Zadnjih, možda i godinu dana, u Hrvatskoj je aktualno prikupljanje novca za vukovarski vodotoranj koji je devedesetih bio simbol zajedništva za tu, ratom i agresijom, pogođenu zemlju. I Hrvati izvan Republike Hrvatske su se aktivirali u prikupljanju novčanih sredstava za očuvanje i preuređivanje vodotornja koji bi u doglednoj budućnosti trebao postati (samo)održiv turistički projekt i na taj način pomoći Vukovaru i okolici u prevazilaženju sveopće i nažalost, stalno aktualne besparice. Hrvatska radio - televizija, nogometna i druge sportske reprezentacije, Ured Predsjednice su samo neke od važnijih institucija hrvatskoga naroda koje su podržale ovah projekt.
Ako je vodotoranj u Vukovaru simbol hrvatskog zajedništva u Domovinskom ratu i nedavnoj prošlosti, slobodno možemo kazati da je Diva Grabovčeva simbol tog istog zajedništva u sadošnjosti, a kako stvari stoje i budućnosti.
Prašnjavom cestom između šuma i suncem okupanih planinskih obranaka, samo jedan cigar hoda od prekrasnog Blidinjskog jezera, u Vranu, u neposrednoj blizini stoljetnih stećaka i pećine Mijata Tomića smješten je grob ove hrabre mlade žene. Čuvarice vjere, ponosa i danas tako rijetkog nepokornog prkosa. Ako u današnjem kontekstu promatramo Divu, mogli bi smo slobodno kazati da je ona bila i braniteljica ljudskih prava i sloboda, napose, prava žena.
Prema legendi ova mlada djevojka bila je najljepša djevojka u okolici Rame i odbila je prosidbu zloglasnog turaskog age. Ni tada, a ni danas Turci, pogotovo oni zajapureni i moću opareni, nisu pitali i molili puno. Grabili su silom. Došao je tako bahati Turčin u Vran i pokušao još jednom. Međutim, Diva ga je odbila. I taj čin platila glavom ispisavši tako svoje ime zlatnim slovima u bogatu povijest ovih krajeva.
Nije htjela izdati i pogaziti svoja uvjerenja i zbog tog je platila životom i postala tako simbol otpora ljudi iz ovoga kraja. A pružali su ga ti ljudi mnogo puta.
U nedjelju, na obljetnici koja se obilježava svake godine prvu nedjelju nakon blagdana svetog Petra i Pavla, okupili su se na tome ponosnom i jezovitom, tihom i umirujućem mjestu brojni ljudi iz Bosne, Hercegovine, Hrvatske i ostatka svijeta. Osim njih, malih običnih ljudi koji kroz Divu vide jedan vid potpore u smislu potrebe i spremnosti na otpor, slavlju je pružena još jedna, nesvakidašnja čar. Misno slavlje predvodio je rektor katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Kao gosti slavlju su prisustvovali i rektori većine sveučilišta iz Republike Hrvatske, te rektorica Sveučilišta u Mostaru, i dvojica zamjenika minstra obrazovanja Predraga Šustara. Njihov dolazak na Divin grob je još jedna potvrda o veličini i posebnosti ovoga mjesta. Ne iz razloga što su 'netko i nešto' nego iz razloga što njihov dolazak nije bio slučajan. Dolazak vodećih ljudi hrvatskih sveučilišta na ovo mjesto nam govori da će se vrlo vjerojatno i na znanstven način pristupati Divinom grobu i njezinom liku i djelu. Francuzi imaju Ivanu Orleansku, Hrvati imaju Divu Grabovčevu.
Ovakvi događaji i oživljavanje ovakvih mjesta ljudima zasigurno mogu biti od pomoći u vremenima moralne i političke krize koju svi, vrlo često proživljavamo.
Mnogim bi Hrvatima priča o Divi, koja bi kroz znanstveno osustavljenje izašla iz okvira legende mogla biti svojevrsna vodilja i primjer o nužnosti nekada neizbježnog i potrebitog prkosa. Znanost i njeni prvaci (što ljudi iz rektorskog zbora zasigurno jesu) može samo pomoći da legenda o Divi zaista živi vječno.
Ako je vodotoranj u Vukovaru simbol hrvatskog zajedništva u Domovinskom ratu i nedavnoj prošlosti, slobodno možemo kazati da je Diva Grabovčeva simbol tog istog zajedništva u sadošnjosti, a kako stvari stoje i budućnosti.
Prašnjavom cestom između šuma i suncem okupanih planinskih obranaka, samo jedan cigar hoda od prekrasnog Blidinjskog jezera, u Vranu, u neposrednoj blizini stoljetnih stećaka i pećine Mijata Tomića smješten je grob ove hrabre mlade žene. Čuvarice vjere, ponosa i danas tako rijetkog nepokornog prkosa. Ako u današnjem kontekstu promatramo Divu, mogli bi smo slobodno kazati da je ona bila i braniteljica ljudskih prava i sloboda, napose, prava žena.
Prema legendi ova mlada djevojka bila je najljepša djevojka u okolici Rame i odbila je prosidbu zloglasnog turaskog age. Ni tada, a ni danas Turci, pogotovo oni zajapureni i moću opareni, nisu pitali i molili puno. Grabili su silom. Došao je tako bahati Turčin u Vran i pokušao još jednom. Međutim, Diva ga je odbila. I taj čin platila glavom ispisavši tako svoje ime zlatnim slovima u bogatu povijest ovih krajeva.
Nije htjela izdati i pogaziti svoja uvjerenja i zbog tog je platila životom i postala tako simbol otpora ljudi iz ovoga kraja. A pružali su ga ti ljudi mnogo puta.
U nedjelju, na obljetnici koja se obilježava svake godine prvu nedjelju nakon blagdana svetog Petra i Pavla, okupili su se na tome ponosnom i jezovitom, tihom i umirujućem mjestu brojni ljudi iz Bosne, Hercegovine, Hrvatske i ostatka svijeta. Osim njih, malih običnih ljudi koji kroz Divu vide jedan vid potpore u smislu potrebe i spremnosti na otpor, slavlju je pružena još jedna, nesvakidašnja čar. Misno slavlje predvodio je rektor katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Kao gosti slavlju su prisustvovali i rektori većine sveučilišta iz Republike Hrvatske, te rektorica Sveučilišta u Mostaru, i dvojica zamjenika minstra obrazovanja Predraga Šustara. Njihov dolazak na Divin grob je još jedna potvrda o veličini i posebnosti ovoga mjesta. Ne iz razloga što su 'netko i nešto' nego iz razloga što njihov dolazak nije bio slučajan. Dolazak vodećih ljudi hrvatskih sveučilišta na ovo mjesto nam govori da će se vrlo vjerojatno i na znanstven način pristupati Divinom grobu i njezinom liku i djelu. Francuzi imaju Ivanu Orleansku, Hrvati imaju Divu Grabovčevu.
Ovakvi događaji i oživljavanje ovakvih mjesta ljudima zasigurno mogu biti od pomoći u vremenima moralne i političke krize koju svi, vrlo često proživljavamo.
Mnogim bi Hrvatima priča o Divi, koja bi kroz znanstveno osustavljenje izašla iz okvira legende mogla biti svojevrsna vodilja i primjer o nužnosti nekada neizbježnog i potrebitog prkosa. Znanost i njeni prvaci (što ljudi iz rektorskog zbora zasigurno jesu) može samo pomoći da legenda o Divi zaista živi vječno.
