Posljednje kiše usporile su berbu jabuka. Zbog povećane vlažnosti dolazi i do pojave truljenja zrelih plodova jabuka. Uzročnik je gljivica Monilia fructigena koja može uzrokovati veliku štetu u nasadima.
Poželjna je ljetna rezidba
Patogenu odgovara vlažnost kombinirana sa čestim promjenama toplog i hladnog vremena. Do truljenja dolazi naročito u unutrašnjosti krošnje koja nije prozračna, odnosno u slučaju izostanka ljetne rezidbe. Nije dobro gnojiti voćke s većom količinom dušičnih gnojiva, posebno s KAN-om, jer se događa da mnogi proizvođači s njim prihranjuju voćke i dva puta tijekom vegetacije.
Do zaraze dolazi u slučaju oštećenja na pokožici plodova, bilo zbog mehaničkih oštećenja ili onih koje izazivaju insekti. Ubod voćne ose ili stjenice, u kombinaciji s vlagom, može dovesti do truljenja plodova.
Najgore za proizvođače je kad su napadnuti veći plodovi koji se više traže na tržištu. Idealna temperature su oko 20oC. Gljivica prezimljava u zaraženim, opalim, mumificiranim plodovima koji ostaju u krošnjama, ako se ne skinu.
Najbolje bi bilo da se iznesu van voćnjaka jer se spore šire na proljeće i ako su plodovi tijekom zime ostali na zemlji. Isto tako, patogen prezimljava na granama.
Koncentrični krugovi s bijelim sporama
Početni simptomi su sitne smeđe pjege na pokožici, koje se vremenom šire i prelaze na zdrave plodove, naročito na one s kojima se dodiruju. Postaju i vodenaste, tkivo omekša i nakon nekog vremena pojavljuju se koncentrični krugovi s bijelom sporama gljivice. Kompletan plod biva zahvaćen i on predstavlja izvor zaraze na ostale plodove.
S obzirom na to da gljivica napada plodove u završnim fazama rasta mora se voditi računa o sredstvima koja se koriste za zaštitu. Obavezno se savjetovati sa stručnjakom oko izbora aktivnih tvari koje imaju kraću karencu, a koliko je bolest opasna, govori i to što se širi i u skladištima.
Monilia će biti još veći izazov u narednom periodu jer će se svake godine smanjivati broj odobrenih sredstava za zaštitu biljaka.
Obavezna upotreba bakra
U jesen i u proljeće, pred otvaranje pupoljaka, potrebno je da se obave tretmani s bakrenim preparatima, najbolje na bazi bakar-hidroksida, jer je otporniji na ispiranje i kako bi se spriječila infekcija u ranim fazama vegetacije.
Tijekom vegetacije, ako oborine ne dozvole redovnu zaštitu s fungicidima, dvadesetak dana prije berbe, mogu se koristiti sredstva kao što su soda bikarbona, češnjak i crveni luk, čili paprika, cimet i slično. Prave se kombinacije ovih sredstava, a također pomažu i sredstva na bazi algi, naročito ona koja u sebi sadrže jod.
Izvor: Bojan Kecman / Agroklub.com
Poželjna je ljetna rezidba
Patogenu odgovara vlažnost kombinirana sa čestim promjenama toplog i hladnog vremena. Do truljenja dolazi naročito u unutrašnjosti krošnje koja nije prozračna, odnosno u slučaju izostanka ljetne rezidbe. Nije dobro gnojiti voćke s većom količinom dušičnih gnojiva, posebno s KAN-om, jer se događa da mnogi proizvođači s njim prihranjuju voćke i dva puta tijekom vegetacije.
Do zaraze dolazi u slučaju oštećenja na pokožici plodova, bilo zbog mehaničkih oštećenja ili onih koje izazivaju insekti. Ubod voćne ose ili stjenice, u kombinaciji s vlagom, može dovesti do truljenja plodova.
Najgore za proizvođače je kad su napadnuti veći plodovi koji se više traže na tržištu. Idealna temperature su oko 20oC. Gljivica prezimljava u zaraženim, opalim, mumificiranim plodovima koji ostaju u krošnjama, ako se ne skinu.
Najbolje bi bilo da se iznesu van voćnjaka jer se spore šire na proljeće i ako su plodovi tijekom zime ostali na zemlji. Isto tako, patogen prezimljava na granama.
Koncentrični krugovi s bijelim sporama
Početni simptomi su sitne smeđe pjege na pokožici, koje se vremenom šire i prelaze na zdrave plodove, naročito na one s kojima se dodiruju. Postaju i vodenaste, tkivo omekša i nakon nekog vremena pojavljuju se koncentrični krugovi s bijelom sporama gljivice. Kompletan plod biva zahvaćen i on predstavlja izvor zaraze na ostale plodove.
S obzirom na to da gljivica napada plodove u završnim fazama rasta mora se voditi računa o sredstvima koja se koriste za zaštitu. Obavezno se savjetovati sa stručnjakom oko izbora aktivnih tvari koje imaju kraću karencu, a koliko je bolest opasna, govori i to što se širi i u skladištima.
Monilia će biti još veći izazov u narednom periodu jer će se svake godine smanjivati broj odobrenih sredstava za zaštitu biljaka.
Obavezna upotreba bakra
U jesen i u proljeće, pred otvaranje pupoljaka, potrebno je da se obave tretmani s bakrenim preparatima, najbolje na bazi bakar-hidroksida, jer je otporniji na ispiranje i kako bi se spriječila infekcija u ranim fazama vegetacije.
Tijekom vegetacije, ako oborine ne dozvole redovnu zaštitu s fungicidima, dvadesetak dana prije berbe, mogu se koristiti sredstva kao što su soda bikarbona, češnjak i crveni luk, čili paprika, cimet i slično. Prave se kombinacije ovih sredstava, a također pomažu i sredstva na bazi algi, naročito ona koja u sebi sadrže jod.
Izvor: Bojan Kecman / Agroklub.com
