Na današnji dan, 9. listopada 1995. godine, u borbama na prilazima Mrkonjić Gradu za vrijeme operacije Južni potez, u jednoj od zadnjih bitaka u Domovinskom ratu, poginuo je Andrija Matijaš Pauk, zamjenik zapovjednika Četvrte gardijske brigade. Imao je, pričaju i danas njegovi suborci, karizmu i autoritet kakvi su se rijetko viđali.
Na dan kada je poginuo Andrija Matijaš, već se više od dva mjeseca vijorio hrvatski barjak u Kninu, u koji je Pauk među prvima ušao sa svojim tenkistima.
Andrija Matijaš rođen je 31. srpnja 1947. u mjestu Pozorac pokraj Marine kod Trogira. Prelazi iz JNA u Hrvatsku vojsku i postaje zapovjednik samostalne satnije. Svoje prvo vatreno kršenje ima na Baniji.
Od prvih zarobljenih tenkova ustrojava Oklopnu bojnu 4. gardijske brigade da bi konačno 10. studenog 1992. godine postao njezin zapovjednik.
Za vrijeme Operacije Maslenica njegova bojna kod Kašića razbija srpske tenkove, tu je i ranjen za vrijeme obilaska položaja kada je minobacačka granata pala dva, tri metra od njega. Unatoč ranama po cijelom tijelu bježi iz zadarske bolnice i vraća se na bojište.
Nakon Maslenice radi na daljnjem opremanju Oklopne bojne te prolazi šibensko bojište jednom, a zadarsko dvaput, prije nego je 1. listopada 1993. prepustio mjesto zapovjednika mlađima i postao načelnik oklopnih postrojbi Četvrte brigade.
Godinu dana kasnije postaje načelnik brigade, a zbog ranjavanja dozapovjednika Damira Krstičevića preuzima vodstvo u operacijama pripremama za operacija Oluja, Zima '94, Ljeto '95 za vrijeme koje je osobno prevodio napredovanje u Bosansko Grahovo.
Kao zamjenik zapovjednika Četvrte u Oluji je među prvima sa svojim tenkistima ušao u Knin i Šipovo. Poginuo je u borbama na prilazima Mrkonjić Grada 9. listopada 1995. godine za vrijeme operacije Južni potez. U spomen na Andriju Matijaša Pauka Četvrta gardijska brigada dobila je i naziv Pauci, a on posmrtno čin general bojnika.
Jedna od izjava Andrije Matijaša Pauka, koja je obilježila njegov ratni put, zabilježena je 1993. godine. Pripremajući se već tada sa svojim oklopnjacima za oslobađanje Knina, Pauk je u svom dnevniku zapisao: 'Kad krenemo, gorit će nebo i zemlja'.
Time je prvi nagovijestio Oluju, kojom je dvije godine kasnije od srpskih okupatora oslobođena Hrvatska. Nažalost, Andrija Matijaš Pauk, kao ni mnogi hrvatski branitelji, u njenoj slobodi nije uspio uživati.
Vječno počivalište mu je u rodnom Pozorcu, u Marini kod Trogira, na groblju Gospe od Anđela.
CroExpress/Dalmacijanews.hr
Na dan kada je poginuo Andrija Matijaš, već se više od dva mjeseca vijorio hrvatski barjak u Kninu, u koji je Pauk među prvima ušao sa svojim tenkistima.
Andrija Matijaš rođen je 31. srpnja 1947. u mjestu Pozorac pokraj Marine kod Trogira. Prelazi iz JNA u Hrvatsku vojsku i postaje zapovjednik samostalne satnije. Svoje prvo vatreno kršenje ima na Baniji.
Od prvih zarobljenih tenkova ustrojava Oklopnu bojnu 4. gardijske brigade da bi konačno 10. studenog 1992. godine postao njezin zapovjednik.
Za vrijeme Operacije Maslenica njegova bojna kod Kašića razbija srpske tenkove, tu je i ranjen za vrijeme obilaska položaja kada je minobacačka granata pala dva, tri metra od njega. Unatoč ranama po cijelom tijelu bježi iz zadarske bolnice i vraća se na bojište.
Nakon Maslenice radi na daljnjem opremanju Oklopne bojne te prolazi šibensko bojište jednom, a zadarsko dvaput, prije nego je 1. listopada 1993. prepustio mjesto zapovjednika mlađima i postao načelnik oklopnih postrojbi Četvrte brigade.
Godinu dana kasnije postaje načelnik brigade, a zbog ranjavanja dozapovjednika Damira Krstičevića preuzima vodstvo u operacijama pripremama za operacija Oluja, Zima '94, Ljeto '95 za vrijeme koje je osobno prevodio napredovanje u Bosansko Grahovo.
Kao zamjenik zapovjednika Četvrte u Oluji je među prvima sa svojim tenkistima ušao u Knin i Šipovo. Poginuo je u borbama na prilazima Mrkonjić Grada 9. listopada 1995. godine za vrijeme operacije Južni potez. U spomen na Andriju Matijaša Pauka Četvrta gardijska brigada dobila je i naziv Pauci, a on posmrtno čin general bojnika.
Jedna od izjava Andrije Matijaša Pauka, koja je obilježila njegov ratni put, zabilježena je 1993. godine. Pripremajući se već tada sa svojim oklopnjacima za oslobađanje Knina, Pauk je u svom dnevniku zapisao: 'Kad krenemo, gorit će nebo i zemlja'.
Time je prvi nagovijestio Oluju, kojom je dvije godine kasnije od srpskih okupatora oslobođena Hrvatska. Nažalost, Andrija Matijaš Pauk, kao ni mnogi hrvatski branitelji, u njenoj slobodi nije uspio uživati.
Vječno počivalište mu je u rodnom Pozorcu, u Marini kod Trogira, na groblju Gospe od Anđela.
CroExpress/Dalmacijanews.hr
