Ratni vojni invalidi Gornjeg Vakufa -Uskoplja, u glas poručuju da nikada neće zaboraviti bahatost Zukana Heleza.
On za vrijeme svoje vladavine ovom populacijom, kao SDP-ov ministar za pitanje boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata, pod providnim plaštom revizije iz prava invalidnina izveo 50 ratnih vojnih invalida s ovih područja..
Kako bruje i Gornji i Donji Vakuf, Bugojno, Prozor... Helez je prava izvodio čak i invalide bez nogu, a invalidska prava davao svojim kavanskim jaranima - po principu partijskih drugova, piše Avaz.
Među njima i Mehmeda Demirovića, čovjeka koji je nagazio na minu i pri tome izgubio obje noge. Bio je Mehmed stopostotni invalid prve grupe! No, Helezu to nije smetalo i ovog čovjeka je ponizio ukidanjem prava na invalidninu, a svoj sramotni čin pravdao je revizijom.
Mehmed nije dočekao pravdu. Umro je 29. travnja 2015. godine, ogorčen na državu, na vlasti, na bahatog ministra Heleza.
-Otac je uvijek govorio da nije problem da mu smanje invalidninu, da razumije situaciju jer možda negdje na drugom kraju Bosne postoje ljudi koji nemaju ni za kruha. Ali vrijeđalo ga je to što mu se predbacivalo da nije bio u Armiji RBiH - govori njegov sin Nermin.
Žrtva sramotne Helezove politike bio je i Munekir Zekotić, 60-postotni invalid. On je vijest o ukidanju prava primio kada mu je umrla majka, a supruga bila bolesna.
- Kada sam joj rekao da nema više invalidnine, moja supruga je doživjela šok, jer za nas, ljude sa sela, svaka marka je bitna i mnogo znači. Ali opet bi se nekako preživjelo bez tih 136 KM. Mene je srozalo navodno opravdanje zašto se ja izvodim iz prava, a to je da nisam bio ni dana u Armiji - govori ljutito Zekotić.
A bio je i Munekir u Armiji RBiH od 1. veljače 1992. godine do 22. travnja 1996. godine, što je potkrijepio i dokumentima. Jedan od tih dokumenata potpisao je i prvi predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović.
- Helezu i njegovoj sviti ni to nije bilo sveto. Taj ne priznaje ni predsjednika ni Boga! On što zacrta, to uradi, pa kad biste svi ostali pomrli. Samo mi nije bilo jasno što je udario po nama i što je nas, invalide, tako diskriminirao. Moraš biti đonovskog obraza da diraš i preispituješ invalide. Svi znaju da je svoju dvojicu jarana „pripazio", koji nisu vidjeli čahuru od metka, a kamoli rata - govori ogorčeno Zekotić.
Esad Musa je također stopostotni invalid. Kako danas žive invalidi, najbolje je kazao upravo Musa, koji vlastitim vezama s ljudima uspijeva sebi osigurati gaze, lijekove i ostale potrepštine, piše Avaz.
On za vrijeme svoje vladavine ovom populacijom, kao SDP-ov ministar za pitanje boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata, pod providnim plaštom revizije iz prava invalidnina izveo 50 ratnih vojnih invalida s ovih područja..
Kako bruje i Gornji i Donji Vakuf, Bugojno, Prozor... Helez je prava izvodio čak i invalide bez nogu, a invalidska prava davao svojim kavanskim jaranima - po principu partijskih drugova, piše Avaz.
Među njima i Mehmeda Demirovića, čovjeka koji je nagazio na minu i pri tome izgubio obje noge. Bio je Mehmed stopostotni invalid prve grupe! No, Helezu to nije smetalo i ovog čovjeka je ponizio ukidanjem prava na invalidninu, a svoj sramotni čin pravdao je revizijom.
Mehmed nije dočekao pravdu. Umro je 29. travnja 2015. godine, ogorčen na državu, na vlasti, na bahatog ministra Heleza.
-Otac je uvijek govorio da nije problem da mu smanje invalidninu, da razumije situaciju jer možda negdje na drugom kraju Bosne postoje ljudi koji nemaju ni za kruha. Ali vrijeđalo ga je to što mu se predbacivalo da nije bio u Armiji RBiH - govori njegov sin Nermin.
Žrtva sramotne Helezove politike bio je i Munekir Zekotić, 60-postotni invalid. On je vijest o ukidanju prava primio kada mu je umrla majka, a supruga bila bolesna.
- Kada sam joj rekao da nema više invalidnine, moja supruga je doživjela šok, jer za nas, ljude sa sela, svaka marka je bitna i mnogo znači. Ali opet bi se nekako preživjelo bez tih 136 KM. Mene je srozalo navodno opravdanje zašto se ja izvodim iz prava, a to je da nisam bio ni dana u Armiji - govori ljutito Zekotić.
A bio je i Munekir u Armiji RBiH od 1. veljače 1992. godine do 22. travnja 1996. godine, što je potkrijepio i dokumentima. Jedan od tih dokumenata potpisao je i prvi predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović.
- Helezu i njegovoj sviti ni to nije bilo sveto. Taj ne priznaje ni predsjednika ni Boga! On što zacrta, to uradi, pa kad biste svi ostali pomrli. Samo mi nije bilo jasno što je udario po nama i što je nas, invalide, tako diskriminirao. Moraš biti đonovskog obraza da diraš i preispituješ invalide. Svi znaju da je svoju dvojicu jarana „pripazio", koji nisu vidjeli čahuru od metka, a kamoli rata - govori ogorčeno Zekotić.
Esad Musa je također stopostotni invalid. Kako danas žive invalidi, najbolje je kazao upravo Musa, koji vlastitim vezama s ljudima uspijeva sebi osigurati gaze, lijekove i ostale potrepštine, piše Avaz.
