Postoje namirnice koje zbog svog sastava mogu trajati dugo. Među njima se nalazi i med. Zašto je tako, otkrivamo u nastavku teksta.
Što zapravo med čini tako posebnom namirnicom?
Med je u osnovi šećer i sadrši male količine vode. Odgovor je kompleksan poput njegova okusa jer nema izvora hrane bez roka trajanja, a da nije uključen čitav niz faktora koji zajedno djeluju u savršenom skladu.
Amina Harris iz Centra za med i oprašivanje pri institutu Robert Mondavi, sveučilišta California objašnjava: ''U prirodnoj formi med je izuzetno male vlažnosti. Veoma mali broj bakterija i mikroorganizama može preživjeti u tako negostoljubivu okruženju, što je značajno za dugovječnost meda.''
Da bi se med pokvario u njega treba dospjeti nešto izvana, ali nijedan organizam u medu ne može preživjeti dovoljno dugo da ga uspije pokvariti.
Kemijski sastav meda
Med prirodno ima visoki stupanj kiselosti. “Njegov Ph je približno od 3 do 4,5 i ta kiselost ubit će gotovo sve što bi u njemu moglo rasti”, objašnjava Harris. Stoga bakterije i svi drugi organizmi svoje stanište moraju tražiti negdje drugdje jer je očekivani životni vijek u medu jednostavno prekratak.
Med, međutim, nije jedini izvor hrane sa takvim osobinama. Primjerice, melasa koja nastaje kao nusproizvod pri procesu proizvodnje šećera, također ima slične karakteristike, ali se ipak može pokvariti.
Čarobne pčele
Pčele sakupljaju nektar, koji je pun vode (između 60 i 80 posto), no tijekom stvaranja meda, pčele uklone dovoljno vode samo mahanjem krila. Pčele posjeduju enzim kojega izbacuju kako bi napravile med, a kada se ovaj enzim pomiješa s nektarom nastaju dva spoja – glukonska kiselina i vodikov peroksid koji će također pomoći u borbi sa svim negativnim stvarima koje planiraju nastati u medu.
Količina vodikovog peroksida u medu je upravo ono što nam je potrebno. Ima je taman toliko malo da djeluje iscjeljujuće, stoga stavljanje meda na otvorene rane nije samo u domeni narodne medicine. Jedna medicinska kompanija već desetljeće proizvodi zavoje s medom koji se koriste u bolnicama diljem svijeta.
Domaći i kupovni med
Kupite li teglu meda u supermarketu dobit ćete med koji je obrađen kako ne bi došlo do kristalizacije, stoga taj med nikad neće mijenjati izgled. Iz njega su zagrijavanjem i filtracijom odstranjene sve čestice koje bi omogućile kristalizaciju. Kupite li ga od malih dobavljača u njemu će biti različitih čestica- od polena do enzima, i zbog njihove prisutnosti med se može kristalizirati, ali to definitivno ne znači da je time izgubio i svoja svojstva.
Proizlazi da je zapečaćena tegla meda ključna za njegovu dugotrajnost, kao što smo vidjeli kod nađenih primjeraka iz tisućljetnih staroegipatskih grobnica. Iako je med sasvim sigurno super – hrana, ostavimo li ga otvorenog u vlažnom okolišu, pokvarit će se.
''Dok god je med poklopljen i zaštićen od prodora vlage, on se neće pokvariti, međutim, čim u njega dospije voda stvari krenu loše'', objašnjava Harris.
Med star tisuće godina
Moderni arheolozi često su pri svojim iskopavanjima egipatskih grobnica nailazili na neobične “artefakte”: posude s medom stare tisuće godina.
Uz med, nailazili su još namirnica koje su zadržale svoju svježinu: sol, šećer, osušena riža su neke od njih. Vjerojatno biste odmah poskočili i probali med, ali istraživanja naglašavaju da za razliku od drugih dugovječnih namirnica med gubi svoja ljekovita svojstva.
Zanimljivosti
- Šećeri sadržani u medu su fruktoza, glukoza i u najmanjoj mjeri, saharoza.
- Med sadrži vitamine C, D, E, K, B1, B2, B5, B6, te minerale željezo, magnezij, natrij, kalij, kalcij, fosfor, cink, jod, bakar, krom i selen.
- Kristalizacija je znak da je med prirodnog podrijetla. Dolazi do izdvajanja kristala glukoze oko kojih se stvaraju kristali meda.
- Kristalizacija meda odvija se brže ukoliko u medu ima više glukoze nego fruktoze ili ako med sadrži više od 20% vode.
- Iznad temperature od 40 °C med gubi ljekovita svojstva, pa pripazite da ga ne koristite u napitcima koji su prevrući.
- Med se smrzava na temperaturi od -17 stupnjeva, a tada se njegov volumen smanji za deset posto
- Većina opasnih bakterija ne može opstati u medu
- Najviše ljekovitih svojstava meda unijet ćete u organizam ako ga rastopite u toploj tekućini i popijete ili nekoliko minuta držite pod jezikom zbog optimalne apsorpcije ljekovitih tvari.
- Pčele imaju savršenu memoriju za vrijeme i prostor, te razlikuju više od 130 različitih mirisa.
- Da bi se dobio kilogram meda, pčela mora skupiti nektar najmanje tri milijuna cvjetova
- Nemojte koristiti metalnu žličicu za med jer može doći do reakcije organskih kiselina i metala, pa radije neka bude drvena, porculanska ili plastična.
- Med je zreo kadaje gust i s kašike curi vrlo sporo i bez prekida. Kada se tegla s medom okrene, zračni balon se mora polako kretati prema vrhu
- U Tutankhamonovoj grobnici je pronađen jestivi med star više od 3000 godina što dokazuje činjenicu da, dobro zatvoren i skladišten na tamnom mjestu, ima neograničen rok trajanja.
Što zapravo med čini tako posebnom namirnicom?
Med je u osnovi šećer i sadrši male količine vode. Odgovor je kompleksan poput njegova okusa jer nema izvora hrane bez roka trajanja, a da nije uključen čitav niz faktora koji zajedno djeluju u savršenom skladu.
Amina Harris iz Centra za med i oprašivanje pri institutu Robert Mondavi, sveučilišta California objašnjava: ''U prirodnoj formi med je izuzetno male vlažnosti. Veoma mali broj bakterija i mikroorganizama može preživjeti u tako negostoljubivu okruženju, što je značajno za dugovječnost meda.''
Da bi se med pokvario u njega treba dospjeti nešto izvana, ali nijedan organizam u medu ne može preživjeti dovoljno dugo da ga uspije pokvariti.
Kemijski sastav meda
Med prirodno ima visoki stupanj kiselosti. “Njegov Ph je približno od 3 do 4,5 i ta kiselost ubit će gotovo sve što bi u njemu moglo rasti”, objašnjava Harris. Stoga bakterije i svi drugi organizmi svoje stanište moraju tražiti negdje drugdje jer je očekivani životni vijek u medu jednostavno prekratak.
Med, međutim, nije jedini izvor hrane sa takvim osobinama. Primjerice, melasa koja nastaje kao nusproizvod pri procesu proizvodnje šećera, također ima slične karakteristike, ali se ipak može pokvariti.
Čarobne pčele
Pčele sakupljaju nektar, koji je pun vode (između 60 i 80 posto), no tijekom stvaranja meda, pčele uklone dovoljno vode samo mahanjem krila. Pčele posjeduju enzim kojega izbacuju kako bi napravile med, a kada se ovaj enzim pomiješa s nektarom nastaju dva spoja – glukonska kiselina i vodikov peroksid koji će također pomoći u borbi sa svim negativnim stvarima koje planiraju nastati u medu.
Količina vodikovog peroksida u medu je upravo ono što nam je potrebno. Ima je taman toliko malo da djeluje iscjeljujuće, stoga stavljanje meda na otvorene rane nije samo u domeni narodne medicine. Jedna medicinska kompanija već desetljeće proizvodi zavoje s medom koji se koriste u bolnicama diljem svijeta.
Domaći i kupovni med
Kupite li teglu meda u supermarketu dobit ćete med koji je obrađen kako ne bi došlo do kristalizacije, stoga taj med nikad neće mijenjati izgled. Iz njega su zagrijavanjem i filtracijom odstranjene sve čestice koje bi omogućile kristalizaciju. Kupite li ga od malih dobavljača u njemu će biti različitih čestica- od polena do enzima, i zbog njihove prisutnosti med se može kristalizirati, ali to definitivno ne znači da je time izgubio i svoja svojstva.
Proizlazi da je zapečaćena tegla meda ključna za njegovu dugotrajnost, kao što smo vidjeli kod nađenih primjeraka iz tisućljetnih staroegipatskih grobnica. Iako je med sasvim sigurno super – hrana, ostavimo li ga otvorenog u vlažnom okolišu, pokvarit će se.
''Dok god je med poklopljen i zaštićen od prodora vlage, on se neće pokvariti, međutim, čim u njega dospije voda stvari krenu loše'', objašnjava Harris.
Med star tisuće godina
Moderni arheolozi često su pri svojim iskopavanjima egipatskih grobnica nailazili na neobične “artefakte”: posude s medom stare tisuće godina.
Uz med, nailazili su još namirnica koje su zadržale svoju svježinu: sol, šećer, osušena riža su neke od njih. Vjerojatno biste odmah poskočili i probali med, ali istraživanja naglašavaju da za razliku od drugih dugovječnih namirnica med gubi svoja ljekovita svojstva.
Zanimljivosti
- Šećeri sadržani u medu su fruktoza, glukoza i u najmanjoj mjeri, saharoza.
- Med sadrži vitamine C, D, E, K, B1, B2, B5, B6, te minerale željezo, magnezij, natrij, kalij, kalcij, fosfor, cink, jod, bakar, krom i selen.
- Kristalizacija je znak da je med prirodnog podrijetla. Dolazi do izdvajanja kristala glukoze oko kojih se stvaraju kristali meda.
- Kristalizacija meda odvija se brže ukoliko u medu ima više glukoze nego fruktoze ili ako med sadrži više od 20% vode.
- Iznad temperature od 40 °C med gubi ljekovita svojstva, pa pripazite da ga ne koristite u napitcima koji su prevrući.
- Med se smrzava na temperaturi od -17 stupnjeva, a tada se njegov volumen smanji za deset posto
- Većina opasnih bakterija ne može opstati u medu
- Najviše ljekovitih svojstava meda unijet ćete u organizam ako ga rastopite u toploj tekućini i popijete ili nekoliko minuta držite pod jezikom zbog optimalne apsorpcije ljekovitih tvari.
- Pčele imaju savršenu memoriju za vrijeme i prostor, te razlikuju više od 130 različitih mirisa.
- Da bi se dobio kilogram meda, pčela mora skupiti nektar najmanje tri milijuna cvjetova
- Nemojte koristiti metalnu žličicu za med jer može doći do reakcije organskih kiselina i metala, pa radije neka bude drvena, porculanska ili plastična.
- Med je zreo kadaje gust i s kašike curi vrlo sporo i bez prekida. Kada se tegla s medom okrene, zračni balon se mora polako kretati prema vrhu
- U Tutankhamonovoj grobnici je pronađen jestivi med star više od 3000 godina što dokazuje činjenicu da, dobro zatvoren i skladišten na tamnom mjestu, ima neograničen rok trajanja.
