Europska unija značajno mijenja svoju migrantsku politiku od iduće godine, a to će svakako imati značajne posljedice i na Bosnu i Hercegovinu.
Ministri unutarnjih poslova država članica u ponedjeljak su na sastanku u Bruxellesu postigli dogovor o zajedničkom stajalištu o tri uredbe koje će biti podloga za pregovore s Europskim parlamentom o konačnom tekstu tih zakona te dogovor o mehanizmu solidarnosti za koji nije potrebna suglasnost europskih parlamentaraca, piše Večernji list BiH.
Te su uredbe dio novog Pakta o migracijama koji će se početi provoditi sredinom sljedeće godine. Dogovor o mehanizmu solidarnosti formalno će biti usvojen do kraja ove godine. To uključuje uspostavu “fonda solidarnosti” iz kojeg će se pružati pomoć članicama koje se nađu pod velikim migrantskim pritiskom, a počet će se primjenjivati od 12. lipnja sljedeće godine.
BiH na raskrsnici
Države članice mogu doprinositi tom fondu solidarnosti na tri načina – plaćanjem financijskog doprinosa, tehničkom potporom slanjem opreme ili stručnjaka te prihvatom migranata.
Četiri zemlje koje su pod najvećim pritiskom, Cipar, Grčka, Italija i Španjolska, moći će tražiti pomoć iz fonda solidarnosti, što uključuje premještanje 21 tisuće tražitelja azila ili financijsku pomoć u iznosu do 420 milijuna eura iz europskog proračuna. Te su brojke dogovorene za razdoblje od 12. lipnja do kraja 2026. godine, a potom će se za svaku godinu određivati nove brojke ovisno o potrebi.
Šest zemalja – Austrija, Bugarska, Češka, Estonija, Hrvatska i Poljska – za koje je Komisija utvrdila da su u posljednjih pet godina kumulativno bile izložene migrantskom pritisku – imaju pravo tražiti da budu potpuno ili djelomično izuzete iz obveze doprinosa mehanizmu solidarnosti, što znači da neće morati davati financijsku pomoć ni primati migrante iz članica koje su pod najvećim pritiskom.
Ministri su postigli dogovor o uredbi o sigurnoj zemlji podrijetla, kojom se prvi put uspostavlja jedinstvena europska lista zemalja čiji će državljani teško dobiti međunarodnu zaštitu. Na tom su popisu Bangladeš, Kolumbija, Egipat, Indija, Kosovo, Maroko i Tunis.
Zahtjevi za azilom državljana tih zemalja bit će tretirani već na granici po ubrzanoj proceduri s velikom vjerojatnošću da će biti odbijeni. Ministri su usuglasili zajedničko stajalište i o uredbi o vraćanju migranata koja, među ostalim, predviđa mogućnost uspostave centara za povratak migranata trećim zemljama. U prijedlogu uredbe stoji da “zemlja povratka” može biti zemlja s kojom postoji sporazum ili aranžman na temelju kojega se prihvaća osoba koja nema pravo boravka u državama članicama.
Također se utvrđuju uvjeti za sklapanje tih sporazuma ili aranžmana. Oni se mogu sklopiti samo s trećom zemljom u kojoj se poštuju međunarodni standardi ljudskih prava i načela međunarodnog prava, uključujući načelo zabrane vraćanja. Ta uredba treba olakšati deportaciju odbijenih tražitelja azila.
Trenutačno se samo od 20 do 25 posto stranaca koji dobiju nalog za deportaciju iz EU zapravo pridržava naredbe. Od sljedeće godine svatko tko primi nalog za deportaciju morat će ostati dostupan vlastima, identificirati se i dati svoje biometrijske podatke te se ne smije prijevarno opirati deportaciji. Otpor deportaciji kažnjavat će se zatvorom u svim državama članicama.
Na ruti prema EU
Postignut je dogovor i o sigurnim trećim zemljama, koji će vlastima država članica omogućiti da odmah ocijene zahtjev za azilom kao neprihvatljiv ako je tražitelj mogao tražiti međunarodnu zaštitu u trećoj zemlji kroz koju je prošao. Pritom se ne traži da tražitelj azila mora imati neku vezu s tom trećom zemljom, poput obiteljskih veza ili da je dulje vrijeme boravio u toj zemlji kao što predviđa sadašnja odredba, navodi Večernji list.
Tu bi se u problemima mogla naći BiH, koja ionako trpi posljedice restriktivne migrantske politike EU. Potencijalno bi moglo doći do novog nakupljanja migranata uz granicu s Hrvatskom te se od BiH napraviti veliko prihvatilište migranata koji žele ući na prostor EU.
Postoji mogućnost i da nova migrantska politika odvrati većinu potencijalnih migranata od pokušaja da se preko balkanske ili neke druge rute dokopaju EU-a. No, zbog iskustva od prije desetak godina i svojevrsne humanitarne i sigurnosne krize u kojoj se našla zbog naglog priljeva migranata iz Afrike i Azije, BiH ima razloga biti zabrinuta za rezultate primjene nove migrantske politike Europske unije.
Ministri unutarnjih poslova država članica u ponedjeljak su na sastanku u Bruxellesu postigli dogovor o zajedničkom stajalištu o tri uredbe koje će biti podloga za pregovore s Europskim parlamentom o konačnom tekstu tih zakona te dogovor o mehanizmu solidarnosti za koji nije potrebna suglasnost europskih parlamentaraca, piše Večernji list BiH.
Te su uredbe dio novog Pakta o migracijama koji će se početi provoditi sredinom sljedeće godine. Dogovor o mehanizmu solidarnosti formalno će biti usvojen do kraja ove godine. To uključuje uspostavu “fonda solidarnosti” iz kojeg će se pružati pomoć članicama koje se nađu pod velikim migrantskim pritiskom, a počet će se primjenjivati od 12. lipnja sljedeće godine.
BiH na raskrsnici
Države članice mogu doprinositi tom fondu solidarnosti na tri načina – plaćanjem financijskog doprinosa, tehničkom potporom slanjem opreme ili stručnjaka te prihvatom migranata.
Četiri zemlje koje su pod najvećim pritiskom, Cipar, Grčka, Italija i Španjolska, moći će tražiti pomoć iz fonda solidarnosti, što uključuje premještanje 21 tisuće tražitelja azila ili financijsku pomoć u iznosu do 420 milijuna eura iz europskog proračuna. Te su brojke dogovorene za razdoblje od 12. lipnja do kraja 2026. godine, a potom će se za svaku godinu određivati nove brojke ovisno o potrebi.
Šest zemalja – Austrija, Bugarska, Češka, Estonija, Hrvatska i Poljska – za koje je Komisija utvrdila da su u posljednjih pet godina kumulativno bile izložene migrantskom pritisku – imaju pravo tražiti da budu potpuno ili djelomično izuzete iz obveze doprinosa mehanizmu solidarnosti, što znači da neće morati davati financijsku pomoć ni primati migrante iz članica koje su pod najvećim pritiskom.
Ministri su postigli dogovor o uredbi o sigurnoj zemlji podrijetla, kojom se prvi put uspostavlja jedinstvena europska lista zemalja čiji će državljani teško dobiti međunarodnu zaštitu. Na tom su popisu Bangladeš, Kolumbija, Egipat, Indija, Kosovo, Maroko i Tunis.
Zahtjevi za azilom državljana tih zemalja bit će tretirani već na granici po ubrzanoj proceduri s velikom vjerojatnošću da će biti odbijeni. Ministri su usuglasili zajedničko stajalište i o uredbi o vraćanju migranata koja, među ostalim, predviđa mogućnost uspostave centara za povratak migranata trećim zemljama. U prijedlogu uredbe stoji da “zemlja povratka” može biti zemlja s kojom postoji sporazum ili aranžman na temelju kojega se prihvaća osoba koja nema pravo boravka u državama članicama.
Također se utvrđuju uvjeti za sklapanje tih sporazuma ili aranžmana. Oni se mogu sklopiti samo s trećom zemljom u kojoj se poštuju međunarodni standardi ljudskih prava i načela međunarodnog prava, uključujući načelo zabrane vraćanja. Ta uredba treba olakšati deportaciju odbijenih tražitelja azila.
Trenutačno se samo od 20 do 25 posto stranaca koji dobiju nalog za deportaciju iz EU zapravo pridržava naredbe. Od sljedeće godine svatko tko primi nalog za deportaciju morat će ostati dostupan vlastima, identificirati se i dati svoje biometrijske podatke te se ne smije prijevarno opirati deportaciji. Otpor deportaciji kažnjavat će se zatvorom u svim državama članicama.
Na ruti prema EU
Postignut je dogovor i o sigurnim trećim zemljama, koji će vlastima država članica omogućiti da odmah ocijene zahtjev za azilom kao neprihvatljiv ako je tražitelj mogao tražiti međunarodnu zaštitu u trećoj zemlji kroz koju je prošao. Pritom se ne traži da tražitelj azila mora imati neku vezu s tom trećom zemljom, poput obiteljskih veza ili da je dulje vrijeme boravio u toj zemlji kao što predviđa sadašnja odredba, navodi Večernji list.
Tu bi se u problemima mogla naći BiH, koja ionako trpi posljedice restriktivne migrantske politike EU. Potencijalno bi moglo doći do novog nakupljanja migranata uz granicu s Hrvatskom te se od BiH napraviti veliko prihvatilište migranata koji žele ući na prostor EU.
Postoji mogućnost i da nova migrantska politika odvrati većinu potencijalnih migranata od pokušaja da se preko balkanske ili neke druge rute dokopaju EU-a. No, zbog iskustva od prije desetak godina i svojevrsne humanitarne i sigurnosne krize u kojoj se našla zbog naglog priljeva migranata iz Afrike i Azije, BiH ima razloga biti zabrinuta za rezultate primjene nove migrantske politike Europske unije.
