Cvjetnica je nedjelja iza koje slijedi Veliki tjedan. U praksi većina nas ne provodi običaje tog dana; a tko se to od nas još ne sjeća umivanja u ljubičici.
Još kao djeca, razigrana i vesela, trčali smo po livadama i njivama, tražili jagorčevinu i ljubičicu-jer treba se umiti u vodi s ubranim cvijećem u lavoru. Imalo je to svoju simboliku, biti čist i zdrav. Danas više nema umivanja u lavoru, a ljubičicu nezgodno stavljati u umivaonik-pa nam običaji padaju u zaborav.
Nekada davno momci bi na Cvjetnicu donijeli u crkvu desetak metara dugačku mladu jelku, okićenu rupcima, jabukama i cvijećem. A toga se gotov nitko više ne sjeća!
Poslije mise, na kojoj bi se ove grane blagoslovile, momci bi ih vraćali kućama i dijelili onima koji nisu imali. Fratri su, vjerojatno iz praktičnih razloga, zabranili ovaj običaj, onda su misari na Cvjetnicu donosili manje grančice od jelke ili tisovine. Blagoslovljene grančice nosili su kućama, a ove bi grančice čuvali kao najveću svetinju. I danas se nose grane jelke, šimšira, a bude tu i palminih grančica, raznog cvijeća.
Običaj škropljenja svetom vodom po kući, oko kuće, štale i njive ostao je i danas. S blagoslovljenim grančicama obađe se svaka njiva, livada i ostavi se jedna mala grančica za koju se vjeruje da je blagoslov i zaštita.
U nekim selima sastale bi se žene na groblju i pjevale Gospin plač.
Za ovu prigodu skupina dragih ljudi; i mladih i starih je obukla narodnu nošnju i slikom nam pokušala dočarati običaje Cvjetnice. Sve ih je uspjela motivirati i obući naša Drina; velika hvala im svima!
Tekst: Božana Nikolić
Još kao djeca, razigrana i vesela, trčali smo po livadama i njivama, tražili jagorčevinu i ljubičicu-jer treba se umiti u vodi s ubranim cvijećem u lavoru. Imalo je to svoju simboliku, biti čist i zdrav. Danas više nema umivanja u lavoru, a ljubičicu nezgodno stavljati u umivaonik-pa nam običaji padaju u zaborav.
Nekada davno momci bi na Cvjetnicu donijeli u crkvu desetak metara dugačku mladu jelku, okićenu rupcima, jabukama i cvijećem. A toga se gotov nitko više ne sjeća!
Poslije mise, na kojoj bi se ove grane blagoslovile, momci bi ih vraćali kućama i dijelili onima koji nisu imali. Fratri su, vjerojatno iz praktičnih razloga, zabranili ovaj običaj, onda su misari na Cvjetnicu donosili manje grančice od jelke ili tisovine. Blagoslovljene grančice nosili su kućama, a ove bi grančice čuvali kao najveću svetinju. I danas se nose grane jelke, šimšira, a bude tu i palminih grančica, raznog cvijeća.
Običaj škropljenja svetom vodom po kući, oko kuće, štale i njive ostao je i danas. S blagoslovljenim grančicama obađe se svaka njiva, livada i ostavi se jedna mala grančica za koju se vjeruje da je blagoslov i zaštita.
U nekim selima sastale bi se žene na groblju i pjevale Gospin plač.
Za ovu prigodu skupina dragih ljudi; i mladih i starih je obukla narodnu nošnju i slikom nam pokušala dočarati običaje Cvjetnice. Sve ih je uspjela motivirati i obući naša Drina; velika hvala im svima!
Kliknite i pogledajte fotografije u boljoj rezoluciji
Tekst: Božana Nikolić
Foto: Damir Mišura
