Nova studija pokazala je, po tko zna koji put dosad, da čovjek doista treba usporiti s emisijom stakelničkih plinova. Ledeni pokrov na Grenlandu u protivnom je u protivnom u ogromnoj opasnosti, jer studija je pokazala bi u ovom stoljeću mogao biti zabilježen najveći gubitak leda u posljendjih 12.000 godina.
Ono što je studija isto tako pokazala jest da bi u ovom stoljeću taj neslavni rekord mogao biti premašen.
Najveći gubitak leda na Grenlandu u predindustrijskom razdoblju zabilježen je u doba ranog holocena, kad se gubilo 6000 milijardi tona leda po stoljeću, a to je ekvivalent gubitku leda u ovom stoljeću, koji iznosi oko 6100 milijardi tona leda po stoljeću.
Dok se gubitak ledene mase može pripisati velikim količinama slatke vode koja se ulijeva u oceane i koja ometa morske struje te prirodnom opadanju razine koje je zabilježeno tijekom stoljeća, trenutni gubitak ledene mase uvelike se može pripisati samo čovjekovoj aktivnosti, ističe autor studije Jason Briner, profesor geologije sa sveučilišta Buffalo.
Razlog ovom dramatičnom gubitku leda u ovom stoljeću je sva ta toplina na Arktiku, koji se zagrijava puno brže od ostatka planete u prosjeku. Čini se da je tome tako zbog stakleničkih plinova u atmosferi, pojašanjava Briner.
Studija u kojoj je Briner surađivao s čitavim nizom stručnjaka s drugih područja znanosti, rekonstruirala je razinu ledenog pokrivača na Grenlandu u prošlosti te je tim napravio jedinstvenu simulaciju promjena u jugozapadnom sektoru ledenog pokrivača na Greenlandu od perioda holocena do 2100 godine u budućnosti, javlja Zimo.
I dok projekcije studije idu samo do 2100. godine, Briner ističe da svi dokazi koji su nam dostupni govore ako ne dođe do koncentriranog napora da se ugljik isiše iz atmosfere te da ljudi oslobađaju manje stakleničkih plinova, onda će se ovog stoljeća dogoditi puno zagrijavanja.
Njegova studija nije jedina koja se bavi tom problematikom.
Tako je studija objavljena u travnju 2019. godine pokazala da Zemljini glečeri gube 335 milijardi tona snijega i leda svake godine, a u kolovozu 2019. godine Grenland je zabilježio najveće otapanje leda u jednom danu otkako postoje mjerenja te vrste koja su uvedena još 1950-ih godina. Tako je zabilježen gubitak od oko 11,3 milijardi tona leda.
To je dovoljno vode da se čitavu Kaliforniju prekrije vodenim prekrivačem dubine 1,25 metara, pokazala je novija studija iz kolovoza ove godine.
Otkriće svojeg tima smatra (još jednim) pozivom na buđenje, posebice za zemlje poput SAD-a, jer Amerikanci troše više energije po osobi nego bilo koja druga zemlja u svijetu.
Briner smatra da nada postoji i da ona uključuje postizanje nulte stope emisije stakleničkih plinova do 2100. godine. U tom slučaju, gubitak ledene mase na Grenlandu bio bi poprilično nizak, kaže.
No, geolog Martin Sharp, koji nije uključen u tu studiju i koji je profesor na sveučilištu Alberta ima znatno depresivniji i pragmatičniji pogled na moguće rješenje tog problema, a prema njegovim riječima, kad se sve zbroji i oduzme, ključnu ulogu odigrat će politika.
Imam li vjere u to da će globalno vodstvo poduzeti bilo što da se smanji rizik od ono što znanstvenici predviđaju? Ne, nemam, jednostavno je rekao Sharp.
Ipak je dodao kako s promjenom globalnih lidera moguće je da i dođe do nužnih promjena.
No njegov savjet u sebi ne nosi optimizam.
Dobra bi ideja bila da se počenmo pripremati za te stvarnosti i na to kako će one promijeniti način na koji ćemo se ponašati kao društvo, kaže Sharp.
Ono što je studija isto tako pokazala jest da bi u ovom stoljeću taj neslavni rekord mogao biti premašen.
Najveći gubitak leda na Grenlandu u predindustrijskom razdoblju zabilježen je u doba ranog holocena, kad se gubilo 6000 milijardi tona leda po stoljeću, a to je ekvivalent gubitku leda u ovom stoljeću, koji iznosi oko 6100 milijardi tona leda po stoljeću.
Dok se gubitak ledene mase može pripisati velikim količinama slatke vode koja se ulijeva u oceane i koja ometa morske struje te prirodnom opadanju razine koje je zabilježeno tijekom stoljeća, trenutni gubitak ledene mase uvelike se može pripisati samo čovjekovoj aktivnosti, ističe autor studije Jason Briner, profesor geologije sa sveučilišta Buffalo.
Razlog ovom dramatičnom gubitku leda u ovom stoljeću je sva ta toplina na Arktiku, koji se zagrijava puno brže od ostatka planete u prosjeku. Čini se da je tome tako zbog stakleničkih plinova u atmosferi, pojašanjava Briner.
Studija u kojoj je Briner surađivao s čitavim nizom stručnjaka s drugih područja znanosti, rekonstruirala je razinu ledenog pokrivača na Grenlandu u prošlosti te je tim napravio jedinstvenu simulaciju promjena u jugozapadnom sektoru ledenog pokrivača na Greenlandu od perioda holocena do 2100 godine u budućnosti, javlja Zimo.
I dok projekcije studije idu samo do 2100. godine, Briner ističe da svi dokazi koji su nam dostupni govore ako ne dođe do koncentriranog napora da se ugljik isiše iz atmosfere te da ljudi oslobađaju manje stakleničkih plinova, onda će se ovog stoljeća dogoditi puno zagrijavanja.
Njegova studija nije jedina koja se bavi tom problematikom.
Tako je studija objavljena u travnju 2019. godine pokazala da Zemljini glečeri gube 335 milijardi tona snijega i leda svake godine, a u kolovozu 2019. godine Grenland je zabilježio najveće otapanje leda u jednom danu otkako postoje mjerenja te vrste koja su uvedena još 1950-ih godina. Tako je zabilježen gubitak od oko 11,3 milijardi tona leda.
To je dovoljno vode da se čitavu Kaliforniju prekrije vodenim prekrivačem dubine 1,25 metara, pokazala je novija studija iz kolovoza ove godine.
Otkriće svojeg tima smatra (još jednim) pozivom na buđenje, posebice za zemlje poput SAD-a, jer Amerikanci troše više energije po osobi nego bilo koja druga zemlja u svijetu.
Briner smatra da nada postoji i da ona uključuje postizanje nulte stope emisije stakleničkih plinova do 2100. godine. U tom slučaju, gubitak ledene mase na Grenlandu bio bi poprilično nizak, kaže.
No, geolog Martin Sharp, koji nije uključen u tu studiju i koji je profesor na sveučilištu Alberta ima znatno depresivniji i pragmatičniji pogled na moguće rješenje tog problema, a prema njegovim riječima, kad se sve zbroji i oduzme, ključnu ulogu odigrat će politika.
Imam li vjere u to da će globalno vodstvo poduzeti bilo što da se smanji rizik od ono što znanstvenici predviđaju? Ne, nemam, jednostavno je rekao Sharp.
Ipak je dodao kako s promjenom globalnih lidera moguće je da i dođe do nužnih promjena.
No njegov savjet u sebi ne nosi optimizam.
Dobra bi ideja bila da se počenmo pripremati za te stvarnosti i na to kako će one promijeniti način na koji ćemo se ponašati kao društvo, kaže Sharp.
