Kelj je bogat vlaknima, vitaminima i mineralima te je vrlo zdrava namirnica, a pojedini kultivari se koriste i kao ukrasno bilje. Od kupusa se razlikuje po mjehurastoj strukturi lišća, uzrokovanoj razvojem parenhimskog tkiva.

Listovi su tamnozeleni do žutozeleni, ne priliježu čvrsto jedan na drugi, a glavice su rahlije i lakše od kupusovih za 30–40%. Kelj ne podnosi monokulturu, pa se na istu površinu može saditi tek nakon 3 do 4 godine. Time se smanjuje pojava bolesti i štetnika te povećava urod i kvaliteta. Izvrsna je pretkultura za većinu povrća jer ostavlja tlo bogato organskom masom i s malo korova.

Obrada tla i sadnja

Najbolje uspijeva u prozračnim, humusnim tlima pH vrijednosti 6–7. Tlo prije sadnje treba dobro obraditi i pognojiti.

Pogodni predusjevi su rajčica, cikla, krastavac, celer, krumpir, grašak i sl. Sadi se iz presadnica s 4–5 razvijenih listova. Razmak sadnje: 30–40 cm u redu, 70 cm između redova. Primjenjuje se međuredna kultivacija tla – prva 3–5 dana nakon sadnje, zatim nakon svakog natapanja, sve dok se redovi ne zatvore.

Konzumiranje kelja

Kelj se može konzumirati sirov, kuhan ili pečen – u salatama, juhama, varivima i dr. Osim u prehrani, koristi se i u kozmetičkoj industriji te u farmaciji zbog ljekovitih svojstava, a sve je popularniji u prirodnim dodacima prehrani.