Nekadašnji ministar gospodarstva u Račanovoj vladi, SDP-ov saborski zastupnik u doba Milanovića, SDP-ov kandidat za premijera 2007. godine te aktualni sveučilišni profesor na zagrebačkoj Ekonomiji građanima kao metodu uštede savjetuje da rade svoj kiseliš.
“Objektivno, male su mogućnosti za uštedu, ali one postoje, barem po pitanju hrane. Sjetimo se naših starijih što su radili”, kaže Ljubo Jurčić.
Kaže da bi recepti starijih generacija mogli uz malo truda pomoći ljudima i danas.
“Mi, koji smo živjeli u težim vremenima visoke inflacije, pomaknuli smo se sa službenog tržišta, krenuli smo u dio gdje su bile manje marže. Snabdijevalo se preko sindikata koji je imao 10 ili 20 posto niže cijene jer su robu naručivali na veliko i bez provizije.
Drugi korak je bio taj da su se otvarale linije po kojima su se ljudi opskrbljivali direktno od proizvođača hrane na selu. To su tipično bile svinjske polovice, potom teletina koje su bile čak 50 do duplo jeftinije nego u trgovinama. To se odnosilo i na grašak, krumpir, zapravo na sve od čega čovjek živi”, prisjeća se Jurčić. Kaže da se zaobilazeći time trgovačke troškove i maržu dobivala jeftinija hrana.
“To nije bila opskrba za tjedan ili dva, nego za dva mjeseca i dulje, a grašak i krumpir kupovali su se za četiri mjeseca. Prije godinu dana govorio sam da ide inflacija, ljudi su se smijali, ali sam rekao da onaj koji ima 50 tisuća kuna, treba uložiti u škrinju, duboki zamrzivač, pa kupiti hranu po niskim cijenama jer će ona do kraja godine sigurno poskupjeti”, kaže za RTL.
Nastavlja da je isto savjetovao i za drva te komentirao što vlada smanjuje porez na ogrjev. “Ali time će se povećati potražnja pa će cijene porasti više od onoga što će biti smanjeno PDV-om”, kaže ovaj ekonomist.
Vrijeme je za popravke
Dodaje i da sad nije vrijeme za kupovinu trajnih dobara, perilica, bojlera, vodokotlića… Treba popravljati.
“Mrežu usluga treba izgraditi, sada nećemo kupovati zamrzivač od 2000 ili 3000 kuna, popravit ćemo onaj koji imamo. Cipele je jeftinije popraviti za 50 kuna nego kupiti nove za 500 ili 1000 kuna. I ne treba čekati zimu, treba ih sad pođoniti”, govori za RTL.
Kao planinar iznosi osobno iskustvo da ugažene gojzerice popravlja čim siđe s planine, ne čeka da se ponovno uspne, pa je tako mudrije odmah popraviti zimske cipele, a ne kad ‘svi navale’. Slaže se da je umreživanje s majstorima i korak prema održivijem, ne da se odmah kupuje novo, nego da se popravi staro i produlji životni vijek robe.
Dotakao se i kiseliša
“Treba pripremiti zimnicu, uložiti. U moje vrijeme u urbanim sredinama čitave su zgrade mirisale ili smrdjele (kako tko voli) po zimnici. Vino kupiti direktno kod proizvođača, 100 ili 200 litara, u podrumu kuće ukiseliti kupus. Neka jedan to napravi, bit će dovoljno za više njih”, kaže čovjek kojeg nam je SDP umalo doveo na Pantovčak.
Recepti roditelja tu bi mogli puno pomoći pa se osvrće na ‘stare’ dane da je to bio održiviji razvoj. Osobno je radi tradicije i sam zadržao neke navike starijih, uzgaja u rodnom kraju četiri svinje, kaže da posuši meso, podijeli tetkama, pozove prijatelje na velika druženja, nešto malo ostavi za sebe, pa se to isplati.
Savjeti za nabavljanje svinjske polovice
Dodaje, tu ima smisla ona kad se kaže ‘nemam para, a imam punu kuću hrane’. Prisjeća se i anegdote: “Iz sporta smo jedne godine napunili 70 teglica krastavaca, bilo je toga dvije godine što za jesti.”
Objasnio je i koja je tu ušteda.
“S obzirom na to da se ne plaćaju troškovi logistike i nema trgovačke marže, odnosno zarade koju trgovac mora imati, onda je za ‘kiseliš’ ušteda i do 50 posto, graška od 50 do 100 posto, upola jeftinije je i meso”, kaže nesuđeni premijer.
Ako se netko odluči povezati s uzgajivačem na selu, možda u Slavoniji, pa dogovoriti svinjsku polovicu, kaže da se to treba napraviti sad, a ne oko Božića kad je navala.
“Objektivno, male su mogućnosti za uštedu, ali one postoje, barem po pitanju hrane. Sjetimo se naših starijih što su radili”, kaže Ljubo Jurčić.
Kaže da bi recepti starijih generacija mogli uz malo truda pomoći ljudima i danas.
“Mi, koji smo živjeli u težim vremenima visoke inflacije, pomaknuli smo se sa službenog tržišta, krenuli smo u dio gdje su bile manje marže. Snabdijevalo se preko sindikata koji je imao 10 ili 20 posto niže cijene jer su robu naručivali na veliko i bez provizije.
Drugi korak je bio taj da su se otvarale linije po kojima su se ljudi opskrbljivali direktno od proizvođača hrane na selu. To su tipično bile svinjske polovice, potom teletina koje su bile čak 50 do duplo jeftinije nego u trgovinama. To se odnosilo i na grašak, krumpir, zapravo na sve od čega čovjek živi”, prisjeća se Jurčić. Kaže da se zaobilazeći time trgovačke troškove i maržu dobivala jeftinija hrana.
“To nije bila opskrba za tjedan ili dva, nego za dva mjeseca i dulje, a grašak i krumpir kupovali su se za četiri mjeseca. Prije godinu dana govorio sam da ide inflacija, ljudi su se smijali, ali sam rekao da onaj koji ima 50 tisuća kuna, treba uložiti u škrinju, duboki zamrzivač, pa kupiti hranu po niskim cijenama jer će ona do kraja godine sigurno poskupjeti”, kaže za RTL.
Nastavlja da je isto savjetovao i za drva te komentirao što vlada smanjuje porez na ogrjev. “Ali time će se povećati potražnja pa će cijene porasti više od onoga što će biti smanjeno PDV-om”, kaže ovaj ekonomist.
Vrijeme je za popravke
Dodaje i da sad nije vrijeme za kupovinu trajnih dobara, perilica, bojlera, vodokotlića… Treba popravljati.
“Mrežu usluga treba izgraditi, sada nećemo kupovati zamrzivač od 2000 ili 3000 kuna, popravit ćemo onaj koji imamo. Cipele je jeftinije popraviti za 50 kuna nego kupiti nove za 500 ili 1000 kuna. I ne treba čekati zimu, treba ih sad pođoniti”, govori za RTL.
Kao planinar iznosi osobno iskustvo da ugažene gojzerice popravlja čim siđe s planine, ne čeka da se ponovno uspne, pa je tako mudrije odmah popraviti zimske cipele, a ne kad ‘svi navale’. Slaže se da je umreživanje s majstorima i korak prema održivijem, ne da se odmah kupuje novo, nego da se popravi staro i produlji životni vijek robe.
Dotakao se i kiseliša
“Treba pripremiti zimnicu, uložiti. U moje vrijeme u urbanim sredinama čitave su zgrade mirisale ili smrdjele (kako tko voli) po zimnici. Vino kupiti direktno kod proizvođača, 100 ili 200 litara, u podrumu kuće ukiseliti kupus. Neka jedan to napravi, bit će dovoljno za više njih”, kaže čovjek kojeg nam je SDP umalo doveo na Pantovčak.
Recepti roditelja tu bi mogli puno pomoći pa se osvrće na ‘stare’ dane da je to bio održiviji razvoj. Osobno je radi tradicije i sam zadržao neke navike starijih, uzgaja u rodnom kraju četiri svinje, kaže da posuši meso, podijeli tetkama, pozove prijatelje na velika druženja, nešto malo ostavi za sebe, pa se to isplati.
Savjeti za nabavljanje svinjske polovice
Dodaje, tu ima smisla ona kad se kaže ‘nemam para, a imam punu kuću hrane’. Prisjeća se i anegdote: “Iz sporta smo jedne godine napunili 70 teglica krastavaca, bilo je toga dvije godine što za jesti.”
Objasnio je i koja je tu ušteda.
“S obzirom na to da se ne plaćaju troškovi logistike i nema trgovačke marže, odnosno zarade koju trgovac mora imati, onda je za ‘kiseliš’ ušteda i do 50 posto, graška od 50 do 100 posto, upola jeftinije je i meso”, kaže nesuđeni premijer.
Ako se netko odluči povezati s uzgajivačem na selu, možda u Slavoniji, pa dogovoriti svinjsku polovicu, kaže da se to treba napraviti sad, a ne oko Božića kad je navala.
