteta ili kantonalna podjela protiv Bosne i Hercegovine. Na temelju kojeg argumenta bi to netko mogao tvrditi?“, upitao je.
„Tri četvrtine pregovora u Daytonu vodile su se upravo o tome; hoće li biti tri republike, kantoni ili neki drugi model. Nitko tada nije rekao da je to način razbijanja Bosne i Hercegovine. Ja osobno mislim da je to način očuvanja BiH“, kazao je Žužul.
Dodao je kako ne želi nametati svoje mišljenje jer promatra situaciju sa strane, ali smatra da se tri naroda moraju dogovoriti. „Ako itko misli da može srušiti poziciju tri konstitutivna naroda, to znači rušenje Bosne i Hercegovine“, poručio je.
„Tri konstitutivna naroda su konstitutivna jer su tu stoljećima, jer je to zemlja koja pripada svakome od njih, koja ima svoju povijest, religiju, običaje i politiku. Oni moraju pronaći zajednički interes, a svijet im u tome može i treba pomoći, ali ne tako da uzurpira njihov suverenitet“, istaknuo je.
Zaključio je da se dogovor između naroda mora dogoditi jer je to jedini način da Bosna i Hercegovina postane funkcionalna i stabilna država.
Neimenovanje američkog veleposlanika u BiH ne znači ništa
Na pitanje o značenju činjenice da Sjedinjene Američke Države još nisu imenovale veleposlanika u Bosni i Hercegovini, Žužul je ocijenio kako to ne nosi nikakvu posebnu političku poruku.
„To u ovom trenutku ne znači ništa. To je proces koji je prvenstveno administrativno zaustavljen, a takvih slučajeva ima u mnogim državama“, rekao je.
Istaknuo je kako vjeruje da će novi američki veleposlanik uskoro biti imenovan te izrazio nadu da će riječ biti o osobi otvorenog pristupa i spremnoj na suradnju. „Nadam se da će veleposlanik koji dođe biti, kako bi se reklo, ‘open mind’; otvoren. Riječ je o vrlo važnoj poziciji i važno je da ima dobru komunikaciju ovdje. Nadam se da će to biti brzo“, kazao je Žužul.
Dodao je kako su dosad postojali određeni kandidati koji iz različitih razloga nisu predloženi, ali očekuje da će se uskoro pronaći odgovarajuće rješenje. „Vjerujem i nadam se da će se uskoro predložiti dobar kandidat i da će se imenovanje dogoditi. Tu ne treba iščitavati nikakvu političku poruku“, zaključio je.
Hrvatska mora snažnije zastupati interese Hrvata u BiH, sada je ključni trenutak
Na pitanje o aktualnom položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini i ulozi Hrvatske u međunarodnom kontekstu, Žužul je istaknuo kako je trenutak za djelovanje ponovno kritičan te da se propušta prilika za snažnije zastupanje hrvatskih interesa.
„Vrijeme je pokazalo da smo tada, kad smo razgovarali nakon pobjede Donalda Trumpa, bili u pravu (Žužul je bio gost Dnevnika PLUS i nakon Trumpove pobjede na američkim predsjedničkim izborima u studenom prošle godine, nap. a. RTV HB). Momentum je bio tada, ali i sada. Sada je kritični trenutak kada se nešto mora napraviti“, rekao je Žužul, dodavši da Hrvate u Bosni i Hercegovini, posebno na međunarodnoj razini, gotovo nitko ne predstavlja.
„Nažalost, Hrvate iz Bosne i Hercegovine barem u Americi, a i šire, zapravo ne predstavlja nitko. Veleposlanik u Washingtonu ne govori u dogovoru s hrvatskim vodstvom, a predstavnik BiH u Ujedinjenim narodima otvoreno nastupa protiv Hrvata i čak proziva Republiku Hrvatsku na diplomatski krajnje neprimjeren način“, kazao je.
Upozorio je kako su Hrvati u međunarodnim institucijama slabo zastupljeni te da bi se Zagreb trebao snažnije angažirati. „Zagreb se nalazi u nezgodnoj situaciji zbog stalnih interpretacija da je riječ o miješanju u unutarnje poslove BiH. No, Hrvatska nikada nije rušila Bosnu i Hercegovinu, već joj je pomogla da se obrani i ostvari kao država“, rekao je Žužul, podsjetivši da Hrvatska kao supotpisnica Daytonskog sporazuma ima pravo i obvezu sudjelovati u procesima u BiH, uključujući i zaštitu Hrvata u toj zemlji.
Istaknuo je da je europski put BiH neraskidivo povezan s Hrvatskom. „Ako Bosna i Hercegovina ide prema Europskoj uniji, a ja vjerujem da ide, postoji samo jedan put, a to je put preko Hrvatske, kroz prijateljstvo i partnerstvo s Hrvatskom“, rekao je Žužul, podsjetivši i na Washingtonski sporazum koji je imao i nikada realiziran dio o konfederaciji Hrvatske i BiH.
Govoreći o trenutačnoj hrvatskoj diplomaciji, Žužul je naveo da Ministarstvo vanjskih i europskih poslova „radi maksimalno“, ali da to „nije dovoljno“. Upozorio je da Hrvatska trenutačno nema veleposlanika pri Ujedinjenim narodima(iako smatra da je otpravnik poslova dobar diplomat, nap. a.), dok istodobno predstavnik BiH „govori i djeluje protiv interesa Hrvata“.
Osvrnuo se na interese Sjedinjenih Američkih Država u regiji. „Amerika ima jasan interes, spriječiti putinizaciju Bosne i Hercegovine i održati njezinu stabilnost. Uz to, važan im je i energetski aspekt, osobito pitanje plinskog toka, koje je trebalo biti dobitna situacija za sve, a pretvorilo se u gubitničku. Zato postoji čvrst interes američke administracije da se taj problem riješi. Nadam se i vjerujem da će se to uskoro dogoditi“, zaključio je Žužul.
Južna plinska interkonekcija i energetski interesi
Žužul je pojasnio da LNG terminal koji prolazi preko Hrvatske i trebao bi opskrbljivati zemlje regije s ukapljenim američkim plinom, nije „put Zagreba do Donalda Trumpa“, nego predstavlja put Bosne i Hercegovine u kojem Hrvatska može i treba igrati konstruktivnu ulogu. Naglasio je da bez suverene prisutnosti Hrvatske u procesu nitko ne može nametnuti rješenje, ali da Hrvatska može mudro ići za dobrim rješenjima. Dodao je da je interes svih – Sarajeva, Mostara, Zagreba, pa i Washingtona, da se projekt Južne plinske interkonekcije realizira.
Ipak, Žužul ističe da napretka trenutačno nema, unatoč konstruktivnom zadnjem sastanku u Grčkoj, jer inicijalni dogovor „ne drži vodu“. Problem vidi u tome što se umjesto traženja rješenja sustavno traži krivac, pri čemu je hrvatski dio često percipiran kao glavni krivac, što može zvučati apsurdno, ali se tako doživljava. Pozicija Sjedinjenih Država je relativno neutralna, ali kako dogovora nema, ide se na plasiranje stavova da „ne može se dogovoriti s Hrvatima i s njihovim vodstvom“. Žužul napominje da to Zagreb ne može riješiti samostalno, već je nužna konstruktivna komunikacija između Zagreba i vlasti Federacije BiH. Dodaje da Vlada Federacije pokazuje spremnost, ali da je za konkretan rezultat potrebna više od same dobre volje, nužna je stvarna želja za postizanjem rješenja.
Kao primjer, Žužul podsjeća na siječanj 1994., kada su Hrvati i Bošnjaci bili uključeni u međusobni ratni sukob, a već u ožujku rat je bio zaustavljen i potpisan je Washingtonski sporazum. Ističe da kad postoji dobra volja, moguće je riješiti i naizgled složene probleme. Prema njegovim riječima, trenutačni problem je objektivan, ali mali i može se uz dobru volju pretvoriti u win-win situaciju u kojoj svi dobivaju i gospodarski i politički.
Urednik i voditelj je pritom napomenuo da je problem u vezi Južne plinske interkonekcije što bošnjački predstavnici ne žele uvažiti hrvatske interese, s obzirom na to da dio trase prolazi preko hrvatskog teritorija, dok tvrtka koja bi trebala biti nositelj projekta ima višemilijunske gubitke te u njezinim upravnim tijelima Hrvati nisu zastupljeni.
Bez hrvatskih vojnih operacija ne bi bilo Daytona
Na kraju emisije, razgovor se vratio na 30. obljetnicu Daytona. Novinar je postavio pitanje što bi se dogodilo da nije bilo vojno-redarstvenih operacija i oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske te bi li uopće bio potpisan Daytonski sporazum.
Žužul je odgovorio da „sasvim sigurno Daytona ne bi bilo“ bez tih vojnih intervencija, ističući da oko toga postoji konsenzus. Podsjetio je da su tadašnji američki diplomati, uključujući Holbrookovog zamjenika, Chrisa Hilla, više puta naglašavali da bez intervencije ne bi došlo do potpisivanja mirovnog sporazuma. Po njegovim riječima, pad Bihaća mogao je dramatično promijeniti tijek rata, a okupirani teritoriji Hrvatske ostali bi trajno pod kontrolom neprijateljskih snaga. Hvala „mudrim odlukama predsjednika Franje Tuđmana, ali i drugih predsjednika – Demirela i čak Izetbegovića“ te uspješnim akcijama Hrvatske vojske predvođene Antom Gotovinom, u suradnji s HVO-om i Armijom BiH, spriječen je negativan rasplet situacije.
Žužul je dodao da je teoretski mogao doći i „pozitivan rasplet“, primjerice zauzimanje Banje Luke, ali da se to nije dogodilo, te da su pobjede hrvatske vojske omogućile Dayton, koji je u tom trenutku predstavljao vjerojatno jedino moguće rješenje. Po njegovom mišljenju, Dayton nije idealan, ali je bio jedini mogući ishod u danim okolnostima. Istaknuo je da je ključ za budućnost Bosne i Hercegovine, ako želi ući u Europsku uniju, u dogovoru naroda i čvrstom političkom povezivanju s Hrvatskom, koja ima pravo i obvezu sudjelovati u zaštiti interesa hrvatskog naroda u BiH. Naglasio je da je i interes Hrvatske da Bosna i Hercegovina uđe ne samo u EU, nego i u NATO, jer to predstavlja najveći interes Hrvatske, uz obvezu brige za sudbinu Hrvata u BiH.
Novinar je potom istaknuo da se premalo govori o Hrvatima u Bosni i Hercegovini, pa i u Hrvatskoj, te upitao Žužula koliko je ljudi svjesno njihovog položaja.
Žužul je odgovorio da se premalo zna, kako vani, tako i u Hrvatskoj, te da čak i dobro integrirani Hrvati u Zagrebu „propuštaju govoriti o tome“. Dodao je da sada dolazi trenutak kada se stvari više ne mogu ignorirati, te da postoji potencijal za pozitivan razvoj, pod uvjetom dobre volje svih triju naroda. Naglasio je da se rekoncilijacija često pogrešno temelji na prošlosti, dok je pravi put naprijed fokus na budućnosti – zajednički život, bolja sudbina svih građana BiH i prijateljski odnosi s Hrvatskom. „Ako su odgovori pozitivni na to, ja mislim da je to nešto što može djelovati na budućnost“, zaključio je Žužul, pozivajući na pragmatičan pristup, s primjerom Schumannove deklaracije i europske vizije koja je okrenuta prema budućnosti, a ne unazad.
Cijelu emisiju pogledajte u nastavku:
Novi američki pristup prema Bosni i Hercegovini
Žužul je ocijenio da se vidi novi američki pristup prema BiH, uz potrebu za unutarnjim dogovorom triju konstitutivnih naroda.
Na pitanje o zaokretu američke politike prema Bosni i Hercegovini, Žužul je potvrdio da do promjene pristupa zaista dolazi. „Dolazi do zaokreta i nekoliko je elemenata“, rekao je, pojašnjavajući da govor američke veleposlanice pri Ujedinjenim narodima nije bio slučajan, već pripremljen i promišljen.
Prema njegovim riječima, iz tog govora, ali i drugih diplomatskih aktivnosti, može se zaključiti kako se Sjedinjene Američke Države „nakon više od dvadeset godina ponovno aktivno uključuju u implementaciju Daytona, odnosno u Bosnu i Hercegovinu“.
Objasnio je da, iako je veleposlanica kazala da se Amerika neće miješati u smislu nametanja rješenja, „očito se već miješaju i već su se umiješali“. Posebno je izdvojio promjenu pristupa prema Republici Srpskoj, ističući kako SAD sada smatra da „s njima treba razgovarati jer su jedan od dva entiteta i jedan od tri konstitutivna naroda“, a ne da ih se a priori isključuje iz političkih procesa.
Žužul je također naveo da je u američkom istupu izraženo nezadovoljstvo radom Ureda visokog predstavnika. „Ono što vam ja mogu reći, iza kulisa su se čak vodili razgovori da se raspusti Ured visokog predstavnika odmah, da se traži ostavka visokog predstavnika“, otkrio je, dodavši da je na kraju postignut kompromis između američke i njemačke diplomacije.
„Mogli ste primijetiti da se po prvi put visoki predstavnik nije izravno obratio Vijeću sigurnosti“, rekao je Žužul, tumačeći to kao znak novih diplomatskih odnosa i redefiniranja uloga međunarodnih aktera u BiH.
Prema njegovim riječima, novi okvir politike prema BiH temelji se na dvije ključne činjenice: da BiH ostaje država unutar svojih priznatih granica te da unutar tih granica postoje tri konstitutivna naroda koji moraju međusobno urediti odnose. „Hoće li to biti dva entiteta, tri entiteta, deset kantona, to sada nije rečeno, ali ta priča je ponovno otvorena“, rekao je Žužul.
Povratak izvornim načelima Daytonskog sporazuma
Bivši šef hrvatske diplomacije ocijenio je kako se američka administracija pod vodstvom predsjednika Donalda Trumpa vraća izvornim načelima Daytonskog mirovnog sporazuma.
„Sve što je sada izrečeno jest, vratimo se izvornom, vratimo se onome što je bilo dobro iz Daytona, ali nađimo način da ta država može funkcionirati unutar postavljenih okvira“, rekao je. Ti okviri, kako je pojasnio, znače očuvanje cjelovitosti Bosne i Hercegovine, ali i uređenje odnosa triju konstitutivnih naroda na temelju jednakopravnosti.
„Nitko nema pravo na izdvajanje, ali država mora funkcionirati tako da tri konstitutivna naroda reguliraju odnose među sobom“, naglasio je, dodajući kako u praksi to danas nije slučaj.
Kazao je i da, iako Dayton predviđa jednakopravnost svih, „Srbi imaju najviše prava, Hrvati najmanje, a ni Bošnjaci nisu zadovoljni postojećom situacijom“. Upozorio je da u BiH postoje dvije skupine koje su s razlogom nezadovoljne te treća, Republika Srpska, koja mora prihvatiti realnost da je dio Bosne i Hercegovine. „Svoje snove o odvajanju moraju zaboraviti, jer to nitko u međunarodnoj zajednici neće prihvatiti“, poručio je, istaknuvši da poruka američke diplomacije nije prijeteća, već uključiva „vi ste dio Bosne i Hercegovine, prihvaćamo vas i očekujemo da sudjelujete u rješenjima, ali bez mijenjanja granica“.
Nametanje političkih predstavnika u suprotnosti s duhom i jezikom Daytona
Na pitanje je li Daytonskim sporazumom predviđeno da jedan narod drugome bira političke predstavnike, Žužul je bio jasan: „To ne samo da nije predviđeno, to je apsolutno u suprotnosti i s duhom i s jezikom Daytonskog sporazuma.“
Podsjetio je kako Dayton počiva na dvije temeljne paradigme – postojanju tri konstitutivna naroda s jednakim pravima. „Ne možete imati jednaka prava kada u najvažnijem tijelu jedan narod zapravo nema nikakva prava, jer Hrvati trenutačno ne mogu izabrati svog predstavnika“, istaknuo je.
„Tko god tvrdi da je to moguće tumačenjem Daytona, u krivu je. To narušava odnose, dovodi u krizu cijelu državu i ukupnu situaciju u Bosni i Hercegovini“, upozorio je Žužul.
Dodao je da BiH ima i pozitivne izazove, poput početka pregovora s Europskom unijom, ali je naglasio da se prije toga mora riješiti pitanje legitimnog političkog predstavljanja. „Prije početka pregovora mora se dogovoriti tko pregovara u ime tri naroda. Ne može jedan narod biti preglasan i da se o njemu ne vodi računa. To je suprotno svemu što se u Daytonu dogovaralo i o čemu se tada razmišljalo“, zaključio je.
U Daytonu fokus bio na pogrešnim stvarima
Na pitanje je li Bosna i Hercegovina trebala biti podijeljena na tri entiteta kako bi se izbjegle sadašnje napetosti i pokušaji stvaranja unitarne države, Žužul je istaknuo kako je teško reći je li tada napravljena pogreška. „Svaki mirovni pregovor i svaki sporazum u svojoj biti je kompromis, umijeće mogućega“, rekao je.
Dodao je kako osobno smatra da se u Daytonu moglo više vremena posvetiti uređenju unutarnje strukture Bosne i Hercegovine. „Prvi dio Daytona bio je posvećen Federaciji i njezinu ustroju, dok se manje raspravljalo o tome kako će se Republika Srpska uklopiti u Federaciju“, kazao je. Podsjetio je da je Ustav Federacije, koji je dogovoren nakon Washingtonskog sporazuma i razrađen u Beču, omogućavao mogućnost da srpski konstitutivni dio postane dio Federacije, no to se, kako je rekao, „nažalost nije dogodilo“.
„Umjesto toga, u Daytonu se raspravljalo o izmjenama Ustava Federacije, dok je srpska strana u to vrijeme bila relativno pasivna jer je pregovore u njihovo ime vodio Slobodan Milošević, kojem je prioritet bio ukidanje sankcija i očuvanje vlastite pozicije“, naveo je Žužul.
Objasnio je da je tijekom pregovora, nakon što je Federacija potvrđena, postalo jasno kako će drugi dio države ostati zaseban entitet, što je otvorilo pitanje unutarnjih granica. „Odjednom su pregovori postali pregovori o teritoriju, o tome kojoj će općini, selu ili brdu pripasti koji dio. Upali smo u zamku koju je, po mom mišljenju, postavio Milošević, koji je na početku rekao da ne želi razgovarati o postocima, a na kraju je inzistirao na omjeru 51:49 posto“, rekao je.
Takvim pristupom, smatra Žužul, status Republike Srpske je jačao, a dobila je i dio teritorija koji u to vrijeme nije kontrolirala. „Lako je danas biti pametan, ali vjerujem da se tada moglo napraviti više. Ipak, ne smijemo zaboraviti da je u Daytonu postignuto mnogo; zaustavljen je rat, stvorene su pretpostavke za Bosnu i Hercegovinu, a riješen je i status okupiranih dijelova Hrvatske“, naglasio je.
Nije zamišljeno da se OHR nametne kao "supervlast"
Govoreći o ulozi visokih predstavnika, Žužul je rekao kako brojni njihovi potezi nisu u duhu Daytona. „Naravno da nije bilo zamišljeno da visoki predstavnici smjenjuju političare, mijenjaju ustave i nameću odluke“, kazao je, podsjetivši da je Ured visokog predstavnika trebao imati prijelaznu ulogu – pomoći u funkcioniranju države, a ne nametnuti se kao „supervlast“ u Bosni i Hercegovini.
Istaknuo je da ni trajanje mandata visokog predstavnika nikada nije bilo jasno definirano. „Ideja je bila da taj ured postoji godinu ili dvije, najviše tri, ali to se nije dogodilo“, rekao je, dodajući kako je i sam jezik rezolucija Vijeća sigurnosti pokazivao razliku između pristupa prema BiH i prema Hrvatskoj.
„Rezolucija o BiH bila je vrlo općenita, nije definirala rokove ni odgovornosti, dok je ona o okupiranim dijelovima Hrvatske bila konkretna, jasno je određivala mandat, trajanje, provedbu i nadzor. Ništa od toga nije postojalo u slučaju BiH“, pojasnio je.
Podsjetio je da je na sastanku u Rimu u veljači 1996. pokušano jasnije definirati provedbu Daytonskog sporazuma kroz dokument "Rules of the Road", ali da ni tada nije razrađeno kako će se tranzicija odvijati. „Namjera međunarodne zajednice trebala je biti da pomogne Bosni i Hercegovini, a ne da preuzme kontrolu nad njom. No s vremenom se dogodilo upravo suprotno“, rekao je Žužul.
Vrijeme za zatvaranje OHR-a
Žužul je ocijenio da je vrijeme za zatvaranje Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini odavno trebalo doći, ali da taj proces mora biti vođen postupno i odgovorno. „To je trebalo već davno napraviti, ali ne tako da se sada provode koraci koji bi mogli dodatno uzburkati duhove ili ugroziti situaciju, nego kroz normalan i konstruktivan dijalog“, rekao je.
Istaknuo je kako nije vidio izjavu bivšeg visokog predstavnika Wolfganga Petritscha, ali da se slaže s njegovim stajalištem da Europska unija treba imati važnu ulogu u tom procesu, ali... „Međutim, budimo realni; bez Sjedinjenih Američkih Država ne bi bilo Daytona, ne bi bilo zaustavljanja rata i ne znamo kako bi sve završilo“, kazao je Žužul.
Naglasio je kako se ni danas ne može govoriti o isključivanju SAD-a iz procesa u Bosni i Hercegovini. „Ameriku ne može nitko isključiti, sve i da hoće, a bilo bi jako pogrešno to pokušati. Treba iskoristiti dobru volju američke administracije“, poručio je.
Objasnio je kako je ta volja povezana s nastojanjem Washingtona da spriječi širenje, kako je rekao, „putinizma“, odnosno agresivne politike koja dolazi iz Kremlja. „Američka administracija odlučna je spriječiti da se kritične stvari počnu događati na području Balkana, posebno u Bosni i Hercegovini“, rekao je, dodavši da Europska unija može imati važnu ulogu, ali bez američkog sudjelovanja neće biti ozbiljnog pomaka.
„Osim toga, nisam siguran ni da Europa to želi, jer je to heterogeno tijelo u kojem države imaju različite stavove o Bosni i Hercegovini, i tako će ostati. No, čak i da želi isključiti SAD, to je apsolutno nemoguće. Ne mogu ih izbjeći ni u čemu, pa ni u ovome“, naglasio je Žužul.
Razgovarati o preustroju BiH
Govoreći o mogućnosti razgovora o unutarnjem preustroju Bosne i Hercegovine, rekao je kako to smatra neophodnim. „To ne treba nitko nametati, to je naprosto činjenično stanje“, istaknuo je.
Kazao je kako pokušaji dijela bošnjačkih političara da Federaciju pretvore u unitarnu državu nisu uspjeli. „To je nemoguće i bazirano je na pogrešnoj hipotezi da je unitarno demokratskije od federalnog. To je apsurdna teza. Unitarno bi dovelo do majorizacije jednog naroda na štetu drugog i još bi više produbilo postojeći jaz između dva entiteta“, rekao je.
Po njegovu mišljenju, taj jaz treba prevladati kroz dogovor triju konstitutivnih naroda. „Koje će rješenje pronaći, to ne znam, ali kategorički tvrdim da nije točno da su tri entiteta ili kantonalna podjela protiv Bosne i Hercegovine. Na temelju kojeg argumenta bi to netko mogao tvrditi?“, upitao je.
„Tri četvrtine pregovora u Daytonu vodile su se upravo o tome; hoće li biti tri republike, kantoni ili neki drugi model. Nitko tada nije rekao da je to način razbijanja Bosne i Hercegovine. Ja osobno mislim da je to način očuvanja BiH“, kazao je Žužul.
Dodao je kako ne želi nametati svoje mišljenje jer promatra situaciju sa strane, ali smatra da se tri naroda moraju dogovoriti. „Ako itko misli da može srušiti poziciju tri konstitutivna naroda, to znači rušenje Bosne i Hercegovine“, poručio je.
„Tri konstitutivna naroda su konstitutivna jer su tu stoljećima, jer je to zemlja koja pripada svakome od njih, koja ima svoju povijest, religiju, običaje i politiku. Oni moraju pronaći zajednički interes, a svijet im u tome može i treba pomoći, ali ne tako da uzurpira njihov suverenitet“, istaknuo je.
Zaključio je da se dogovor između naroda mora dogoditi jer je to jedini način da Bosna i Hercegovina postane funkcionalna i stabilna država.
Neimenovanje američkog veleposlanika u BiH ne znači ništa
Na pitanje o značenju činjenice da Sjedinjene Američke Države još nisu imenovale veleposlanika u Bosni i Hercegovini, Žužul je ocijenio kako to ne nosi nikakvu posebnu političku poruku.
„To u ovom trenutku ne znači ništa. To je proces koji je prvenstveno administrativno zaustavljen, a takvih slučajeva ima u mnogim državama“, rekao je.
Istaknuo je kako vjeruje da će novi američki veleposlanik uskoro biti imenovan te izrazio nadu da će riječ biti o osobi otvorenog pristupa i spremnoj na suradnju. „Nadam se da će veleposlanik koji dođe biti, kako bi se reklo, ‘open mind’; otvoren. Riječ je o vrlo važnoj poziciji i važno je da ima dobru komunikaciju ovdje. Nadam se da će to biti brzo“, kazao je Žužul.
Dodao je kako su dosad postojali određeni kandidati koji iz različitih razloga nisu predloženi, ali očekuje da će se uskoro pronaći odgovarajuće rješenje. „Vjerujem i nadam se da će se uskoro predložiti dobar kandidat i da će se imenovanje dogoditi. Tu ne treba iščitavati nikakvu političku poruku“, zaključio je.
Hrvatska mora snažnije zastupati interese Hrvata u BiH, sada je ključni trenutak
Na pitanje o aktualnom položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini i ulozi Hrvatske u međunarodnom kontekstu, Žužul je istaknuo kako je trenutak za djelovanje ponovno kritičan te da se propušta prilika za snažnije zastupanje hrvatskih interesa.
„Vrijeme je pokazalo da smo tada, kad smo razgovarali nakon pobjede Donalda Trumpa, bili u pravu (Žužul je bio gost Dnevnika PLUS i nakon Trumpove pobjede na američkim predsjedničkim izborima u studenom prošle godine, nap. a. RTV HB). Momentum je bio tada, ali i sada. Sada je kritični trenutak kada se nešto mora napraviti“, rekao je Žužul, dodavši da Hrvate u Bosni i Hercegovini, posebno na međunarodnoj razini, gotovo nitko ne predstavlja.
„Nažalost, Hrvate iz Bosne i Hercegovine barem u Americi, a i šire, zapravo ne predstavlja nitko. Veleposlanik u Washingtonu ne govori u dogovoru s hrvatskim vodstvom, a predstavnik BiH u Ujedinjenim narodima otvoreno nastupa protiv Hrvata i čak proziva Republiku Hrvatsku na diplomatski krajnje neprimjeren način“, kazao je.
Upozorio je kako su Hrvati u međunarodnim institucijama slabo zastupljeni te da bi se Zagreb trebao snažnije angažirati. „Zagreb se nalazi u nezgodnoj situaciji zbog stalnih interpretacija da je riječ o miješanju u unutarnje poslove BiH. No, Hrvatska nikada nije rušila Bosnu i Hercegovinu, već joj je pomogla da se obrani i ostvari kao država“, rekao je Žužul, podsjetivši da Hrvatska kao supotpisnica Daytonskog sporazuma ima pravo i obvezu sudjelovati u procesima u BiH, uključujući i zaštitu Hrvata u toj zemlji.
Istaknuo je da je europski put BiH neraskidivo povezan s Hrvatskom. „Ako Bosna i Hercegovina ide prema Europskoj uniji, a ja vjerujem da ide, postoji samo jedan put, a to je put preko Hrvatske, kroz prijateljstvo i partnerstvo s Hrvatskom“, rekao je Žužul, podsjetivši i na Washingtonski sporazum koji je imao i nikada realiziran dio o konfederaciji Hrvatske i BiH.
Govoreći o trenutačnoj hrvatskoj diplomaciji, Žužul je naveo da Ministarstvo vanjskih i europskih poslova „radi maksimalno“, ali da to „nije dovoljno“. Upozorio je da Hrvatska trenutačno nema veleposlanika pri Ujedinjenim narodima(iako smatra da je otpravnik poslova dobar diplomat, nap. a.), dok istodobno predstavnik BiH „govori i djeluje protiv interesa Hrvata“.
Osvrnuo se na interese Sjedinjenih Američkih Država u regiji. „Amerika ima jasan interes, spriječiti putinizaciju Bosne i Hercegovine i održati njezinu stabilnost. Uz to, važan im je i energetski aspekt, osobito pitanje plinskog toka, koje je trebalo biti dobitna situacija za sve, a pretvorilo se u gubitničku. Zato postoji čvrst interes američke administracije da se taj problem riješi. Nadam se i vjerujem da će se to uskoro dogoditi“, zaključio je Žužul.
Južna plinska interkonekcija i energetski interesi
Žužul je pojasnio da LNG terminal koji prolazi preko Hrvatske i trebao bi opskrbljivati zemlje regije s ukapljenim američkim plinom, nije „put Zagreba do Donalda Trumpa“, nego predstavlja put Bosne i Hercegovine u kojem Hrvatska može i treba igrati konstruktivnu ulogu. Naglasio je da bez suverene prisutnosti Hrvatske u procesu nitko ne može nametnuti rješenje, ali da Hrvatska može mudro ići za dobrim rješenjima. Dodao je da je interes svih – Sarajeva, Mostara, Zagreba, pa i Washingtona, da se projekt Južne plinske interkonekcije realizira.
Ipak, Žužul ističe da napretka trenutačno nema, unatoč konstruktivnom zadnjem sastanku u Grčkoj, jer inicijalni dogovor „ne drži vodu“. Problem vidi u tome što se umjesto traženja rješenja sustavno traži krivac, pri čemu je hrvatski dio često percipiran kao glavni krivac, što može zvučati apsurdno, ali se tako doživljava. Pozicija Sjedinjenih Država je relativno neutralna, ali kako dogovora nema, ide se na plasiranje stavova da „ne može se dogovoriti s Hrvatima i s njihovim vodstvom“. Žužul napominje da to Zagreb ne može riješiti samostalno, već je nužna konstruktivna komunikacija između Zagreba i vlasti Federacije BiH. Dodaje da Vlada Federacije pokazuje spremnost, ali da je za konkretan rezultat potrebna više od same dobre volje, nužna je stvarna želja za postizanjem rješenja.
Kao primjer, Žužul podsjeća na siječanj 1994., kada su Hrvati i Bošnjaci bili uključeni u međusobni ratni sukob, a već u ožujku rat je bio zaustavljen i potpisan je Washingtonski sporazum. Ističe da kad postoji dobra volja, moguće je riješiti i naizgled složene probleme. Prema njegovim riječima, trenutačni problem je objektivan, ali mali i može se uz dobru volju pretvoriti u win-win situaciju u kojoj svi dobivaju i gospodarski i politički.
Urednik i voditelj je pritom napomenuo da je problem u vezi Južne plinske interkonekcije što bošnjački predstavnici ne žele uvažiti hrvatske interese, s obzirom na to da dio trase prolazi preko hrvatskog teritorija, dok tvrtka koja bi trebala biti nositelj projekta ima višemilijunske gubitke te u njezinim upravnim tijelima Hrvati nisu zastupljeni.
Bez hrvatskih vojnih operacija ne bi bilo Daytona
Na kraju emisije, razgovor se vratio na 30. obljetnicu Daytona. Novinar je postavio pitanje što bi se dogodilo da nije bilo vojno-redarstvenih operacija i oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske te bi li uopće bio potpisan Daytonski sporazum.
Žužul je odgovorio da „sasvim sigurno Daytona ne bi bilo“ bez tih vojnih intervencija, ističući da oko toga postoji konsenzus. Podsjetio je da su tadašnji američki diplomati, uključujući Holbrookovog zamjenika, Chrisa Hilla, više puta naglašavali da bez intervencije ne bi došlo do potpisivanja mirovnog sporazuma. Po njegovim riječima, pad Bihaća mogao je dramatično promijeniti tijek rata, a okupirani teritoriji Hrvatske ostali bi trajno pod kontrolom neprijateljskih snaga. Hvala „mudrim odlukama predsjednika Franje Tuđmana, ali i drugih predsjednika – Demirela i čak Izetbegovića“ te uspješnim akcijama Hrvatske vojske predvođene Antom Gotovinom, u suradnji s HVO-om i Armijom BiH, spriječen je negativan rasplet situacije.
Žužul je dodao da je teoretski mogao doći i „pozitivan rasplet“, primjerice zauzimanje Banje Luke, ali da se to nije dogodilo, te da su pobjede hrvatske vojske omogućile Dayton, koji je u tom trenutku predstavljao vjerojatno jedino moguće rješenje. Po njegovom mišljenju, Dayton nije idealan, ali je bio jedini mogući ishod u danim okolnostima. Istaknuo je da je ključ za budućnost Bosne i Hercegovine, ako želi ući u Europsku uniju, u dogovoru naroda i čvrstom političkom povezivanju s Hrvatskom, koja ima pravo i obvezu sudjelovati u zaštiti interesa hrvatskog naroda u BiH. Naglasio je da je i interes Hrvatske da Bosna i Hercegovina uđe ne samo u EU, nego i u NATO, jer to predstavlja najveći interes Hrvatske, uz obvezu brige za sudbinu Hrvata u BiH.
Novinar je potom istaknuo da se premalo govori o Hrvatima u Bosni i Hercegovini, pa i u Hrvatskoj, te upitao Žužula koliko je ljudi svjesno njihovog položaja.
Žužul je odgovorio da se premalo zna, kako vani, tako i u Hrvatskoj, te da čak i dobro integrirani Hrvati u Zagrebu „propuštaju govoriti o tome“. Dodao je da sada dolazi trenutak kada se stvari više ne mogu ignorirati, te da postoji potencijal za pozitivan razvoj, pod uvjetom dobre volje svih triju naroda. Naglasio je da se rekoncilijacija često pogrešno temelji na prošlosti, dok je pravi put naprijed fokus na budućnosti – zajednički život, bolja sudbina svih građana BiH i prijateljski odnosi s Hrvatskom. „Ako su odgovori pozitivni na to, ja mislim da je to nešto što može djelovati na budućnost“, zaključio je Žužul, pozivajući na pragmatičan pristup, s primjerom Schumannove deklaracije i europske vizije koja je okrenuta prema budućnosti, a ne unazad.
Cijelu emisiju pogledajte u nastavku:
