Prilika za novi početak - to je ono što bi građanima koji grcaju u dugovima zbog kredita, neplaćenih računa te gubitka posla i primanja trebao ponuditi osobni bankrot, koji zemlje u regiji pokušavaju zakonski uvesti, s Crnom Gorom na čelu, čija je Skupština nedavno usvojila takav prijedlog.
Ipak, ekonomisti i udruženja za zaštitu potrošača upozoravaju da se ne radi o magičnom štapiću koji će obrisati sva dugovanja građana, nego o teškom postupku, koji, također, prema predloženim zakonima, ima i manjkavosti.
Model osobnog bankrota, koji će varirati od države do države, uglavnom uključuje staratelja, tutora ili stečajnog upravnika, kako se različito nazivaju osobe koje bi vodile financije građanina, koji, zbog nemogućnosti da i dalje plaća svoje dugove - proglašava bankrot. Prezaduženoj osobi morala bi se ostaviti sredstva dovoljna za život, dok se njegova imovina u određenom roku ne proda, kako bi se namirila potraživanja kreditora.
"U Hrvatskoj, što se tiče osobnog bankrota, manjkavost je bila ta da su vlasti imale prvu tezu da bi osoba koja proglasi bankrot morala živjeti sa 800 kuna [105 eura] mjesečno. Međutim, kada smo mi saznali da jedan zatvorenik u zatvoru na dan potroši 300 kuna [40 eura], oni su odustali od toga", objašnjava Antun Rupa iz udruge Blokirani u Hrvatskoj za Al Jazeeru.
Ministarstvo pravosuđa ove zemlje uskoro bi trebalo izaći s konačnim prijedlogom ovog zakona, a ministara Orsat Miljenić kazao je u lipnju da će građani moći pokrenuti osobni bankrot početkom iduće godine.
"Tu postoje dvije kategorije - oni koji posjeduju neku imovinu, za njih to i nije baš povoljno. Međutim, za one koji ništa nemaju, ni nekretnine, stan, kuću, auto, po ovome što su dužnosnici rekli, ako se nisu zaletili, njima bi se otpisali svi dugovi, s tim da bi pet godina bili pod prismotrom", navodi Rupa.
Međutim, sindikati i udurženja za zaštitu građana upozorili su na na nelogičnost koja može izaći iz tog postupka, a jedna od njih je da se jamci neće moći osloboditi obaveza čak i ako se dužniku otpiše dug. Također, postoje mogućnosti zloupotrebe, ukoliko, naprimjer, prezadužena osoba prenese imovinu na drugu osobu, ili radi na crno, iako vlasti u Hrvatskoj kažu da bi se u tom slučaju poništio otpis duga.
Na ovo u slučaju Bosne i Hercegovine ukazuje i Joco Cvjetković, predsjednik Udruženja za zaštitu jamaca Bosne i Hercegovine, koje trenutno priprema prijedlog zakona o osobnom bankrotu te ga namjerava predati bh. institucijama.
"Iz naših saznanja, u posljednjih pet-šest godina pojavio se veliki broj dužnika, ja ih zovem prevarantima, a više od 70 posto njih bi željelo iskoristiti mogućnost osobnog bankrota. Oni su digli ogromne kredite, svaki iznos zaduženja bio je viši od 50.000 eura, tim novcem su kupili neku nekretninu, ali je nisu upisali na svoje ime. Sada bi oni htjeli bankrotirati, da ne vrate taj kredit, a da im sve ostane. Međutim, zakon koji mi pripremamo to ne predviđa", objašnjava.
Predstavnici ovog udruženja, dodaje, posljednjih pet godina razgovaraju s bh. državnim institucijama kako bi bio usvojen zakon o osobnom bankrotu.
"Našili smo na ignorantski stav, deklarativno su svi bili za, ali nitko ništa ne radi, a mi smo, po Ustavu, imali pravo pokrenuti takvu inicijativu. Prijedlog pišu naši stručnjaci, proučavaju zakone u regiji i Europi."
Međutim, ističe da bi se ovaj zakon, u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosio na dužnike koji su podigli kredit poslije donošenja zakona i tako se zadužili.
"Problem nije da je netko prezadužen, nego kako je do toga došlo i što ta osoba ima kao garanciju zaduživanja. Kod nas je garancija samo jamac, a da bi ovakav zakon imao uporište, moraju svi drugi zakoni biti usklađeni, počevši od nekog katastra nekretnina, imovinskog kartona, svih tih podataka koji su bitni", zaključuje Cvjetković.
Da su ovakve evidencije bitne smatra i Vaslije Kostić, ekonomski analitičar iz Crne Gore, zemlje koja je nedavno usvojila Zakon o osobnom bankrotu, a njeni građani moći će ga proglasiti od početka rujna.
"Takve mogućnosti moraju biti uvjetovane institucionalnim rješenjima, ovisi kakvu katastarsku evidenciju imate, inspekciju, dobru evidenciju o osobnoj imovini, budući da smo mi u zemljama regije skloni da izigravamo zakon, a ne da ga poštujemo", kaže Kostić.
Prema njegovom mišljenju, osobni bankrot se uveliko kosi i sa sistemom vrijednosti građana na Balkanu.
"Kod nas se osobni bankrot kosi sa nekakvim našim moralnim nazorima, ljude je sramota proglasiti bankrot. Također, zakonom se predviđa da imaju osobnog upravnika, što se kosi sa našim poimanjem osobnih sloboda. Takva rješenja karakteristična su za etičke, povijesne i kulturne sisteme koji su mnogo razlikuju od naših", objašnjava.
Ipak, smatra da je takvo rješenje dobro za ekonomski ambijent, jer se ljudima daje druga šansa, oni se vraćaju u ekonomski život, a ekonomija može od toga da ima poticaj.
Građanin u Crnoj Gori mora imati najmanje 2.500 eura duga da bi proglasio osobni bankrot, a vlasti predviđaju da će od rujna ovu mogućnost iskoristiti između 5.000 i 6.000 Crnogoraca.
S druge strane, građani Srbije na osobni bankrot čekat će još minimum godinu i pol, jer ova zemlja planira angažiranje vanjskog savjetnika, koji će za Vladu i Narodnu banku Srbije izraditi studiju o mogućnostima bankrota, a rok je kraj 2016. godine.
Dejan Gavrilović, predsjednik Udruženja Efektiva, udruženja bankarskih klijenata i organizacije potrošača, smatra da se u dosadašnje prijedloge treba uvrstiti dodatna zaštita dužnika.
"Nije dovoljno samo proglasti osobni bankrot i dobiti tog staratelja koji će dalje voditi računa o financijama dužnika, nego definirati funkciju staretalja u potpunosti, da on ima ingerencije da procjeni je li visina duga koju dužnik ima prema povjeriocima realna, jer često se dešava u slučaju banaka ili javnih komunalnih poduzeća da potražuju dugove koji nisu po zakonu, koji nisu realni", ističe.
Također upozorava da bi dužnik morao imati dovoljno sredstava za život, jer, kako kaže, sada se događa da banka zaduženom građaninu uzima kompletan iznos plaće, a po zakonu je dozvoljeno dvije trećine primanja.
Iako stručnjaci i organizacije za zaštitu potrošača smatraju da bi dobar model osobnog bankrota mogao biti rješenje za dužnike koji više nisu u stanju vraćati svoj dug, ipak ističu da postoji velika vjerojatnoća da će te ljude, jednom kada izađu iz loše financijske računice, čekati siromaštvo.
Zato smatraju da je jedino održivo rješenje razvijanje ekonomije, nova radna mjesta i povećanje životnog standarda građana, piše Al Jazeera.
Ipak, ekonomisti i udruženja za zaštitu potrošača upozoravaju da se ne radi o magičnom štapiću koji će obrisati sva dugovanja građana, nego o teškom postupku, koji, također, prema predloženim zakonima, ima i manjkavosti.
Model osobnog bankrota, koji će varirati od države do države, uglavnom uključuje staratelja, tutora ili stečajnog upravnika, kako se različito nazivaju osobe koje bi vodile financije građanina, koji, zbog nemogućnosti da i dalje plaća svoje dugove - proglašava bankrot. Prezaduženoj osobi morala bi se ostaviti sredstva dovoljna za život, dok se njegova imovina u određenom roku ne proda, kako bi se namirila potraživanja kreditora.
"U Hrvatskoj, što se tiče osobnog bankrota, manjkavost je bila ta da su vlasti imale prvu tezu da bi osoba koja proglasi bankrot morala živjeti sa 800 kuna [105 eura] mjesečno. Međutim, kada smo mi saznali da jedan zatvorenik u zatvoru na dan potroši 300 kuna [40 eura], oni su odustali od toga", objašnjava Antun Rupa iz udruge Blokirani u Hrvatskoj za Al Jazeeru.
Ministarstvo pravosuđa ove zemlje uskoro bi trebalo izaći s konačnim prijedlogom ovog zakona, a ministara Orsat Miljenić kazao je u lipnju da će građani moći pokrenuti osobni bankrot početkom iduće godine.
"Tu postoje dvije kategorije - oni koji posjeduju neku imovinu, za njih to i nije baš povoljno. Međutim, za one koji ništa nemaju, ni nekretnine, stan, kuću, auto, po ovome što su dužnosnici rekli, ako se nisu zaletili, njima bi se otpisali svi dugovi, s tim da bi pet godina bili pod prismotrom", navodi Rupa.
Međutim, sindikati i udurženja za zaštitu građana upozorili su na na nelogičnost koja može izaći iz tog postupka, a jedna od njih je da se jamci neće moći osloboditi obaveza čak i ako se dužniku otpiše dug. Također, postoje mogućnosti zloupotrebe, ukoliko, naprimjer, prezadužena osoba prenese imovinu na drugu osobu, ili radi na crno, iako vlasti u Hrvatskoj kažu da bi se u tom slučaju poništio otpis duga.
Na ovo u slučaju Bosne i Hercegovine ukazuje i Joco Cvjetković, predsjednik Udruženja za zaštitu jamaca Bosne i Hercegovine, koje trenutno priprema prijedlog zakona o osobnom bankrotu te ga namjerava predati bh. institucijama.
"Iz naših saznanja, u posljednjih pet-šest godina pojavio se veliki broj dužnika, ja ih zovem prevarantima, a više od 70 posto njih bi željelo iskoristiti mogućnost osobnog bankrota. Oni su digli ogromne kredite, svaki iznos zaduženja bio je viši od 50.000 eura, tim novcem su kupili neku nekretninu, ali je nisu upisali na svoje ime. Sada bi oni htjeli bankrotirati, da ne vrate taj kredit, a da im sve ostane. Međutim, zakon koji mi pripremamo to ne predviđa", objašnjava.
Predstavnici ovog udruženja, dodaje, posljednjih pet godina razgovaraju s bh. državnim institucijama kako bi bio usvojen zakon o osobnom bankrotu.
"Našili smo na ignorantski stav, deklarativno su svi bili za, ali nitko ništa ne radi, a mi smo, po Ustavu, imali pravo pokrenuti takvu inicijativu. Prijedlog pišu naši stručnjaci, proučavaju zakone u regiji i Europi."
Međutim, ističe da bi se ovaj zakon, u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosio na dužnike koji su podigli kredit poslije donošenja zakona i tako se zadužili.
"Problem nije da je netko prezadužen, nego kako je do toga došlo i što ta osoba ima kao garanciju zaduživanja. Kod nas je garancija samo jamac, a da bi ovakav zakon imao uporište, moraju svi drugi zakoni biti usklađeni, počevši od nekog katastra nekretnina, imovinskog kartona, svih tih podataka koji su bitni", zaključuje Cvjetković.
Da su ovakve evidencije bitne smatra i Vaslije Kostić, ekonomski analitičar iz Crne Gore, zemlje koja je nedavno usvojila Zakon o osobnom bankrotu, a njeni građani moći će ga proglasiti od početka rujna.
"Takve mogućnosti moraju biti uvjetovane institucionalnim rješenjima, ovisi kakvu katastarsku evidenciju imate, inspekciju, dobru evidenciju o osobnoj imovini, budući da smo mi u zemljama regije skloni da izigravamo zakon, a ne da ga poštujemo", kaže Kostić.
Prema njegovom mišljenju, osobni bankrot se uveliko kosi i sa sistemom vrijednosti građana na Balkanu.
"Kod nas se osobni bankrot kosi sa nekakvim našim moralnim nazorima, ljude je sramota proglasiti bankrot. Također, zakonom se predviđa da imaju osobnog upravnika, što se kosi sa našim poimanjem osobnih sloboda. Takva rješenja karakteristična su za etičke, povijesne i kulturne sisteme koji su mnogo razlikuju od naših", objašnjava.
Ipak, smatra da je takvo rješenje dobro za ekonomski ambijent, jer se ljudima daje druga šansa, oni se vraćaju u ekonomski život, a ekonomija može od toga da ima poticaj.
Građanin u Crnoj Gori mora imati najmanje 2.500 eura duga da bi proglasio osobni bankrot, a vlasti predviđaju da će od rujna ovu mogućnost iskoristiti između 5.000 i 6.000 Crnogoraca.
S druge strane, građani Srbije na osobni bankrot čekat će još minimum godinu i pol, jer ova zemlja planira angažiranje vanjskog savjetnika, koji će za Vladu i Narodnu banku Srbije izraditi studiju o mogućnostima bankrota, a rok je kraj 2016. godine.
Dejan Gavrilović, predsjednik Udruženja Efektiva, udruženja bankarskih klijenata i organizacije potrošača, smatra da se u dosadašnje prijedloge treba uvrstiti dodatna zaštita dužnika.
"Nije dovoljno samo proglasti osobni bankrot i dobiti tog staratelja koji će dalje voditi računa o financijama dužnika, nego definirati funkciju staretalja u potpunosti, da on ima ingerencije da procjeni je li visina duga koju dužnik ima prema povjeriocima realna, jer često se dešava u slučaju banaka ili javnih komunalnih poduzeća da potražuju dugove koji nisu po zakonu, koji nisu realni", ističe.
Također upozorava da bi dužnik morao imati dovoljno sredstava za život, jer, kako kaže, sada se događa da banka zaduženom građaninu uzima kompletan iznos plaće, a po zakonu je dozvoljeno dvije trećine primanja.
Iako stručnjaci i organizacije za zaštitu potrošača smatraju da bi dobar model osobnog bankrota mogao biti rješenje za dužnike koji više nisu u stanju vraćati svoj dug, ipak ističu da postoji velika vjerojatnoća da će te ljude, jednom kada izađu iz loše financijske računice, čekati siromaštvo.
Zato smatraju da je jedino održivo rješenje razvijanje ekonomije, nova radna mjesta i povećanje životnog standarda građana, piše Al Jazeera.
