Prema studiji znanstvenog časopisa Science Advances iz 2017., od početka 50-ih godina 20. stoljeća na svijetu je proizvedeno otprilike 8,3 milijarde tona plastike.
Program Ujedinjenih naroda za okoliš navodi da je oko 60% od navedene količine završilo u odlagalištima ili oceanima. Ekološka udruga Ocean Conservancy procjenjuje da svake godine osam milijuna metričkih tona plastike stigne do oceana, prema nekim izračunima do 2050. godine ukupna težina plastike u morima bit će veća od ukupne težine ribe, piše američki tinejdžerski časopis Teen Vogue.
Pet velikih plutajućih zakrpa smeća
Stanje je tako ozbiljno da u oceanima već danas postoji pet velikih plutajućih zakrpa smeća: Sjevernoatlantski otok, Južnoatlantski otok, Južnopacifički otok, otok u Indijskom oceanu i Sjevernopacifički otok. Ovaj posljednji nalazi se između Kalifornije i Havaja, najveći je površinom i sadrži bilijun (milijun milijuna) komada plastike. Za usporedbu, ova zakrpa površinom je triput veća od Francuske i teška kao 43.000 automobila. I prema riječima stručnjaka, raste eksponencijalno.
Glavni problem s plastikom je u tome što nije biorazgradiva. To znači da se ne može razbiti ili raspasti na iskoristive sastojke. Umjesto toga, raspada se u manje čestice koje zovemo mikroplastikom, a definiramo kao komadiće koji nisu veći od pet milimetara. Budući da ove čestice ne plutaju površinom oceana, predstavljaju veliku prijetnju. Osim što kontaminira vodenu masu, plastika u oceanima ozljeđuje i usmrćuje morske životinje. Dosad je utjecaj plastike otkriven kod 800 različitih vrsta širom svijeta. Ni ljudi nisu pošteđeni štetnog utjecaja mikroplastike, koja pronalazi put do naše hrane kroz vodu, morsku sol i plodove mora. Nažalost, o razmjerima ovog problema ne zna se dovoljno, jer su istraživanja u početnoj fazi.
Neke zemlje više su odgovorne za zagađenje od drugih. Prema studiji objavljenoj 2015. u Science Advancesu, šest zemalja koje ispuštaju najviše smeća u oceane su Kina, Indonezija, Filipini, Vijetnam, Sri Lanka i Tajland. No, ni druge nacije nisu posve nedužne. U istoj studiji stoji kako, primjerice, SAD svake godine u mora ispusti oko 120 milijuna tona plastike.
Sanacija ekološke katastrofe koju je izazvao čovjek, kako uklanjanje odbačene plastike u oceanima, tako i zaustavljanje daljeg ispuštanja, nije nimalo jednostavan zadatak. ”Ne možemo samo izaći na ocean i pokupiti te otoke plutajućeg smeća”, objašnjava za Teen Vogue Nick Mallos, direktor programa ”Mora bez smeća” u Ocean Conservancyju.
600 metara dugački plutajući kolektor smeća
Više od 600 metara dugački plutajući kolektor smeća upravo je na putu prema velikom otoku smeća na sjeveru Tihog oceana. Radi se o inovaciji 24-godišnjeg Boyana Slata, koji je na ovu ideju došao 2013. godine i potom pokrenuo organizaciju Ocean Cleanup (Čišćenje oceana).
Njegova naprava, zapravo polietilenska cijev visoke gustoće, putuje pokretana vjetrovima, valovima i olujama i pritom skuplja plastiku. Naprava ima i 3 metra dugu nepropusnu podvodnu zavjesu za skupljanje plastike koja nije na površini. Plastika se potom uklanja iz vode i brodovima prevozi u reciklažu.
Namjera je ove nizozemske organizacije prvo ukloniti veće komade plutajuće plastike, a potom se posvetiti manjima. U roku od pet godina Ocean Cleanup se nada ukloniti polovicu plastike u Sjevernopacifičkom otoku. Nakon nekoliko tjedana, Business Insider piše da stvari ne idu kako se očekivalo. Smeće koje naprava prikupi ne ostaje sačuvano nego se opet širi morem.
"Iako još ne radimo na prikupljanju plastike, sudeći prema trenutačnim rezultatima blizu smo tome da uređaj uskoro počne funkcionirati. Rješenja koja namjeravamo primijeniti mogla bi sanirati probleme", napisao je Slat u studenome.
Glasnogovornik Ocean Cleanupa izjavio je Teen Vogueu da su Boyan i njegovi suradnici ”duboko uvjereni” da je pronalaženje rješenja samo ”pitanje vremena”, te da njihov sustav, iako još ne može zadržavati prikupljenu plastiku, ispunjava ostale funkcije poput otpornosti na vremenske neprilike i neškodljivog utjecaja na morski život.
Očekivati neočekivano
"Problemi koji su se pojavili svakako su bili očekivani. Očekivati neočekivano je neizbježno u procesu tranzicije iz probne faze u realnost", rekao je glasnogovornik Ocean Cleanupa.
Britanska organizacija Plastic Tide (Plastična plima), koju je osnovao Peter Kohler, koristi dronove opremljene kamerama, umjetnu inteligenciju i suradnju sa znanstvenicima-amaterima i entuzijastima kako bi snimila fotografije iz zraka i razvila algoritme za prepoznavanje plastičnog smeća. Ideja je locirati postojeću plastiku kako bi se spoznalo na koja mjesta treba fokusirati čišćenje. Drugi je cilj smanjiti količinu plastike koja će ubuduće dospijevati u oceane. Prema Reutersovu izvještaju iz 2015. jedno je istraživanje iz 2010. pokazalo da svake godine osam milijuna tona plastike s kopna završava u morima.
"Prevencija je ključ rješenja plastičnih ostataka u morima. Obalna su područja lako dostupna, pa pokušavamo prikupiti smeće prije nego završi u oceanima", kaže Emma Tonge, stručnjakinja za komunikacije i informiranje u National Oceanic and Atmospheric Administration Marine Debris Programu, uspoređujući to s popravljanjem začepljenog odvoda, koji se ne može početi sanirati bez zatvaranja slavine.
More bez smeća
U okviru programa ”Mora bez smeća” Ocean Conservancy je organizirao međunarodno čišćenje obale, za koje tvrdi da je najveći volonterski pothvat na svijetu usmjeren kako bi kompanije i pojedinci promijenili svoje ponašanje i praksu koja negativno utječe na zdravlje oceana. Ocean Conservancy je razvio i mobilnu aplikaciju Clean Swell, koja svakome omogućava da prati prikupljenu količinu smeća, što kasnije pomaže znanstvenicima i aktivistima. Ovakve akcije neće riješiti problem plastičnog smeća, ali pomažu ublažavanju problema. Mallos kaže kako se ne radi o ”lijeku, nego o prvoj pomoći koja ipak ima trenutno i izravno djelovanje”.
Poticanje korporacija da koriste manje plastike još je jedan od način da se smanji količina plastičnog smeća. Manje plastike u trgovinama znači manje prodane, iskorištene i odbačene plastike.
"Korporacije koje proizvode plastiku ili svoje proizvode pakiraju u plastiku imaju veliku odgovornost. Plastične vrećice, te pakiranja hrane i pića od ekspandiranog polistirena jednostavno više ne bi smjeli imati mjesta u našem gospodarstvu. Ti materijali su visoko rizični po morski okoliš kad jednom završe u oceanima. A dobro znamo da postoje prihvatljive alternative koje imaju istu funkcionalnost", objašnjava Mallos.
Ekološka aktivistička skupina Break Free From Plastic (Oslobodite se plastike) provela je ove godine analizu tržišnih brendova u više od 187.000 komada plastičnog smeća na 239 lokacija u 42 zemlje. Pokazalo se da su Coca-Cola, PepsiCo i Nestle najzastupljeniji u prikupljenom smeću. Glasnogovornik PepsiCoa izjavio je za Teen Vogue kako kompanija ”do 2025. na svim svojim proizvodima kani koristiti biorazgradivo pakiranje koje se može reciklirati ili koristiti za kompost, te do tada nastojati koristiti 25% reciklirane plastike u pakiranju svojih proizvoda”. Cola-Cola je najavila postavljanje ambicioznih ciljeva u svojoj viziji World Without Waste (Svijet bez otpada). Tako do 2030. Coca-Cola namjerava prikupiti i reciklirati bocu ili limenku za svaku koju proizvede i proda, neovisno tko je recikliranu bocu pustio u prodaju. Do iste godine 50% Coca-Colinih boca i limenki trebalo bi biti proizvedeno iz recikliranog materijala.
I druge su kompanije krenule progresivnim putem.
Britanska humanitarna organizacija Ellen MacArthur Foundation pokrenula je kampanju prema korporacijama kako bi one prihvatile odgovornost za okoliš. Više od 250 kompanija, među njima i Coca-Cola, PepsiCO, Unilever, H&M, S.C. Johnson i L’Oreal, obvezale su se eliminirati plastični otpad u roku od sedam godina. Sve su tvrtke najavile da će do 2025. reciklirati 100% svoje plastične ambalaže.
Dva pitanja
Mallos je istaknuo još dva pitanja na kojima se treba poraditi. Prvo je izgradnja odgovarajuće infrastrukture za prikupljanje i recikliranje plastike na tržištu kako bi se zajamčilo odgovorno odlaganje. Drugo je potraga za inovativnim materijalima koji bi mogli zamijeniti većinu dosadašnje problematične plastike. ”Korporacije imaju veoma važnu ulogu u podržavanju i usmjeravanju investicija i inovacija u željenom smjeru”, kaže Mallos.
Ne treba zaboraviti ni odgovornost potrošača.
Zahvaljujući potrošačkom aktivizmu nedavno su na mnogim mjestima zabranjene slamke, koje su posebno problematične zato što se ne mogu reciklirati. Radi se o važnom pomaku, međutim portal Bloomberg Opinion navodi kako slamke čine samo 0,03% ukupnog plastičnog otpada. Za učinkovitu borbu protiv plastičnog zagađenja oceana potrebna je sveobuhvatnija akcija.
Mallos kaže kako svaki pojedinac može pomoći na tri načina. Jedan je da spozna koliko plastičnog otpada proizvodi svakog dana i da se odluči na višestruku uporabu plastičnih vrećica i boca. Drugi je da pošalje poruku kroz svoje potrošačke navike, odnosno da pazi što kupuje kako bi korporacije shvatile kakve proizvode preferira. I treće da se zauzme za napredne strategije poput zabrane plastičnih vrećica.
Ocean Conservancy prikupio je 2018. podatke o čišćenju plaža širom svijeta i identificirao najčešće vrste smeća: opušci, omoti hrane, plastične boce, plastični čepovi, plastične vrećice, slamke i štapići za miješanje, plastične kutije za hranu, plastični poklopci i pjenaste kutije za hranu.
"Prvi put u povijesti, svih 10 proizvoda najčešće pronađenih širom svijeta bilo je od plastike. Znamo da se proizvodnja plastike globalno povećava, a ono što vidimo na plažama posljedica je takve prakse. Ovo je vrlo kompleksno i globalno pitanje. Svatko ima svoju ulogu, od pojedinaca sve do korporacija i vlada", rekao je Mallos.
"Bez obzira tko smo, svi smo mi povezani s oceanima. Bez obzira gdje živimo, povezani smo s oceanima. Zaista bilo tko može imati ulogu u očuvanju okoliša, kako god ta uloga mala ili velika bila", zaključila je Emma Tonge tekst u Teen Vogueu.
Program Ujedinjenih naroda za okoliš navodi da je oko 60% od navedene količine završilo u odlagalištima ili oceanima. Ekološka udruga Ocean Conservancy procjenjuje da svake godine osam milijuna metričkih tona plastike stigne do oceana, prema nekim izračunima do 2050. godine ukupna težina plastike u morima bit će veća od ukupne težine ribe, piše američki tinejdžerski časopis Teen Vogue.
Pet velikih plutajućih zakrpa smeća
Stanje je tako ozbiljno da u oceanima već danas postoji pet velikih plutajućih zakrpa smeća: Sjevernoatlantski otok, Južnoatlantski otok, Južnopacifički otok, otok u Indijskom oceanu i Sjevernopacifički otok. Ovaj posljednji nalazi se između Kalifornije i Havaja, najveći je površinom i sadrži bilijun (milijun milijuna) komada plastike. Za usporedbu, ova zakrpa površinom je triput veća od Francuske i teška kao 43.000 automobila. I prema riječima stručnjaka, raste eksponencijalno.
Glavni problem s plastikom je u tome što nije biorazgradiva. To znači da se ne može razbiti ili raspasti na iskoristive sastojke. Umjesto toga, raspada se u manje čestice koje zovemo mikroplastikom, a definiramo kao komadiće koji nisu veći od pet milimetara. Budući da ove čestice ne plutaju površinom oceana, predstavljaju veliku prijetnju. Osim što kontaminira vodenu masu, plastika u oceanima ozljeđuje i usmrćuje morske životinje. Dosad je utjecaj plastike otkriven kod 800 različitih vrsta širom svijeta. Ni ljudi nisu pošteđeni štetnog utjecaja mikroplastike, koja pronalazi put do naše hrane kroz vodu, morsku sol i plodove mora. Nažalost, o razmjerima ovog problema ne zna se dovoljno, jer su istraživanja u početnoj fazi.
Neke zemlje više su odgovorne za zagađenje od drugih. Prema studiji objavljenoj 2015. u Science Advancesu, šest zemalja koje ispuštaju najviše smeća u oceane su Kina, Indonezija, Filipini, Vijetnam, Sri Lanka i Tajland. No, ni druge nacije nisu posve nedužne. U istoj studiji stoji kako, primjerice, SAD svake godine u mora ispusti oko 120 milijuna tona plastike.
Sanacija ekološke katastrofe koju je izazvao čovjek, kako uklanjanje odbačene plastike u oceanima, tako i zaustavljanje daljeg ispuštanja, nije nimalo jednostavan zadatak. ”Ne možemo samo izaći na ocean i pokupiti te otoke plutajućeg smeća”, objašnjava za Teen Vogue Nick Mallos, direktor programa ”Mora bez smeća” u Ocean Conservancyju.
600 metara dugački plutajući kolektor smeća
Više od 600 metara dugački plutajući kolektor smeća upravo je na putu prema velikom otoku smeća na sjeveru Tihog oceana. Radi se o inovaciji 24-godišnjeg Boyana Slata, koji je na ovu ideju došao 2013. godine i potom pokrenuo organizaciju Ocean Cleanup (Čišćenje oceana).
Njegova naprava, zapravo polietilenska cijev visoke gustoće, putuje pokretana vjetrovima, valovima i olujama i pritom skuplja plastiku. Naprava ima i 3 metra dugu nepropusnu podvodnu zavjesu za skupljanje plastike koja nije na površini. Plastika se potom uklanja iz vode i brodovima prevozi u reciklažu.
Namjera je ove nizozemske organizacije prvo ukloniti veće komade plutajuće plastike, a potom se posvetiti manjima. U roku od pet godina Ocean Cleanup se nada ukloniti polovicu plastike u Sjevernopacifičkom otoku. Nakon nekoliko tjedana, Business Insider piše da stvari ne idu kako se očekivalo. Smeće koje naprava prikupi ne ostaje sačuvano nego se opet širi morem.
"Iako još ne radimo na prikupljanju plastike, sudeći prema trenutačnim rezultatima blizu smo tome da uređaj uskoro počne funkcionirati. Rješenja koja namjeravamo primijeniti mogla bi sanirati probleme", napisao je Slat u studenome.
Glasnogovornik Ocean Cleanupa izjavio je Teen Vogueu da su Boyan i njegovi suradnici ”duboko uvjereni” da je pronalaženje rješenja samo ”pitanje vremena”, te da njihov sustav, iako još ne može zadržavati prikupljenu plastiku, ispunjava ostale funkcije poput otpornosti na vremenske neprilike i neškodljivog utjecaja na morski život.
Očekivati neočekivano
"Problemi koji su se pojavili svakako su bili očekivani. Očekivati neočekivano je neizbježno u procesu tranzicije iz probne faze u realnost", rekao je glasnogovornik Ocean Cleanupa.
Britanska organizacija Plastic Tide (Plastična plima), koju je osnovao Peter Kohler, koristi dronove opremljene kamerama, umjetnu inteligenciju i suradnju sa znanstvenicima-amaterima i entuzijastima kako bi snimila fotografije iz zraka i razvila algoritme za prepoznavanje plastičnog smeća. Ideja je locirati postojeću plastiku kako bi se spoznalo na koja mjesta treba fokusirati čišćenje. Drugi je cilj smanjiti količinu plastike koja će ubuduće dospijevati u oceane. Prema Reutersovu izvještaju iz 2015. jedno je istraživanje iz 2010. pokazalo da svake godine osam milijuna tona plastike s kopna završava u morima.
"Prevencija je ključ rješenja plastičnih ostataka u morima. Obalna su područja lako dostupna, pa pokušavamo prikupiti smeće prije nego završi u oceanima", kaže Emma Tonge, stručnjakinja za komunikacije i informiranje u National Oceanic and Atmospheric Administration Marine Debris Programu, uspoređujući to s popravljanjem začepljenog odvoda, koji se ne može početi sanirati bez zatvaranja slavine.
More bez smeća
U okviru programa ”Mora bez smeća” Ocean Conservancy je organizirao međunarodno čišćenje obale, za koje tvrdi da je najveći volonterski pothvat na svijetu usmjeren kako bi kompanije i pojedinci promijenili svoje ponašanje i praksu koja negativno utječe na zdravlje oceana. Ocean Conservancy je razvio i mobilnu aplikaciju Clean Swell, koja svakome omogućava da prati prikupljenu količinu smeća, što kasnije pomaže znanstvenicima i aktivistima. Ovakve akcije neće riješiti problem plastičnog smeća, ali pomažu ublažavanju problema. Mallos kaže kako se ne radi o ”lijeku, nego o prvoj pomoći koja ipak ima trenutno i izravno djelovanje”.
Poticanje korporacija da koriste manje plastike još je jedan od način da se smanji količina plastičnog smeća. Manje plastike u trgovinama znači manje prodane, iskorištene i odbačene plastike.
"Korporacije koje proizvode plastiku ili svoje proizvode pakiraju u plastiku imaju veliku odgovornost. Plastične vrećice, te pakiranja hrane i pića od ekspandiranog polistirena jednostavno više ne bi smjeli imati mjesta u našem gospodarstvu. Ti materijali su visoko rizični po morski okoliš kad jednom završe u oceanima. A dobro znamo da postoje prihvatljive alternative koje imaju istu funkcionalnost", objašnjava Mallos.
Ekološka aktivistička skupina Break Free From Plastic (Oslobodite se plastike) provela je ove godine analizu tržišnih brendova u više od 187.000 komada plastičnog smeća na 239 lokacija u 42 zemlje. Pokazalo se da su Coca-Cola, PepsiCo i Nestle najzastupljeniji u prikupljenom smeću. Glasnogovornik PepsiCoa izjavio je za Teen Vogue kako kompanija ”do 2025. na svim svojim proizvodima kani koristiti biorazgradivo pakiranje koje se može reciklirati ili koristiti za kompost, te do tada nastojati koristiti 25% reciklirane plastike u pakiranju svojih proizvoda”. Cola-Cola je najavila postavljanje ambicioznih ciljeva u svojoj viziji World Without Waste (Svijet bez otpada). Tako do 2030. Coca-Cola namjerava prikupiti i reciklirati bocu ili limenku za svaku koju proizvede i proda, neovisno tko je recikliranu bocu pustio u prodaju. Do iste godine 50% Coca-Colinih boca i limenki trebalo bi biti proizvedeno iz recikliranog materijala.
I druge su kompanije krenule progresivnim putem.
Britanska humanitarna organizacija Ellen MacArthur Foundation pokrenula je kampanju prema korporacijama kako bi one prihvatile odgovornost za okoliš. Više od 250 kompanija, među njima i Coca-Cola, PepsiCO, Unilever, H&M, S.C. Johnson i L’Oreal, obvezale su se eliminirati plastični otpad u roku od sedam godina. Sve su tvrtke najavile da će do 2025. reciklirati 100% svoje plastične ambalaže.
Dva pitanja
Mallos je istaknuo još dva pitanja na kojima se treba poraditi. Prvo je izgradnja odgovarajuće infrastrukture za prikupljanje i recikliranje plastike na tržištu kako bi se zajamčilo odgovorno odlaganje. Drugo je potraga za inovativnim materijalima koji bi mogli zamijeniti većinu dosadašnje problematične plastike. ”Korporacije imaju veoma važnu ulogu u podržavanju i usmjeravanju investicija i inovacija u željenom smjeru”, kaže Mallos.
Ne treba zaboraviti ni odgovornost potrošača.
Zahvaljujući potrošačkom aktivizmu nedavno su na mnogim mjestima zabranjene slamke, koje su posebno problematične zato što se ne mogu reciklirati. Radi se o važnom pomaku, međutim portal Bloomberg Opinion navodi kako slamke čine samo 0,03% ukupnog plastičnog otpada. Za učinkovitu borbu protiv plastičnog zagađenja oceana potrebna je sveobuhvatnija akcija.
Mallos kaže kako svaki pojedinac može pomoći na tri načina. Jedan je da spozna koliko plastičnog otpada proizvodi svakog dana i da se odluči na višestruku uporabu plastičnih vrećica i boca. Drugi je da pošalje poruku kroz svoje potrošačke navike, odnosno da pazi što kupuje kako bi korporacije shvatile kakve proizvode preferira. I treće da se zauzme za napredne strategije poput zabrane plastičnih vrećica.
Ocean Conservancy prikupio je 2018. podatke o čišćenju plaža širom svijeta i identificirao najčešće vrste smeća: opušci, omoti hrane, plastične boce, plastični čepovi, plastične vrećice, slamke i štapići za miješanje, plastične kutije za hranu, plastični poklopci i pjenaste kutije za hranu.
"Prvi put u povijesti, svih 10 proizvoda najčešće pronađenih širom svijeta bilo je od plastike. Znamo da se proizvodnja plastike globalno povećava, a ono što vidimo na plažama posljedica je takve prakse. Ovo je vrlo kompleksno i globalno pitanje. Svatko ima svoju ulogu, od pojedinaca sve do korporacija i vlada", rekao je Mallos.
"Bez obzira tko smo, svi smo mi povezani s oceanima. Bez obzira gdje živimo, povezani smo s oceanima. Zaista bilo tko može imati ulogu u očuvanju okoliša, kako god ta uloga mala ili velika bila", zaključila je Emma Tonge tekst u Teen Vogueu.
