Potpuno izbacivanje šećera iz prehrane je više zbunjujuće nego korisnije za organizam, tvrdi Tara Leong koja predaje prehranu i nutricionizam na Sveučilištu Sunshine Coast. Priznaje da ljudi konzumiraju previše slatke hrane te da prosječno takva hrana čini 35 posto ukupne prehrane.
Kaže kako je istina da pretjerano konzumiranje šećera može dovesti do pretilosti, dijabetesa tipa 2, bolesti srca, nekih oblika raka..., piše 24sata.hr.
Razne dijete potiču ljude da izbjegavaju stolni šećer (saharozu) i druge vrste zaslađivača poput meda i javorovog sirupa, no Tara Leong kaže kako nije potrebno skroz izbaciti šećer iz prehrane jer to vjerojatno neće poboljšati vaše zdravlje više od smanjenja unosa industrijski prerađene hrane. Smatra da takva ograničenja zbunjuju ljude, a u najgorem slučaju vode do stvaranja straha od hrane ili posezanja za nezdravom hranom, prenosi Daily Mail.
Kaže kako je dijeta bez šećera restriktivna, s popisom namirnica koje su dopuštene (npr. cjelovite žitarice, borovnice, grejp) i onima koje nisu dopuštene (poput bijelog kruha, banana, grožđica). To rezultira time da ljudi koji pokušavaju držati takvu dijetu osjećaju grižnju savjesti ako pokleknu i pojedu nešto s popisa "zabranjenih namirnica". Ljudi koji su zabrinuti zbog hrane skloniji su dijetama, možda zbog viška kilograma ili utjecaja na zdravlje. straživanja pokazuju da dijete nisu učinkovite tijekom dugoročnog razdoblja i mogu dovesti do povećanja težine tijekom vremena.
Naime, mozak interpretira dijete i ograničenja kao glad, a to uzrokuje skladištenje masnoća "za crne dane".
Dijeta je stresna, a tijelo na stres odgovara oslobađanjem hormona stresa, kortizola, koji pak rezultira masnim naslagama na području abdomena. Također, zabrinutost zbog hrane može dovesti do tjeskobe i depresije, kao i do ortoreksije. Pojam ortoreksije objasnili su u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar.
Pojam ortoreksije definiran je 1997. godine ( definirao ga je dr. Steve Bratman). Naziv dolazi od grčke riječi "orthos" što u prijevodu znači pravilno ili ispravno te riječi "oreksija" koja označava apetit. Kod ortoreksije se radi o patološkoj usmjerenosti na zdravu prehranu. Osobe s ortoreksijom kupuju samo u provjerenim trgovinama, silno su zabrinute što jedu, a hrana koju konzumiraju postaje im primarni životni sadržaj.
Sve druge sastavnice života postaju manje važne od planiranja obroka. Ortoreksija nije još definirana kao bolest ili poremećaj, ali društveni fenomen „opsjednutosti zdravom prehranom“ kojem smo svi svjedoci kroz medije i društvene mreže, utječe na osjetljive i rizične skupine, prije svega mlade osobe.
Vrlo često, ortoreksija je jedan od prvih simptoma poremećaja hranjena (anoreksije i bulimije) i ovi poremećaji mogu početi upravo s pretjeranom brigom oko zdrave prehrane." U nekim dijetama savjetuje se izbacivanje ili ograničavanje nekih namirnica koje su zapravo zdrave za naš organizam, na primjer određeno voće ili mliječne proizvode, bez dokaza koji podupiru takvu teoriju. To može dovesti do pomanjkanja određenih hranjivih tvari u tijelu. U takvim dijetama preporučuje se izbjegavati voće i određene mliječne proizvode (poput mlijeka, jogurta i sira) pod izgovorom da sadrže šećere.
''Šećer u mliječnim proizvodima je prirodna laktoza (ugljikohidrat) koje se ne treba bojati. Nepotrebno izbjegavanje mliječnih proizvoda može povećati rizik od osteoporoze, ako se ne pronađe drugi izvor kalcija'', objašnjava Tara Leong. Dodaje kako je voće odličan izvor vlakana, esencijalnih vitamina i minerala, kao i antioksidansa te je zaslužno za smanjivanje rizika od nekih bolesti.
''Sama logika i zdrav razum (osim stručnih i znanstvenih pokazatelja) govore nam da nije dobro izbacivati čitave grupe namirnica iz prehrane ako smo zdravi, odnosno ne bolujemo od neke specifične bolesti. Isto tako, ni dijete koje se vezuju uz određene bolesti (npr. celijakija, dijabetes) nisu odgovarajuće osobama koje od tih bolesti ne boluju. S druge strane, u hrani treba uživati, a umjereno i raznoliko je uvijek dobra preporuka za osobe kojima nije drugačije propisao liječnik'', upozoravaju u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar.
''Mnoge dijete bazirane na izbacivanju šećera dopuštaju unos alternativa šećeru - poput rižinog slada, javorovog sirupa ili datulja. Ali, te zamjene sadrže podjednak broj kalorija kao i šećer, a ne nude dodatne prehrambene pogodnosti, osim datulja koje sadrže više vlakana'', kaža nutricionistica Tara Leong. Dodaje da navika jedenja zamjenskih šećera, pod izlikom dijete bez šećera, može dovesti do nesvjesnog gomilanja kilograma. Po njoj je bolji izbor konzumacija mnoštva biljaka, cjelovitih žitarica, graha i mahunarki.
Naglašava da je voće naš prijatelj, ne neprijatelj. Kaže kako ljudi mogu slobodno jesti malo šećera bez da to ugrozi njihovo zdravlje. Nema ništa loše u tome da ponekad pojedete komad kolača ili pokoji keks. ''Kada jedete takav slatkiš koji vas veseli, isključite tehnologiju. Dajte priliku vašem mozgu da registrira da ste to pojeli i uživali u tome. Tako nećete satima kasnije željeti opet pojesti nešto slatko - dodaje Tara Leong.
Kaže kako je istina da pretjerano konzumiranje šećera može dovesti do pretilosti, dijabetesa tipa 2, bolesti srca, nekih oblika raka..., piše 24sata.hr.
Razne dijete potiču ljude da izbjegavaju stolni šećer (saharozu) i druge vrste zaslađivača poput meda i javorovog sirupa, no Tara Leong kaže kako nije potrebno skroz izbaciti šećer iz prehrane jer to vjerojatno neće poboljšati vaše zdravlje više od smanjenja unosa industrijski prerađene hrane. Smatra da takva ograničenja zbunjuju ljude, a u najgorem slučaju vode do stvaranja straha od hrane ili posezanja za nezdravom hranom, prenosi Daily Mail.
Kaže kako je dijeta bez šećera restriktivna, s popisom namirnica koje su dopuštene (npr. cjelovite žitarice, borovnice, grejp) i onima koje nisu dopuštene (poput bijelog kruha, banana, grožđica). To rezultira time da ljudi koji pokušavaju držati takvu dijetu osjećaju grižnju savjesti ako pokleknu i pojedu nešto s popisa "zabranjenih namirnica". Ljudi koji su zabrinuti zbog hrane skloniji su dijetama, možda zbog viška kilograma ili utjecaja na zdravlje. straživanja pokazuju da dijete nisu učinkovite tijekom dugoročnog razdoblja i mogu dovesti do povećanja težine tijekom vremena.
Naime, mozak interpretira dijete i ograničenja kao glad, a to uzrokuje skladištenje masnoća "za crne dane".
Dijeta je stresna, a tijelo na stres odgovara oslobađanjem hormona stresa, kortizola, koji pak rezultira masnim naslagama na području abdomena. Također, zabrinutost zbog hrane može dovesti do tjeskobe i depresije, kao i do ortoreksije. Pojam ortoreksije objasnili su u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar.
Pojam ortoreksije definiran je 1997. godine ( definirao ga je dr. Steve Bratman). Naziv dolazi od grčke riječi "orthos" što u prijevodu znači pravilno ili ispravno te riječi "oreksija" koja označava apetit. Kod ortoreksije se radi o patološkoj usmjerenosti na zdravu prehranu. Osobe s ortoreksijom kupuju samo u provjerenim trgovinama, silno su zabrinute što jedu, a hrana koju konzumiraju postaje im primarni životni sadržaj.
Sve druge sastavnice života postaju manje važne od planiranja obroka. Ortoreksija nije još definirana kao bolest ili poremećaj, ali društveni fenomen „opsjednutosti zdravom prehranom“ kojem smo svi svjedoci kroz medije i društvene mreže, utječe na osjetljive i rizične skupine, prije svega mlade osobe.
Vrlo često, ortoreksija je jedan od prvih simptoma poremećaja hranjena (anoreksije i bulimije) i ovi poremećaji mogu početi upravo s pretjeranom brigom oko zdrave prehrane." U nekim dijetama savjetuje se izbacivanje ili ograničavanje nekih namirnica koje su zapravo zdrave za naš organizam, na primjer određeno voće ili mliječne proizvode, bez dokaza koji podupiru takvu teoriju. To može dovesti do pomanjkanja određenih hranjivih tvari u tijelu. U takvim dijetama preporučuje se izbjegavati voće i određene mliječne proizvode (poput mlijeka, jogurta i sira) pod izgovorom da sadrže šećere.
''Šećer u mliječnim proizvodima je prirodna laktoza (ugljikohidrat) koje se ne treba bojati. Nepotrebno izbjegavanje mliječnih proizvoda može povećati rizik od osteoporoze, ako se ne pronađe drugi izvor kalcija'', objašnjava Tara Leong. Dodaje kako je voće odličan izvor vlakana, esencijalnih vitamina i minerala, kao i antioksidansa te je zaslužno za smanjivanje rizika od nekih bolesti.
''Sama logika i zdrav razum (osim stručnih i znanstvenih pokazatelja) govore nam da nije dobro izbacivati čitave grupe namirnica iz prehrane ako smo zdravi, odnosno ne bolujemo od neke specifične bolesti. Isto tako, ni dijete koje se vezuju uz određene bolesti (npr. celijakija, dijabetes) nisu odgovarajuće osobama koje od tih bolesti ne boluju. S druge strane, u hrani treba uživati, a umjereno i raznoliko je uvijek dobra preporuka za osobe kojima nije drugačije propisao liječnik'', upozoravaju u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar.
''Mnoge dijete bazirane na izbacivanju šećera dopuštaju unos alternativa šećeru - poput rižinog slada, javorovog sirupa ili datulja. Ali, te zamjene sadrže podjednak broj kalorija kao i šećer, a ne nude dodatne prehrambene pogodnosti, osim datulja koje sadrže više vlakana'', kaža nutricionistica Tara Leong. Dodaje da navika jedenja zamjenskih šećera, pod izlikom dijete bez šećera, može dovesti do nesvjesnog gomilanja kilograma. Po njoj je bolji izbor konzumacija mnoštva biljaka, cjelovitih žitarica, graha i mahunarki.
Naglašava da je voće naš prijatelj, ne neprijatelj. Kaže kako ljudi mogu slobodno jesti malo šećera bez da to ugrozi njihovo zdravlje. Nema ništa loše u tome da ponekad pojedete komad kolača ili pokoji keks. ''Kada jedete takav slatkiš koji vas veseli, isključite tehnologiju. Dajte priliku vašem mozgu da registrira da ste to pojeli i uživali u tome. Tako nećete satima kasnije željeti opet pojesti nešto slatko - dodaje Tara Leong.
