Najupečatljiviju misao, nad kojom su se mnogi zamislili, jer je zvučala proročanski uvjerljivo, iskazao je na zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora , prije tri i pol godine, prof. dr Mrako Tokić.
Hrvatski sabornici su se tada okupili kako bi osudili svoje sunarodnjake, hrvatske političare iz HSP-a i Lijanovićeve stranke „Radom za boljitak“ zbog sudjelovanja u majorizaciji Hrvata, koju je odlučila provesti bošnjačka crveno zelena koalicija SDP- SDA. Nazvani su izdajnicima, a Marko Tokić tada je proročanski upozorio: Nisu problem oni koji su izdali, već oni među nama koji će tek izdati.
Te Tokićeve riječi ne bijahu plod njegovih nadnaravnih, vidovnjačkih sposobnosti. Dok je to govorio, Tokić je imao na umu izborni sustav, koji kao magnet hrvatske političare mami u naručje političkog Sarajeva.
piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Izborni zakon BiH, naime, Federaciju BiH tretira kao jednu izbornu jedinicu za izbor i hrvatskog i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Takozvani Berijevi amandmani, pak, omogućuju da bošnjačke stranke formiraju vlast i bez hrvatskih stranaka ili s hrvatskim strankama, koje su njima po volji, neovisno uživaju li potporu malobrojnijeg, po Ustavu, konstitutivnog i suverenog naroda.
Kako su Bošnjaci tri i pol puta brojniji od Hrvata u Federaciji BiH, mogu izabrati oba člana Predsjedništva BiH. Hoće li, uz bošnjačkog, izabrati i hrvatskog, ovisi o tome hoće li se na izbornom meniju pojaviti Hrvat po njihovoj mjeri, ili onaj tko će znati odglumiti takvog.
Djelovanje za opće dobro, ili dobro zajednice kojoj pripadaju, trebao bi biti glavni motiv bavljenja politikom. Djelovanje za dobro hrvatskog naroda, ili građana hrvatske nacionalnosti, trebao bi biti glavni motiv stranaka koje se nazivaju hrvatskim i predstavljaju narodnim.
To, međutim, nije uvijek tako, kako se čini. Političari, naravno, kod birača žele ostaviti takav dojam kako bi zadobili njihovo povjerenje i dočepali se vlasti. Vlasti koju neće koristiti za postizanja općeg dobra, ili dobra zajednice koja ih je izabrala. Vlast kao konačni cilj, a ne sredstvo za ostvarenje cilja- općeg dobra, i benefiti koje ona donosi, dobra primanja, bez puno ili nimalo rada, medijska pozornost, ugled i utjecaj,,… Moć koja ti osigurava namještanje državnih poslova, što donosi stotine tisuća maraka provizije, to je ono što mnoge političare pokreće.
Nasuprot neutaživoj gladi za vlašću stoji, međutim, nešto što bi se moglo nazvati javnim političkim moralom, ili nepisanim moralnim kodeksom za političare svake od zajednica u BiH pa i hrvatske. Najvećim grijehom- izdajom naroda- među Hrvatima u BiH, tako se smatra pristajanje da budeš izabran od drugih naroda na funkciju koja pripada, i po demokratskim standardima, onom ili onima za koga nadpolovična većina hrvatskih birača glasa. Još veći grijeh je zastupati ili služiti interesima drugih naroda, na štetu vlastitog.
Izborni zakon, međutim, to ne smatra ni nemoralnim ni krivičnim djelom. Pripadnici drugih naroda, pogotovo onih koji te namještaju u vlast ne smataju tvoj čin nemoralnim. Dapače, za njih su takvi „pravi Hrvati“ i „pravi bosanski patrioti“.
Da bi kao Hrvat došao do vlasti u Federaciji BiH, ako ne uživaš Bog zna kakvu popularnost među vlastitim narodom, do vlasti možeš i „prečicom“, tako što će se otvoreno ili prikriveno udvarati većinskom biračkom tijelu. Ako im se dopadneš, eto te na tronu. Ako ti je je važnija fotelja od toga što će tvoji sunarodnjaci misliti i govoriti o tebi, možeš svoju izbornu retoriku potpuno prilagoditi većinskom biračkom uhu.
Nije teško naučiti nekoliko fraza. Primjerice; da si protiv trećeg entiteta i genocidne Republike Srpske. Da je za sve loše što se u ratu i nakon rata dogodilo Hrvatima kriv HDZ. Da je Čović lopov, a da si ti čestit. Da ćeš se zalagati za normalnu BiH, bez entiteta i kantona, s jednim predsjednikom i jednom vladom, za ravnopravnost svih građana. Nije naodmet i spomenuti nova radna mjesta, stotinjak tisuća, koja ćeš otvoriti samo ako ti građani ukažu povjerenje..
Ako bi “i jare i pare”, da kao Hrvat dođeš na vlast glasovima većinskog naroda, a da te pri tom tvoji ne skuže i ne proglase izdajnikom, onda se moraš uvijeno dodvoravati većinskom biračkom tijelu. Nikako ne spominjati treći entitet, što manje spominjate Hrvate, hrvatsko nacionalno pitanje pogotovo, neravnopravnost Hrvata nikako. Što češće se zalagati za dobrobit „svih građana“. Uhu većinskog biračkog tijela ugodna je i retorika koja sadrži sintagme „europska BiH“, „europska perspektiva“, „pokretanje resursa“, „zaustavljanja iseljavanja mladi“, „preuzimanje odgovornosti“. Ta retorika ne zvuči izdajnički među tvojim sunarodnjacima. I ako se dopadneš većinskom biračkom tijelu, tvoji ti neće imati što zamjeriti, jer to su valjda i vrijednosti za koje se svi zalažemo. I eto te, prečicom, do cilja- eto te u vlasti, a nisi izdao, bar ti tako misliš.
Pogrešno je u nemoralu hrvatskih političara tražiti uzroke sve dužeg reda izdajnika među Hrvatima i prihvaćati tezu kako su Hrvati genetski izdajnici. Njihovo izdajstvo, zapravo potiče izborni zakon koji ih, koristeći njihovu strast za vlašću, što nije hrvatski specifikum, već univerzalna odlika svih političara, mami u zagljaj većinskog biračkog tijela- u BiH i F BiH, u naručje političkog Sarajeva. Nije loše svidjeti se i drugima, ne samo svojima. Loše je što izabran glasovima brojnijim neminovo postaješ sredstvo majorizacije svojih sunarodnjaka. I to svijesno činiš. Što si tim činom svoje prevario i izdao. A ta ljaga se nikakvim novcem, ni funkcijom ne da skinuti, za vjeke vjekova.
Sve dok se BiH ne preuredi u federalnu državu u kojoj će postojati i entitet s hrvatskom većinom ili se, bar, ne izmjeni izborni zakon, tako da svaka od triju nacionalnih zajednica u BiH, bez straha da će drugi utjecati na njezin izbor, može izabrati svoje političke predstavnike, bit će sve više hrvatskih političara probošnjačke orijentacije.
Spriječavanjem konstituiranja hrvatskog entiteta u BiH, Sarajevo spriječava okvir za razvoj višestranačja i demokracije među najmalobrojnijim narodom u BiH, homogenizira ih s jedne i stimulira njihovo podaništvo prema bošnjačkim političkim elitama i izdajstvo vlastitih sunarodnjaka, s druge strane. Zato će se Tokićeve riječi potvrđivati sve dok se sustav ne izmjeni./HMS/
Hrvatski sabornici su se tada okupili kako bi osudili svoje sunarodnjake, hrvatske političare iz HSP-a i Lijanovićeve stranke „Radom za boljitak“ zbog sudjelovanja u majorizaciji Hrvata, koju je odlučila provesti bošnjačka crveno zelena koalicija SDP- SDA. Nazvani su izdajnicima, a Marko Tokić tada je proročanski upozorio: Nisu problem oni koji su izdali, već oni među nama koji će tek izdati.
Te Tokićeve riječi ne bijahu plod njegovih nadnaravnih, vidovnjačkih sposobnosti. Dok je to govorio, Tokić je imao na umu izborni sustav, koji kao magnet hrvatske političare mami u naručje političkog Sarajeva.
piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Izborni zakon BiH, naime, Federaciju BiH tretira kao jednu izbornu jedinicu za izbor i hrvatskog i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Takozvani Berijevi amandmani, pak, omogućuju da bošnjačke stranke formiraju vlast i bez hrvatskih stranaka ili s hrvatskim strankama, koje su njima po volji, neovisno uživaju li potporu malobrojnijeg, po Ustavu, konstitutivnog i suverenog naroda.
Kako su Bošnjaci tri i pol puta brojniji od Hrvata u Federaciji BiH, mogu izabrati oba člana Predsjedništva BiH. Hoće li, uz bošnjačkog, izabrati i hrvatskog, ovisi o tome hoće li se na izbornom meniju pojaviti Hrvat po njihovoj mjeri, ili onaj tko će znati odglumiti takvog.
Djelovanje za opće dobro, ili dobro zajednice kojoj pripadaju, trebao bi biti glavni motiv bavljenja politikom. Djelovanje za dobro hrvatskog naroda, ili građana hrvatske nacionalnosti, trebao bi biti glavni motiv stranaka koje se nazivaju hrvatskim i predstavljaju narodnim.
To, međutim, nije uvijek tako, kako se čini. Političari, naravno, kod birača žele ostaviti takav dojam kako bi zadobili njihovo povjerenje i dočepali se vlasti. Vlasti koju neće koristiti za postizanja općeg dobra, ili dobra zajednice koja ih je izabrala. Vlast kao konačni cilj, a ne sredstvo za ostvarenje cilja- općeg dobra, i benefiti koje ona donosi, dobra primanja, bez puno ili nimalo rada, medijska pozornost, ugled i utjecaj,,… Moć koja ti osigurava namještanje državnih poslova, što donosi stotine tisuća maraka provizije, to je ono što mnoge političare pokreće.
Nasuprot neutaživoj gladi za vlašću stoji, međutim, nešto što bi se moglo nazvati javnim političkim moralom, ili nepisanim moralnim kodeksom za političare svake od zajednica u BiH pa i hrvatske. Najvećim grijehom- izdajom naroda- među Hrvatima u BiH, tako se smatra pristajanje da budeš izabran od drugih naroda na funkciju koja pripada, i po demokratskim standardima, onom ili onima za koga nadpolovična većina hrvatskih birača glasa. Još veći grijeh je zastupati ili služiti interesima drugih naroda, na štetu vlastitog.
Izborni zakon, međutim, to ne smatra ni nemoralnim ni krivičnim djelom. Pripadnici drugih naroda, pogotovo onih koji te namještaju u vlast ne smataju tvoj čin nemoralnim. Dapače, za njih su takvi „pravi Hrvati“ i „pravi bosanski patrioti“.
Da bi kao Hrvat došao do vlasti u Federaciji BiH, ako ne uživaš Bog zna kakvu popularnost među vlastitim narodom, do vlasti možeš i „prečicom“, tako što će se otvoreno ili prikriveno udvarati većinskom biračkom tijelu. Ako im se dopadneš, eto te na tronu. Ako ti je je važnija fotelja od toga što će tvoji sunarodnjaci misliti i govoriti o tebi, možeš svoju izbornu retoriku potpuno prilagoditi većinskom biračkom uhu.
Nije teško naučiti nekoliko fraza. Primjerice; da si protiv trećeg entiteta i genocidne Republike Srpske. Da je za sve loše što se u ratu i nakon rata dogodilo Hrvatima kriv HDZ. Da je Čović lopov, a da si ti čestit. Da ćeš se zalagati za normalnu BiH, bez entiteta i kantona, s jednim predsjednikom i jednom vladom, za ravnopravnost svih građana. Nije naodmet i spomenuti nova radna mjesta, stotinjak tisuća, koja ćeš otvoriti samo ako ti građani ukažu povjerenje..
Ako bi “i jare i pare”, da kao Hrvat dođeš na vlast glasovima većinskog naroda, a da te pri tom tvoji ne skuže i ne proglase izdajnikom, onda se moraš uvijeno dodvoravati većinskom biračkom tijelu. Nikako ne spominjati treći entitet, što manje spominjate Hrvate, hrvatsko nacionalno pitanje pogotovo, neravnopravnost Hrvata nikako. Što češće se zalagati za dobrobit „svih građana“. Uhu većinskog biračkog tijela ugodna je i retorika koja sadrži sintagme „europska BiH“, „europska perspektiva“, „pokretanje resursa“, „zaustavljanja iseljavanja mladi“, „preuzimanje odgovornosti“. Ta retorika ne zvuči izdajnički među tvojim sunarodnjacima. I ako se dopadneš većinskom biračkom tijelu, tvoji ti neće imati što zamjeriti, jer to su valjda i vrijednosti za koje se svi zalažemo. I eto te, prečicom, do cilja- eto te u vlasti, a nisi izdao, bar ti tako misliš.
Pogrešno je u nemoralu hrvatskih političara tražiti uzroke sve dužeg reda izdajnika među Hrvatima i prihvaćati tezu kako su Hrvati genetski izdajnici. Njihovo izdajstvo, zapravo potiče izborni zakon koji ih, koristeći njihovu strast za vlašću, što nije hrvatski specifikum, već univerzalna odlika svih političara, mami u zagljaj većinskog biračkog tijela- u BiH i F BiH, u naručje političkog Sarajeva. Nije loše svidjeti se i drugima, ne samo svojima. Loše je što izabran glasovima brojnijim neminovo postaješ sredstvo majorizacije svojih sunarodnjaka. I to svijesno činiš. Što si tim činom svoje prevario i izdao. A ta ljaga se nikakvim novcem, ni funkcijom ne da skinuti, za vjeke vjekova.
Sve dok se BiH ne preuredi u federalnu državu u kojoj će postojati i entitet s hrvatskom većinom ili se, bar, ne izmjeni izborni zakon, tako da svaka od triju nacionalnih zajednica u BiH, bez straha da će drugi utjecati na njezin izbor, može izabrati svoje političke predstavnike, bit će sve više hrvatskih političara probošnjačke orijentacije.
Spriječavanjem konstituiranja hrvatskog entiteta u BiH, Sarajevo spriječava okvir za razvoj višestranačja i demokracije među najmalobrojnijim narodom u BiH, homogenizira ih s jedne i stimulira njihovo podaništvo prema bošnjačkim političkim elitama i izdajstvo vlastitih sunarodnjaka, s druge strane. Zato će se Tokićeve riječi potvrđivati sve dok se sustav ne izmjeni./HMS/
