Nepredvidive životne okolnosti mnoge ljude s kućnog praga odvele su u daleka mjesta gdje sviše gnijezdo svoje čeznući svakim danom za rodnim mjestom. Dok srce vuče rodnoj grudi, o povratku mnogi samo sanjat mogu.
Razgovor ovaj vodi nas do Rovišća, mjesta u kojem živi naš Ivan Čuljak, poznat po svojim pjesmama o Rami, a poticaj za ovaj razgovor s našim zemljakom je izdavanje zbirke pjesama o Vukovaru.
Mnogi se sjećaju Ivana i iz Rame, a o sebi veli:
Ja sam Ivan Čuljak, sin Mare i Bože, rođ. 1961. godine u Ploči, BiH, gdje sam završio osnovnu i srednju školu, a 1989. godine trajno preseljavam u Rovišće, Bjelovar, Republika Hrvatska, gdje živim i danas. Oženjen sam i otac troje djece. Do preseljenja u Rovišće radio sam u UNIS-u u Prozoru, a od 1991. godine pa do umirovljenja 2006. godine zaposlen u Policijskoj upravi bjelovarsko-bilogorskoj.
Njegova svakodnevica nije baš svakodnevica običnog čovjeka. Iz njegove kuće dopire često zvuk pjesme uz gusle.
Slobodno vrijeme, koje mi ostane uz poslove oko kuće i obitelji, uglavnom koristim za pisanje i vježbanje na guslama što mi je bila želja od malena koja mi se konačno ostvarila. Do sada sam izdao 4. zbirke pjesama, a ponekad i zagangam s društvom.
Kako žive naš Ramljaci u Bjelovaru i okolici?
Ramljaci u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji žive kao i svi drugi ljudi, niti bolje niti gore. Već je puno godina prošlo od njihovog dolaska u ove krajeve tako da se oni osjećaju skoro kao domorodci kojih nažalost u samom Rovišću ima jako malo, rekao bih ni 5 posto. Znači većina stanovnika su doseljenici od prije 50- 60 godina. Okupljamo se oko crkve koja je za Ramljake na prvom mjestu i oko naše udruge Ramske zajednice Bjelovar koja je osnovana prije dvadesetak godina kojoj sam ja trenutno predsjednik. Brojnost iseljenih Ramaljaka i njihovih potomaka teško je precizno odrediti, a otprilike nas sada ima već četvrtom generacijom oko 1000 u Rovišću i okolici; Sveti Ivan Žabno, Čazma, Rovišće i Bjelovar. Kako se rađaju novi tako nažalost i ovi stariji umiru, a brojnost ćemo saznati mojom novom knjigom popisa Ramaljaka na ovim prostorima koja je negdje na sredini izrade.
Od kada pišete stihove i koja Vam je najdraža pjesma?
Pisanjem sam se počeo baviti relativno kasno negdje 2015. godine jer sam htio naučiti svirati i pjevati uz gusle pa sam htio imati koju svoju pjesmi i tako je počelo. Napisao sam ih, usudim se reći, preko 1000. Koja mi je najdraža, to mi je teško reći jer pišem o raznim temama. Nastojim popratiti događaje iz javnog života i o svemu volim zapisati štogod. Težište svih pjesama je crkva, majka i domovina. Izdvojio bih ipak pjesmu Crkve gornje Rame, koja se nalazi u mojoj knjizi „Srce vuče voljenoj Rami“, koja je iz tiska izišla 2020. u tijeku najveće korone.
Koliko ste knjiga izdali?
Do sada sam izdao četiri zbirke pjesama: zbirku pjesama duhovnog sadržaja „Boga psuju samo kukavice“ te zavičajne zbirke pjesama „Srce vuče voljnoj Rami“ i „Bjelovar, Rovišće i Bilogora“, te zbirku pjesama domovinske tematike „Križevi Vukovara i Škabrnje“, a u pripremi su zbirke pjesama „Moj dragane, dunjo moja“ i pjesme o junacima i vitezovima novije i starije povijesti kao recimo: Zrinski i Frankopani, kraljica Katarina, o našim Ramskim domoljubima od Drugog svjetskog rata, Feniksa, kao i ovoga zadnjeg Domovinskog rata.
Gdje ste sve imali predstavljanje svojih knjiga? Je li bilo predstavljanje u Rami?
Nažalost, do sada u Rami nisam imao priliku predstavljati svoje knjige, a predstavljanje knjige „Srce vuče voljeno Rami“ je bilo u Pleternici i na Ramskom silu u Požegi gdje znam često pročitati neku od svojih pjesama o Ramskom kraju, Ramskoj majci i običajima, za čiji izlazak se srdačno zahvaljujem podupirateljima. Ne mogu ih sve pobrojati, sami će se prepoznati. Predstavljanje knjige „Bjelovar, Rovišće i Bilogora“ je bilo u Staračkom domu u Bjelovaru, pa bih samim time rekao da su moje knjige slabo promovirane zbog korone i ostalih čimbenika. Jedino su dosta promovirane preko mog profila na Facebooku kao i raznim stranicama i grupama što stariji ljudi nažalost rijetko koriste i ovako mojim čitanjem na pojedinim događajima kao Dani gange, gusala i bećarca u Laguni, Podbor, kao i mojim čitanjem na raznim događanjima u okolici Bjelovara kao i na pojedinim općinskim događajima i na druženjima umirovljenika.
Dosta Vaših pjesama je već uglazbljeno od raznih autora. Koje su to pjesme?
Uz desetak pjesama raznih izvođača o bilogorskom kraju tu su i pjesme Tisuću Ivana na Kupresu, Kuća u samoći, Hercegovci s kamena mi smo, Domu mom, Hercegovko moja, Ako odeš, moj sokole, Što dočeka selo moje, nekoliko guslarskih pjesama raznih izvođača itd, Snimio sam i nekoliko autorskih pjesama: Kupres, grad je nade, Hercegovac i Bosanac, Gorska vila, Ramski sine, čuvaj svoje, Besmrtan si moj sokole itd, koje se kao i nekoliko guslarskih pjesama što osobno guslim i što gusle drugi izvođači mogu pronaći na You Tube kanalu i ostalim portalima.
Dolazite li u Ramu? Koje su vaše želje i poruka čitateljima?
Nažalost u zadnje vrijeme u Ramu dolazim rijetko, prvo je bila korona, pa već se pomalo približava i starost, a sve manje i u Rami ima nekih događanja kako bi se organizirano išlo.
Prva želja je zdravlje meni i mojoj obitelji, svim Ramljacima ma gdje bili, kao i svim ljudima bez obzira na vjeru, naciju i boju kože. Neka u svijetu vlada mir i sloga, da se kanimo tih ratova i zveckanja oružjem jer nam je toga bilo dosta kroz ovih osamdesetak godina.
Poruka čitateljima, a posebno mojim Ramljacima; čuvajte svoje, volite i obnavljajte svoje, i ako ste u prilici, vratite se na svoje. Čuvajte kulturu i običaje pradjedova da se ne dogodi da za pedesetak godina niti znamo tko smo, niti što smo, a iseljenim Ramljacima poručujem da grade mostove prijateljstva s našom braćom koja su ostala čuvati ognjište i vatre da se ne ugase, jer kad se jednom ugase neće ih više imati tko zapaliti.
Na kraju srdačan pozdrav svim Ramljacima koji su ostali na kućnom pragu i svima onima koji se nalaze daleko od rodnog mjesta svojih predaka i neka nas dragi Bog i Gospa Blažena kao i naša Ramska majka, čuvaju i paze na svakom koraku.
Živi i zdravi bili!
RAMSKI KRAJ
Ramcima je kroz stoljeća
Suđeno od dragog Boga
Za preživjet i opstati
Borit' se sa puno toga
Odlazimo, ostajemo
Vraćamo se opet svome
Još se dimi sa ognjišta
Naš najdraži Ramski dome
Prvo palež, zatim potop
Rastjera nas na sve strane
Al budućnost Ramskoj djeci
Donijeti će bolje dane
Mi smo isti ko i drugi
Ali opet različiti
Gostoprimstvo i ljepotu
S Ramom teško porediti
Kad sretnete negdje Ramca
Lako ga je prepoznati
Sređen, vjeran i nasmijan
Svakome će pomoć dati
Opstali smo jer volimo
Ramski prag i Ramsku majku
Koja čuva djecu svoju
I tuguje na rastanku
Sastavio: Ivan Čuljak, Rovišće
Ivanu zahvaljujemo na razgovoru i lijepim porukama. Vjerujemo da ćemo jednog dana slušati predstavljanje njegovih zbirki pjesama i u Rami.
Razgovarala: Božana Nikolić / www.rama-prozor.info
Razgovor ovaj vodi nas do Rovišća, mjesta u kojem živi naš Ivan Čuljak, poznat po svojim pjesmama o Rami, a poticaj za ovaj razgovor s našim zemljakom je izdavanje zbirke pjesama o Vukovaru.
Mnogi se sjećaju Ivana i iz Rame, a o sebi veli:
Ja sam Ivan Čuljak, sin Mare i Bože, rođ. 1961. godine u Ploči, BiH, gdje sam završio osnovnu i srednju školu, a 1989. godine trajno preseljavam u Rovišće, Bjelovar, Republika Hrvatska, gdje živim i danas. Oženjen sam i otac troje djece. Do preseljenja u Rovišće radio sam u UNIS-u u Prozoru, a od 1991. godine pa do umirovljenja 2006. godine zaposlen u Policijskoj upravi bjelovarsko-bilogorskoj.
Njegova svakodnevica nije baš svakodnevica običnog čovjeka. Iz njegove kuće dopire često zvuk pjesme uz gusle.
Slobodno vrijeme, koje mi ostane uz poslove oko kuće i obitelji, uglavnom koristim za pisanje i vježbanje na guslama što mi je bila želja od malena koja mi se konačno ostvarila. Do sada sam izdao 4. zbirke pjesama, a ponekad i zagangam s društvom.
Kako žive naš Ramljaci u Bjelovaru i okolici?
Ramljaci u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji žive kao i svi drugi ljudi, niti bolje niti gore. Već je puno godina prošlo od njihovog dolaska u ove krajeve tako da se oni osjećaju skoro kao domorodci kojih nažalost u samom Rovišću ima jako malo, rekao bih ni 5 posto. Znači većina stanovnika su doseljenici od prije 50- 60 godina. Okupljamo se oko crkve koja je za Ramljake na prvom mjestu i oko naše udruge Ramske zajednice Bjelovar koja je osnovana prije dvadesetak godina kojoj sam ja trenutno predsjednik. Brojnost iseljenih Ramaljaka i njihovih potomaka teško je precizno odrediti, a otprilike nas sada ima već četvrtom generacijom oko 1000 u Rovišću i okolici; Sveti Ivan Žabno, Čazma, Rovišće i Bjelovar. Kako se rađaju novi tako nažalost i ovi stariji umiru, a brojnost ćemo saznati mojom novom knjigom popisa Ramaljaka na ovim prostorima koja je negdje na sredini izrade.
Od kada pišete stihove i koja Vam je najdraža pjesma?
Pisanjem sam se počeo baviti relativno kasno negdje 2015. godine jer sam htio naučiti svirati i pjevati uz gusle pa sam htio imati koju svoju pjesmi i tako je počelo. Napisao sam ih, usudim se reći, preko 1000. Koja mi je najdraža, to mi je teško reći jer pišem o raznim temama. Nastojim popratiti događaje iz javnog života i o svemu volim zapisati štogod. Težište svih pjesama je crkva, majka i domovina. Izdvojio bih ipak pjesmu Crkve gornje Rame, koja se nalazi u mojoj knjizi „Srce vuče voljenoj Rami“, koja je iz tiska izišla 2020. u tijeku najveće korone.
Koliko ste knjiga izdali?
Do sada sam izdao četiri zbirke pjesama: zbirku pjesama duhovnog sadržaja „Boga psuju samo kukavice“ te zavičajne zbirke pjesama „Srce vuče voljnoj Rami“ i „Bjelovar, Rovišće i Bilogora“, te zbirku pjesama domovinske tematike „Križevi Vukovara i Škabrnje“, a u pripremi su zbirke pjesama „Moj dragane, dunjo moja“ i pjesme o junacima i vitezovima novije i starije povijesti kao recimo: Zrinski i Frankopani, kraljica Katarina, o našim Ramskim domoljubima od Drugog svjetskog rata, Feniksa, kao i ovoga zadnjeg Domovinskog rata.
Gdje ste sve imali predstavljanje svojih knjiga? Je li bilo predstavljanje u Rami?
Nažalost, do sada u Rami nisam imao priliku predstavljati svoje knjige, a predstavljanje knjige „Srce vuče voljeno Rami“ je bilo u Pleternici i na Ramskom silu u Požegi gdje znam često pročitati neku od svojih pjesama o Ramskom kraju, Ramskoj majci i običajima, za čiji izlazak se srdačno zahvaljujem podupirateljima. Ne mogu ih sve pobrojati, sami će se prepoznati. Predstavljanje knjige „Bjelovar, Rovišće i Bilogora“ je bilo u Staračkom domu u Bjelovaru, pa bih samim time rekao da su moje knjige slabo promovirane zbog korone i ostalih čimbenika. Jedino su dosta promovirane preko mog profila na Facebooku kao i raznim stranicama i grupama što stariji ljudi nažalost rijetko koriste i ovako mojim čitanjem na pojedinim događajima kao Dani gange, gusala i bećarca u Laguni, Podbor, kao i mojim čitanjem na raznim događanjima u okolici Bjelovara kao i na pojedinim općinskim događajima i na druženjima umirovljenika.
Dosta Vaših pjesama je već uglazbljeno od raznih autora. Koje su to pjesme?
Uz desetak pjesama raznih izvođača o bilogorskom kraju tu su i pjesme Tisuću Ivana na Kupresu, Kuća u samoći, Hercegovci s kamena mi smo, Domu mom, Hercegovko moja, Ako odeš, moj sokole, Što dočeka selo moje, nekoliko guslarskih pjesama raznih izvođača itd, Snimio sam i nekoliko autorskih pjesama: Kupres, grad je nade, Hercegovac i Bosanac, Gorska vila, Ramski sine, čuvaj svoje, Besmrtan si moj sokole itd, koje se kao i nekoliko guslarskih pjesama što osobno guslim i što gusle drugi izvođači mogu pronaći na You Tube kanalu i ostalim portalima.
Dolazite li u Ramu? Koje su vaše želje i poruka čitateljima?
Nažalost u zadnje vrijeme u Ramu dolazim rijetko, prvo je bila korona, pa već se pomalo približava i starost, a sve manje i u Rami ima nekih događanja kako bi se organizirano išlo.
Prva želja je zdravlje meni i mojoj obitelji, svim Ramljacima ma gdje bili, kao i svim ljudima bez obzira na vjeru, naciju i boju kože. Neka u svijetu vlada mir i sloga, da se kanimo tih ratova i zveckanja oružjem jer nam je toga bilo dosta kroz ovih osamdesetak godina.
Poruka čitateljima, a posebno mojim Ramljacima; čuvajte svoje, volite i obnavljajte svoje, i ako ste u prilici, vratite se na svoje. Čuvajte kulturu i običaje pradjedova da se ne dogodi da za pedesetak godina niti znamo tko smo, niti što smo, a iseljenim Ramljacima poručujem da grade mostove prijateljstva s našom braćom koja su ostala čuvati ognjište i vatre da se ne ugase, jer kad se jednom ugase neće ih više imati tko zapaliti.
Na kraju srdačan pozdrav svim Ramljacima koji su ostali na kućnom pragu i svima onima koji se nalaze daleko od rodnog mjesta svojih predaka i neka nas dragi Bog i Gospa Blažena kao i naša Ramska majka, čuvaju i paze na svakom koraku.
Živi i zdravi bili!
RAMSKI KRAJ
Ramcima je kroz stoljeća
Suđeno od dragog Boga
Za preživjet i opstati
Borit' se sa puno toga
Odlazimo, ostajemo
Vraćamo se opet svome
Još se dimi sa ognjišta
Naš najdraži Ramski dome
Prvo palež, zatim potop
Rastjera nas na sve strane
Al budućnost Ramskoj djeci
Donijeti će bolje dane
Mi smo isti ko i drugi
Ali opet različiti
Gostoprimstvo i ljepotu
S Ramom teško porediti
Kad sretnete negdje Ramca
Lako ga je prepoznati
Sređen, vjeran i nasmijan
Svakome će pomoć dati
Opstali smo jer volimo
Ramski prag i Ramsku majku
Koja čuva djecu svoju
I tuguje na rastanku
Sastavio: Ivan Čuljak, Rovišće
Ivanu zahvaljujemo na razgovoru i lijepim porukama. Vjerujemo da ćemo jednog dana slušati predstavljanje njegovih zbirki pjesama i u Rami.
Razgovarala: Božana Nikolić / www.rama-prozor.info
