Šest dana od pronalaska njihovih beživotnih tijela u stanu u ulici Mile Budaka nigdje u Mostaru ne može se vidjeti osmrtnica sestara Grešl Ranke (64) i tri godine mlađe Vere.
Njihova tijela i dalje se nalaze u mrtvačnici “Bijeli Brijeg” i u grob ih sigurno neće spustiti niko od ožalošćene obitelji, jer je nemaju.
Kada će biti pokopane i gdje će biti mjesto njihovog posljednjeg počivališta, vjerojatno će odrediti ljudi koje sestre Grešl nisu poznavale, oni iz Centra za socijalni rad Mostar, piše Dnevni avaz.
Tako je užasna priča o pronalasku njihovih tijela u poodmakloj fazi raspada postala još turobnija. Više od mjesec, koliko je, kako se pretpostavlja, prošlo od njihove smrti, sestrama nitko nije pokucao na vrata, a sada nemaju nikog bližnjeg da ih spusti u grob.
To je, doista, žalostan primjer kako mi kao društvo sve više posustajemo u izvršavanju svojih temeljnih ljudskih zadaća. Prosto je nevjerojatno da su žene mjesec u stanu bile mrtve, kaže prof. Marko Romić, specijalista traumatske psihologije.
Podcrtava da otuđenje čovjeka od čovjeka, pa i od samog sebe, postaje sve više izraženo.
U gradu sa 100.000 stanovnika ljudi umiru sami, prepušteni sebi. To je tužan i drastičan primjer kako ne treba funkcionirati jedna zajednica i to bi svima nama trebalo biti alarmantna opomena da se trgnemo i da malo više računa povedemo o sebi i svojim susjedima, kako se nama samima nešto slično ne bi dogodilo, poručuje prof. Romić.
Ovaj slučaj težak je i za mostarske istražitelje jer su u evidenciji pronašli svega četvero ljudi s prezimenom Grešl u BiH, i svi su mrtvi. A to su, upravo, sestre Grešl i njihovi roditelji Helija i Dragomir.
Vijest o smrti sestara odjeknula je u regiji, ali se nitko od eventualnih srodnika, ali ni prijatelja i poznanika nije javio niti oglasio.
Kako doznaje Avaz, sestre nisu bile ni zdravstveno osigurane niti su imale obiteljskog liječnika. Sva zdravstvena dokumentacija koja je pronađena u njihovom stanu je iz privatnih ordinacija i ljekarni. Zanimljivo je da su bile imućne i da su njihovi roditelji svojevremeno prodali ogromno atraktivno zemljište na periferiji Mostara, ali o tome tko su bili Helija i Dragomir nitko od mostarskih kroničara ili povjesničara nije znao reći.
Nakon svih ovih informacija postavlja se pitanje i njihove imovine. Osim stana, navodno, sestre su imale i kuću s okućnicom u jednom od prigradskih naselja. Prema važećim zakonskim propisima, ako umrli nemaju nasljednika, njihova imovina prelazi u vlasništvo općine ili grada.
Njihova tijela i dalje se nalaze u mrtvačnici “Bijeli Brijeg” i u grob ih sigurno neće spustiti niko od ožalošćene obitelji, jer je nemaju.
Kada će biti pokopane i gdje će biti mjesto njihovog posljednjeg počivališta, vjerojatno će odrediti ljudi koje sestre Grešl nisu poznavale, oni iz Centra za socijalni rad Mostar, piše Dnevni avaz.
Tako je užasna priča o pronalasku njihovih tijela u poodmakloj fazi raspada postala još turobnija. Više od mjesec, koliko je, kako se pretpostavlja, prošlo od njihove smrti, sestrama nitko nije pokucao na vrata, a sada nemaju nikog bližnjeg da ih spusti u grob.
To je, doista, žalostan primjer kako mi kao društvo sve više posustajemo u izvršavanju svojih temeljnih ljudskih zadaća. Prosto je nevjerojatno da su žene mjesec u stanu bile mrtve, kaže prof. Marko Romić, specijalista traumatske psihologije.
Podcrtava da otuđenje čovjeka od čovjeka, pa i od samog sebe, postaje sve više izraženo.
U gradu sa 100.000 stanovnika ljudi umiru sami, prepušteni sebi. To je tužan i drastičan primjer kako ne treba funkcionirati jedna zajednica i to bi svima nama trebalo biti alarmantna opomena da se trgnemo i da malo više računa povedemo o sebi i svojim susjedima, kako se nama samima nešto slično ne bi dogodilo, poručuje prof. Romić.
Ovaj slučaj težak je i za mostarske istražitelje jer su u evidenciji pronašli svega četvero ljudi s prezimenom Grešl u BiH, i svi su mrtvi. A to su, upravo, sestre Grešl i njihovi roditelji Helija i Dragomir.
Vijest o smrti sestara odjeknula je u regiji, ali se nitko od eventualnih srodnika, ali ni prijatelja i poznanika nije javio niti oglasio.
Kako doznaje Avaz, sestre nisu bile ni zdravstveno osigurane niti su imale obiteljskog liječnika. Sva zdravstvena dokumentacija koja je pronađena u njihovom stanu je iz privatnih ordinacija i ljekarni. Zanimljivo je da su bile imućne i da su njihovi roditelji svojevremeno prodali ogromno atraktivno zemljište na periferiji Mostara, ali o tome tko su bili Helija i Dragomir nitko od mostarskih kroničara ili povjesničara nije znao reći.
Nakon svih ovih informacija postavlja se pitanje i njihove imovine. Osim stana, navodno, sestre su imale i kuću s okućnicom u jednom od prigradskih naselja. Prema važećim zakonskim propisima, ako umrli nemaju nasljednika, njihova imovina prelazi u vlasništvo općine ili grada.
