Američko-kanadski milijarder, poduzetnik i izumitelj, Elon Musk, poznat po grandioznim vizionarskim projektima kao što su tvornica vrhunskih električnih automobila Tesla, svemirski program višekratno upotrebljivih raketa SpaceX te kompanija za proizvodnju solarnih sustava SolarCity (koja je, među ostalim, dizajnirala solarne crjepove), konačno je otkrio koja će biti svrha tunela koji je kraj Los Angelesa nedavno počela bušiti njegova tvrtka 'Boring Company'.
Naravno, svima je odmah bilo jasno da bi tunel trebao pomoći rješavanju velikih prometnih problema s kojima se taj kalifornijski grad teško nosi. No bilo je raznih spekulacija o tome kako će to rješenje točno izgledati. Naime, iskustvo je pokazalo da Musk, kada nešto radi, radi ne samo za danas, već i za budućnost.
Jedna u nizu pretpostavki koje su kružile medijima konačno je jučer potvrđena – tunel bi trebao postati svojevrsni prvi veliki korak u njegovu projektu Hyperloop. Musk je taj projekt brzog, a jeftinog putničkog i teretnog podzemnog prijevoza prvi put predstavio 2013. godine. U međuvremenu je u siječnju 2017. proveo prvo natjecanje za najbolje koncepte, a uskoro bi trebalo uslijediti i drugo.
Hyperloop – prijevoz budućnosti
Ključna ideja Hyperloopa temelji se na činjenici da suvremena prometna rješenja imaju brojna ograničenja. Jedno od njih predstavljaju razne zapreke poput zgrada i prometnih raskrižja, a drugo je maksimalna brzina koja je u velikoj mjeri određena trenjem u kotačima i otporom zraka. Hyperloop bi sve ove probleme trebao riješiti podzemnim sustavom cijevi u kojima bi zrak bio vrlo rijedak, a vozila, svojevrsne kapsule, kretala bi se pomoću magnetske ili zračne levitacije.
Početni dizajn, koji funkcionira na principu zračnog jastuka, zamišljen je na sljedeći način: kapsule s putnicima ili teretom putovale bi kroz čelične cijevi na sloju zraka debljine između 0,5 i 1,3 mm, koji bi se stvarao ispod svojevrsnih skija. Ako ste ikada igrali stolni hokej u kojem se koristi zračni jastuk, onda znate kako se lako, gotovo bez otpora kreću pakovi. U Muskovu izvornom konceptu na prednjoj strani kapsule nalazili bi se električni ventilator i kompresor zraka koji bi aktivno prebacivali visoki tlak zraka s prednje strane na stražnju stranu. Time bi se riješio problem stvaranja visokog tlaka zraka ispred vozila koji bi ga usporavao. Sustav bi pokretale baterije u stražnjem dijelu kapsule, a u sredini bi bio prostor za putnike (pogledajte grafiku dolje). Prema tzv. konceptu alfa-razine putničke kapsule imale bi promjer 3,23 m, a dostizale bi brzine oko 1220 km/h. U novijoj verziji spominje se nešto manja brzina od oko 970 km/h.
Transport tunelima u budućnosti bi se mogao koristiti i na dužim relacijama u međugradskom prijevozu, a ne samo u gradskom. Pri takvim brzinama putovanje od Zagreba do Splita trajalo bi oko pola sata!
Sustav bi trebao omogućiti javni prijevoz putnika, ali i transport vozila i roba. Vozila bi se ukrcavala na svojevrsne sanjke koje bi se liftovima spuštale u tunele.
Kako će stvarno izgledati konačno rješenje, tek treba vidjeti. Brojni timovi stručnjaka i studenata rade na razvoju raznih koncepata.
Ključna pitanja i odgovori
Na svojim web stranicama tvrtka Boring Company objavila je nedavno kratak pregled ključnih pitanja i odgovora na temu svoje misije.
Zašto baš tuneli?
Među ostalim, stručnjaci kompanije tumače zašto smatraju da su tuneli pravo rješenje za brz, a jeftin prijevoz budućnosti.
Ključna ideja je da prijevoz, kako bi se rasteretio i izbjegao razne zapreke, od dvodimenzionalnog mora postati trodimenzionalan. Za to postoje dvije mogućnosti – da se rasporedi uvis po zraku, odnosno da automobili počnu letjeti kao u SF-u 'Peti element', ili da ode u mrežu tunela pod zemlju.
Muskovi stručnjaci smatraju da su tuneli bolje rješenje iz više razloga. Prije svega, vozila u njima ne bi bila osjetljiva na vremenske prilike. Osim toga, ona bi bila nečujna i sigurnija pa ne bi uzrokovala strah od mogućeg pada na zgrade i glave stanovnika. Pritom nema razloga da se pod zemljom ne izgradi cijelo mnoštvo tunela na mnogo razina – Musk ih je zamislio 30-ak.
Zašto se to nije radilo ranije?
Kopanje tunela je vrlo skupo, čak i danas. Cijena cestovnih tunela nerijetko dostiže oko jedne milijarde dolara po milji (1,6 km). Da bi koncept tunela postao ostvariv, cijenu će trebati svesti na jednu desetinu današnje.
Kako smanjiti cijenu tunela?
Prije svega treba smanjiti promjer tunela. Današnji tuneli za promet u jednom smjeru uglavnom imaju promjer oko 8,5 metara. Međutim, kada bi se vozila postavljala na stabilizirane sanjke, on bi se mogao smanjiti na oko četiri metra. To bi smanjilo troškove izgradnje na trećinu ili čak četvrtinu. Cijena bi se također mogla smanjiti povećanjem brzine, odnosno učinkovitosti strojeva za bušenje.
Uz ostalo, stručnjaci odgovaraju na pitanja zašto baš električne sanjke, što bi s iskopanim materijalom te što bi se događalo u tunelima u slučaju potresa. Ukratko tumače da bi sanjke mogle biti izuzetno brze i sigurne, da bi se od iskopanih materijala mogle raditi cigle te da tuneli spadaju u najsigurnija mjesta u slučaju potresa jer se, za razliku od površine, kreću zajedno s okolnim tlom (autori daju više primjera iz povijesti).
Kako bi sustav Hyperloop rješavao problem gradskih gužvi, pogledajte u videu dolje, koji je Musk predstavio na Ted talku krajem travnja u Vancouveru.
Naravno, svima je odmah bilo jasno da bi tunel trebao pomoći rješavanju velikih prometnih problema s kojima se taj kalifornijski grad teško nosi. No bilo je raznih spekulacija o tome kako će to rješenje točno izgledati. Naime, iskustvo je pokazalo da Musk, kada nešto radi, radi ne samo za danas, već i za budućnost.
Jedna u nizu pretpostavki koje su kružile medijima konačno je jučer potvrđena – tunel bi trebao postati svojevrsni prvi veliki korak u njegovu projektu Hyperloop. Musk je taj projekt brzog, a jeftinog putničkog i teretnog podzemnog prijevoza prvi put predstavio 2013. godine. U međuvremenu je u siječnju 2017. proveo prvo natjecanje za najbolje koncepte, a uskoro bi trebalo uslijediti i drugo.
Hyperloop – prijevoz budućnosti
Ključna ideja Hyperloopa temelji se na činjenici da suvremena prometna rješenja imaju brojna ograničenja. Jedno od njih predstavljaju razne zapreke poput zgrada i prometnih raskrižja, a drugo je maksimalna brzina koja je u velikoj mjeri određena trenjem u kotačima i otporom zraka. Hyperloop bi sve ove probleme trebao riješiti podzemnim sustavom cijevi u kojima bi zrak bio vrlo rijedak, a vozila, svojevrsne kapsule, kretala bi se pomoću magnetske ili zračne levitacije.
Početni dizajn, koji funkcionira na principu zračnog jastuka, zamišljen je na sljedeći način: kapsule s putnicima ili teretom putovale bi kroz čelične cijevi na sloju zraka debljine između 0,5 i 1,3 mm, koji bi se stvarao ispod svojevrsnih skija. Ako ste ikada igrali stolni hokej u kojem se koristi zračni jastuk, onda znate kako se lako, gotovo bez otpora kreću pakovi. U Muskovu izvornom konceptu na prednjoj strani kapsule nalazili bi se električni ventilator i kompresor zraka koji bi aktivno prebacivali visoki tlak zraka s prednje strane na stražnju stranu. Time bi se riješio problem stvaranja visokog tlaka zraka ispred vozila koji bi ga usporavao. Sustav bi pokretale baterije u stražnjem dijelu kapsule, a u sredini bi bio prostor za putnike (pogledajte grafiku dolje). Prema tzv. konceptu alfa-razine putničke kapsule imale bi promjer 3,23 m, a dostizale bi brzine oko 1220 km/h. U novijoj verziji spominje se nešto manja brzina od oko 970 km/h.
Transport tunelima u budućnosti bi se mogao koristiti i na dužim relacijama u međugradskom prijevozu, a ne samo u gradskom. Pri takvim brzinama putovanje od Zagreba do Splita trajalo bi oko pola sata!
Sustav bi trebao omogućiti javni prijevoz putnika, ali i transport vozila i roba. Vozila bi se ukrcavala na svojevrsne sanjke koje bi se liftovima spuštale u tunele.
Kako će stvarno izgledati konačno rješenje, tek treba vidjeti. Brojni timovi stručnjaka i studenata rade na razvoju raznih koncepata.
Ključna pitanja i odgovori
Na svojim web stranicama tvrtka Boring Company objavila je nedavno kratak pregled ključnih pitanja i odgovora na temu svoje misije.
Zašto baš tuneli?
Među ostalim, stručnjaci kompanije tumače zašto smatraju da su tuneli pravo rješenje za brz, a jeftin prijevoz budućnosti.
Ključna ideja je da prijevoz, kako bi se rasteretio i izbjegao razne zapreke, od dvodimenzionalnog mora postati trodimenzionalan. Za to postoje dvije mogućnosti – da se rasporedi uvis po zraku, odnosno da automobili počnu letjeti kao u SF-u 'Peti element', ili da ode u mrežu tunela pod zemlju.
Muskovi stručnjaci smatraju da su tuneli bolje rješenje iz više razloga. Prije svega, vozila u njima ne bi bila osjetljiva na vremenske prilike. Osim toga, ona bi bila nečujna i sigurnija pa ne bi uzrokovala strah od mogućeg pada na zgrade i glave stanovnika. Pritom nema razloga da se pod zemljom ne izgradi cijelo mnoštvo tunela na mnogo razina – Musk ih je zamislio 30-ak.
Zašto se to nije radilo ranije?
Kopanje tunela je vrlo skupo, čak i danas. Cijena cestovnih tunela nerijetko dostiže oko jedne milijarde dolara po milji (1,6 km). Da bi koncept tunela postao ostvariv, cijenu će trebati svesti na jednu desetinu današnje.
Kako smanjiti cijenu tunela?
Prije svega treba smanjiti promjer tunela. Današnji tuneli za promet u jednom smjeru uglavnom imaju promjer oko 8,5 metara. Međutim, kada bi se vozila postavljala na stabilizirane sanjke, on bi se mogao smanjiti na oko četiri metra. To bi smanjilo troškove izgradnje na trećinu ili čak četvrtinu. Cijena bi se također mogla smanjiti povećanjem brzine, odnosno učinkovitosti strojeva za bušenje.
Uz ostalo, stručnjaci odgovaraju na pitanja zašto baš električne sanjke, što bi s iskopanim materijalom te što bi se događalo u tunelima u slučaju potresa. Ukratko tumače da bi sanjke mogle biti izuzetno brze i sigurne, da bi se od iskopanih materijala mogle raditi cigle te da tuneli spadaju u najsigurnija mjesta u slučaju potresa jer se, za razliku od površine, kreću zajedno s okolnim tlom (autori daju više primjera iz povijesti).
Kako bi sustav Hyperloop rješavao problem gradskih gužvi, pogledajte u videu dolje, koji je Musk predstavio na Ted talku krajem travnja u Vancouveru.
