Povezani članci
Najmisterioznije mjesto na svijetu duboko čak više od 11 kilometara krije razne tajne i bića s kojima se još nismo do sada susreli, piše Net.hr
Iako joj ime sugerira da se radi o uskom i dubokom procjepu, Marijanska brazda je zapravo mjesto subdukcijske zone. Ovo je područje u kojem Pacifička tektonska ploča uranja pod Filipinsku ploču. Nalazi se na zapadnoj strani Tihog oceana, oko 400 km jugoistočno od otoka Guam. Proteže se prema jugu i nastavlja se na Izu-Bonin brazdu na sjeveru i Yap brazdu na jugu. Nazvana je po Marijanskom otočju koje se nalazi stotinjak kilometara prema zapadu. Marijanska brazda je duga 2542 km, a široka 69 km.
Jedno od zanimljivijih mjesta na svijetu, a istraženo samo nekoliko puta
Najdublja točka u svim svjetskim oceanima istraživana je tek nekoliko puta jer se u tom prostoru nalaze bića na koja do sada još ljudski rod nije naišao. Posebno je zanimljiva radi svoje biologije ali i geologije. Na samom dnu Marijanske brazde temperatura vode je jako blizu ledišta, a tlak toliki da bi čovjeka samo zdrobio kao kukca. Pritisak vode na dnu brazde je oko 1.125 kilograma po četvornom centimetru.
Marijanska brazda mjerena je u nekoliko navrata, a samo je 4 puta zaranjano na samo dno. Prvi zaron je bio 1960 godine batiskafom Trieste 23. siječnja. Prvi su je dosegli Švicarac Jacques Piccard i Amerikanac Don Walsh. Uslijedile su podmornice na daljinsko upravljanje japanski Kaiko 1996. i američki Nereus 2009. godine. Novi zaron bio je Jamesa Camerona 26. ožujka 2012. podmornicom Deepsea Challenger.
Podmorje oceana je upravo radi malog broja istraživanja relativno slabo poznato. Topografija dna istraživala se u prošlosti spuštanjem utega na užetu i mjerenjem dosegnute dubine. Tek je u vrijeme Drugoga svjetskog rata se razvila tehnika akustičnog mjerenja dubine uređajem eho-lot, a kasnije sonarom. Ta nova tehnika mjerenja dubine zasnivala se na mjerenju vremena koje je potrebno zvuku da se odbije od dna i dođe do broda. Predajnik pričvršćen na trup broda emitirao je prema dnu zvučni signal koji se nakon refleksije od dna vratio prema brodu kao jeka s dna. Dubina mora izračunavala se iz vremena kašnjenja jeke. U početku se to vrijeme mjerilo ručno, pa su i pogreške bile velike. Danas se dubina mora mjeri na istovjetni način, ali s mnogo većom točnošću radi unaprijeđene računalne tehnologije.
Misteriozno dno Marijanske brazde dom je čudesnih životinja
Svjetlost putuje oko 1000 metara u ocean, tako da više od 90% Marijanske brazde postoji u potpunom mraku. Ova odsutnost svjetlosti stvara životinje divljeg izgleda koje se ne čine kao da dolaze iz ovoga svijeta. Detaljnim izučavanjem Marijanske brazde, istraživaći su zaključili kako je geologija i bilogija tog prostora fascinantna.
Osim koralja i riba, pronašli su i nove, neistražene vrste. Sonde su, između ostalog, uspjele snimiti nove vrste meduza, bijelo – prozirnu hobotnicu te morsku spužvu veličine manjeg kombija. Ova morska spužva iz Marijanske brazde dugačka je preko 3,3 metra, široka oko 2 metra i visoka oko metar i pol.
Studija iz 2016. godine istražila je nepoznat zvuk kroz snimku od 3,5 sekundi. Otkriveno je kako se radi o novoj vrsti poziva kita usana kojeg još nitko nije čuo, niti je otkriveno što točno on znači. Znanstvenici navode kako je taj zvuk jedinstven, niskofrekventan. Taj isti zvuk snimljen je više puta od jeseni 2014. godine pa sve do proljeća 2015. godine.
“Zvukovi koje smo snimili se sliče ni na jedan poznati antropogeni izvor, poput zvukova koje proizvode brodovi ili seizmički zračni topovi”, izjavio je tim istraživača.
Drugo istraživanje iz 2016. godine u kojem je sudjelovala podmornica NOAA-e ‘National oceanic and atmospheric administration’ pronašlo je na dubini od oko 3500 metara sasvim novi oblik meduze.
Nova vrsta riba pronađena je 2014. godine i to na čak 8145 metara dubine. Ova riba iznimno je krhka, ima velike peraje poput krila, a glava joj je nalik crtanom psu. Ovu snimku i novu vrstu riba zabilježio je tim znanstvenika iz Škotske u tridesetodnevnoj ekspediciji. Jedna od novih vrsta je i Liparidae – porodica koja živi u morima na velikim dubinama. Osim toga pronašli su i ogromne rakove veće od 30 centimetara koji se često nazivaju morskim kukcima.
Još jedna od zanimljivih životinja pronađenih u dubinama je Deep Sea Anglerfish. Ime je dobio po izduženoj leđnoj kralježnici koja pridržava organ koji proizvodi svjetlost, a koristi ga kao ribarski mamac za privlačenje plijena. Zatim koristi svoje divovske zube kako bi ubio i hranio se.
Deep Sea Dragonfish je divlji grabežljivac koji živi na dubinama do 5000 metara. Ova životinja je duga tek oko 15 centimetara, tako da nema potrebe za strahom za život. Ime joj dolazi radi sličnosti kineskom zmaju.
Fanfin Seadevil je još jedna vrsta Anglerfish ribe ali za razliku od nje ne koristi svjetlo kako bi uhvatilo svoj plijen već je gotovo potpuno crn. Zanimljivo je da su mužjaci veličine tek oko 4 centimetra, a ženke čak 20ak centimetra.
U ovom videu pogledajte još neke od zanimljivih vrsta koje žive u ovom najdubljem mjestu na svijetu.
Iako joj ime sugerira da se radi o uskom i dubokom procjepu, Marijanska brazda je zapravo mjesto subdukcijske zone. Ovo je područje u kojem Pacifička tektonska ploča uranja pod Filipinsku ploču. Nalazi se na zapadnoj strani Tihog oceana, oko 400 km jugoistočno od otoka Guam. Proteže se prema jugu i nastavlja se na Izu-Bonin brazdu na sjeveru i Yap brazdu na jugu. Nazvana je po Marijanskom otočju koje se nalazi stotinjak kilometara prema zapadu. Marijanska brazda je duga 2542 km, a široka 69 km.
Jedno od zanimljivijih mjesta na svijetu, a istraženo samo nekoliko puta
Najdublja točka u svim svjetskim oceanima istraživana je tek nekoliko puta jer se u tom prostoru nalaze bića na koja do sada još ljudski rod nije naišao. Posebno je zanimljiva radi svoje biologije ali i geologije. Na samom dnu Marijanske brazde temperatura vode je jako blizu ledišta, a tlak toliki da bi čovjeka samo zdrobio kao kukca. Pritisak vode na dnu brazde je oko 1.125 kilograma po četvornom centimetru.
Marijanska brazda mjerena je u nekoliko navrata, a samo je 4 puta zaranjano na samo dno. Prvi zaron je bio 1960 godine batiskafom Trieste 23. siječnja. Prvi su je dosegli Švicarac Jacques Piccard i Amerikanac Don Walsh. Uslijedile su podmornice na daljinsko upravljanje japanski Kaiko 1996. i američki Nereus 2009. godine. Novi zaron bio je Jamesa Camerona 26. ožujka 2012. podmornicom Deepsea Challenger.
Podmorje oceana je upravo radi malog broja istraživanja relativno slabo poznato. Topografija dna istraživala se u prošlosti spuštanjem utega na užetu i mjerenjem dosegnute dubine. Tek je u vrijeme Drugoga svjetskog rata se razvila tehnika akustičnog mjerenja dubine uređajem eho-lot, a kasnije sonarom. Ta nova tehnika mjerenja dubine zasnivala se na mjerenju vremena koje je potrebno zvuku da se odbije od dna i dođe do broda. Predajnik pričvršćen na trup broda emitirao je prema dnu zvučni signal koji se nakon refleksije od dna vratio prema brodu kao jeka s dna. Dubina mora izračunavala se iz vremena kašnjenja jeke. U početku se to vrijeme mjerilo ručno, pa su i pogreške bile velike. Danas se dubina mora mjeri na istovjetni način, ali s mnogo većom točnošću radi unaprijeđene računalne tehnologije.
Misteriozno dno Marijanske brazde dom je čudesnih životinja
Svjetlost putuje oko 1000 metara u ocean, tako da više od 90% Marijanske brazde postoji u potpunom mraku. Ova odsutnost svjetlosti stvara životinje divljeg izgleda koje se ne čine kao da dolaze iz ovoga svijeta. Detaljnim izučavanjem Marijanske brazde, istraživaći su zaključili kako je geologija i bilogija tog prostora fascinantna.
Osim koralja i riba, pronašli su i nove, neistražene vrste. Sonde su, između ostalog, uspjele snimiti nove vrste meduza, bijelo – prozirnu hobotnicu te morsku spužvu veličine manjeg kombija. Ova morska spužva iz Marijanske brazde dugačka je preko 3,3 metra, široka oko 2 metra i visoka oko metar i pol.
Studija iz 2016. godine istražila je nepoznat zvuk kroz snimku od 3,5 sekundi. Otkriveno je kako se radi o novoj vrsti poziva kita usana kojeg još nitko nije čuo, niti je otkriveno što točno on znači. Znanstvenici navode kako je taj zvuk jedinstven, niskofrekventan. Taj isti zvuk snimljen je više puta od jeseni 2014. godine pa sve do proljeća 2015. godine.
“Zvukovi koje smo snimili se sliče ni na jedan poznati antropogeni izvor, poput zvukova koje proizvode brodovi ili seizmički zračni topovi”, izjavio je tim istraživača.
Drugo istraživanje iz 2016. godine u kojem je sudjelovala podmornica NOAA-e ‘National oceanic and atmospheric administration’ pronašlo je na dubini od oko 3500 metara sasvim novi oblik meduze.
Nova vrsta riba pronađena je 2014. godine i to na čak 8145 metara dubine. Ova riba iznimno je krhka, ima velike peraje poput krila, a glava joj je nalik crtanom psu. Ovu snimku i novu vrstu riba zabilježio je tim znanstvenika iz Škotske u tridesetodnevnoj ekspediciji. Jedna od novih vrsta je i Liparidae – porodica koja živi u morima na velikim dubinama. Osim toga pronašli su i ogromne rakove veće od 30 centimetara koji se često nazivaju morskim kukcima.
Još jedna od zanimljivih životinja pronađenih u dubinama je Deep Sea Anglerfish. Ime je dobio po izduženoj leđnoj kralježnici koja pridržava organ koji proizvodi svjetlost, a koristi ga kao ribarski mamac za privlačenje plijena. Zatim koristi svoje divovske zube kako bi ubio i hranio se.
Deep Sea Dragonfish je divlji grabežljivac koji živi na dubinama do 5000 metara. Ova životinja je duga tek oko 15 centimetara, tako da nema potrebe za strahom za život. Ime joj dolazi radi sličnosti kineskom zmaju.
Fanfin Seadevil je još jedna vrsta Anglerfish ribe ali za razliku od nje ne koristi svjetlo kako bi uhvatilo svoj plijen već je gotovo potpuno crn. Zanimljivo je da su mužjaci veličine tek oko 4 centimetra, a ženke čak 20ak centimetra.
U ovom videu pogledajte još neke od zanimljivih vrsta koje žive u ovom najdubljem mjestu na svijetu.
