Ogromnom oblaku pepela i plinova koje je Vezuv ispustio 79. godine nove ere, trebalo je oko 15 minuta da ubije sve stanovnike Pompeja, sugerira novo istraživanje, piše Guardian.
Procjenjuje se da onih 2.000 ljudi koji nisu uspjeli pobjeći, nije preplavila lava, već su ih ugušili plinovi i pepeo, a tek kasnije su prekriveni vulkanskim materijalom, čime je trag njihove fizičke prisutnosti ostao sačuvan i tisućljećima kasnije.
Studija istraživača s Odjela za znanost o zemlji i geo-okoliš Sveučilišta u Bariju, u suradnji s Nacionalnim institutom za geofiziku i vulkanologiju (INGV) i Britanskim geološkim zavodom u Edinburghu, otkrila je trajanje tzv. piroklastičnog toka, gustog, brzog toka krutih komada lave, vulkanskog pepela i vrućih plinova koji su se sručili na drevni rimski grad nekoliko minuta nakon erupcije vulkana.
Smrtonosni oblak
Smrtonosni oblak imao je 'temperaturu preko 100 stupnjeva Celzija, a sastojao se od ugljičnog dioksida, klorida, čestica užarenog pepela i vulkanskog stakla', rekao je Roberto Isaia, viši istraživač Vezuvskog opservatorija pri INGV-u. 'Cilj rada bio je razviti model koji će pokušati razumjeti i kvantificirati utjecaj piroklastičnih tokova na naseljeno područje Pompeja, oko 10 km od Vezuva', dodao je.
Studija potvrđuje da stanovnici nisu mogli pobjeći, a većina umrlih ugušila se u svojim domovima u krevetima ili na ulicama i trgovima grada. Isaijin model procjenjuje da su plinovi, pepeo i vulkanske čestice zahvatile grad za 10 do 20 minuta.
'Vjerojatno je da su deseci ljudi umrli zbog kiše lapila (kiša kamenih čestica) koja je pala na Pompeje nakon erupcije, ali većina ih je umrla od gušenja', rekao je Isaia, dodajući da je piroklastični tok stigao do Pompeja nekoliko minuta nakon eksplozije.
'Tih 15 minuta unutar tog paklenog oblaka sigurno je bilo beskrajno puno. Stanovnici nisu mogli zamisliti što se događa. Stanovnici Pompeja su živjeli s potresima, ali ne i s erupcijama, pa ih je iznenadio taj užareni oblak pepela.'
Najrazorniji element
Istraživanje INGV opisalo je piroklastične tokove kao 'najrazorniji element' eksplozivnih erupcija. 'Usporedive su s lavinama, a generiraju se urušavanjem eruptivnog stupa. Nastali vulkanski pepeo silazi niz padine vulkana brzinom od nekoliko stotina kilometara na sat, pri visokim temperaturama i uz visoku koncentraciju raznih čestica.'
Danas su ruševine Pompeja drugo najposjećenije talijansko arheološko nalazište, nakon Koloseuma u Rimu, a godišnje privuče nekoliko milijuna turista.
'Vrlo je važno moći rekonstruirati ono što se dogodilo tijekom prošlih erupcija Vezuva, polazeći od geološkog zapisa, kako bismo ušli u trag karakteristikama piroklastičnih strujanja i njihovom utjecaju na stanovništvo', rekao je prof. Pierfrancesco Dellino sa Sveučilišta u Bariju.
'Usvojeni znanstveni pristup u ovoj studiji otkriva informacije sadržane u piroklastičnim naslagama i pojašnjava nove aspekte erupcije kod Pompeja te pruža dragocjene uvide za tumačenje ponašanja Vezuva, također i u smislu civilne zaštite.'
Procjenjuje se da onih 2.000 ljudi koji nisu uspjeli pobjeći, nije preplavila lava, već su ih ugušili plinovi i pepeo, a tek kasnije su prekriveni vulkanskim materijalom, čime je trag njihove fizičke prisutnosti ostao sačuvan i tisućljećima kasnije.
Studija istraživača s Odjela za znanost o zemlji i geo-okoliš Sveučilišta u Bariju, u suradnji s Nacionalnim institutom za geofiziku i vulkanologiju (INGV) i Britanskim geološkim zavodom u Edinburghu, otkrila je trajanje tzv. piroklastičnog toka, gustog, brzog toka krutih komada lave, vulkanskog pepela i vrućih plinova koji su se sručili na drevni rimski grad nekoliko minuta nakon erupcije vulkana.
Smrtonosni oblak
Smrtonosni oblak imao je 'temperaturu preko 100 stupnjeva Celzija, a sastojao se od ugljičnog dioksida, klorida, čestica užarenog pepela i vulkanskog stakla', rekao je Roberto Isaia, viši istraživač Vezuvskog opservatorija pri INGV-u. 'Cilj rada bio je razviti model koji će pokušati razumjeti i kvantificirati utjecaj piroklastičnih tokova na naseljeno područje Pompeja, oko 10 km od Vezuva', dodao je.
Studija potvrđuje da stanovnici nisu mogli pobjeći, a većina umrlih ugušila se u svojim domovima u krevetima ili na ulicama i trgovima grada. Isaijin model procjenjuje da su plinovi, pepeo i vulkanske čestice zahvatile grad za 10 do 20 minuta.
'Vjerojatno je da su deseci ljudi umrli zbog kiše lapila (kiša kamenih čestica) koja je pala na Pompeje nakon erupcije, ali većina ih je umrla od gušenja', rekao je Isaia, dodajući da je piroklastični tok stigao do Pompeja nekoliko minuta nakon eksplozije.
'Tih 15 minuta unutar tog paklenog oblaka sigurno je bilo beskrajno puno. Stanovnici nisu mogli zamisliti što se događa. Stanovnici Pompeja su živjeli s potresima, ali ne i s erupcijama, pa ih je iznenadio taj užareni oblak pepela.'
Najrazorniji element
Istraživanje INGV opisalo je piroklastične tokove kao 'najrazorniji element' eksplozivnih erupcija. 'Usporedive su s lavinama, a generiraju se urušavanjem eruptivnog stupa. Nastali vulkanski pepeo silazi niz padine vulkana brzinom od nekoliko stotina kilometara na sat, pri visokim temperaturama i uz visoku koncentraciju raznih čestica.'
Danas su ruševine Pompeja drugo najposjećenije talijansko arheološko nalazište, nakon Koloseuma u Rimu, a godišnje privuče nekoliko milijuna turista.
'Vrlo je važno moći rekonstruirati ono što se dogodilo tijekom prošlih erupcija Vezuva, polazeći od geološkog zapisa, kako bismo ušli u trag karakteristikama piroklastičnih strujanja i njihovom utjecaju na stanovništvo', rekao je prof. Pierfrancesco Dellino sa Sveučilišta u Bariju.
'Usvojeni znanstveni pristup u ovoj studiji otkriva informacije sadržane u piroklastičnim naslagama i pojašnjava nove aspekte erupcije kod Pompeja te pruža dragocjene uvide za tumačenje ponašanja Vezuva, također i u smislu civilne zaštite.'
