U škotskom estuariju Ythan, geološki uzorci otkrili su tajnu iza značajne klimatske promjene koja se dogodila prije više od 8,000 godina: otapanje ledenjaka.
Istraživački tim, pod vodstvom dr. Grahama Rusha s Univerziteta u Leedsu i Leeds Beckett Univerziteta, i stručnjaci iz četiri sveučilišta u Yorkshireu, vjeruju da ovakvo otkriće može pružiti uvide o trenutnom stanju gubitka ledenjaka na Grenlandu i njegovim globalnim klimatskim implikacijama.
Ključni klimatski katalizator
Prije 8,000 godina, veliki hladni val pogodio je Sjeverni Atlantik i Sjevernu Europu. Ova promjena bila je povezana s promjenama u važnom oceanskome strujnom sustavu, poznatom kao Sjevernoatlantska meridijanska obrtajuća struja (eng. Atlantic meridional overturning circulation, AMOC). Promjene nisu utjecale samo na temperaturu, već i na globalne oborinske uzorke. Glavni uzrok ovih promjena? Ogroman priliv slatke vode u slane vode Sjevernog Atlantika, prenosi kozmos.hr.
Da bi shvatili uzorke razine mora iz davnih vremena, istraživači su uzeli uzorke jezgrenih sedimenta iz estuarija Ythan. Njihova otkrića? Dramatične promjene razine mora, s naglim porastom od običnih 2 milimetra godišnje na nevjerojatnih 13 milimetara.
Revidiranje teorija o izvoru vode
Dugo se vjerovalo da je golemo jezero – Jezero Agassiz-Ojibway blizu današnjeg sjevernog Ontarija – bilo glavni izvor slatke vode koji je uzrokovao ove promjene u oceanu. Međutim, dr. Rush nudi novo viđenje: “Naši rezultati sugeriraju da to jezero, koliko god bilo veliko, nije moglo biti jedini izvor ovog porasta razine mora.” Istraživanje ukazuje na drugog krivca: otapanje ledenjaka Hudson Bay, koji se nekad prostirao preko Istočnog Kanade i sjeveroistočnih SAD-a,
Promjene u oceanskim strujama, poput onih koje su se dogodile u drevnoj Sjevernoatlantskoj meridijanskoj struji, imale su duboke globalne posljedice. Temperature Sjevernog Atlantika i Europe pale su od 1,5 do 5°C tijekom približno 200 godina. Europa je doživjela obilnije kiše, dok su se u nekim dijelovima Afrike suočavale s dugotrajnim sušama.
Zaključno, dr. Rush upozorava na slične scenarije koji bi mogli proizaći iz trenutnog otapanja grenlandskih ledenjaka. “S obzirom na trenutačno usporavanje AMOC-a i predviđanja mogućih prekida, proučavanje prošlih događaja pomaže nam predvidjeti i razumjeti moguće klimatske posljedice. Naša otkrića naglašavaju ozbiljne posljedice brzog smanjenja ledenjaka, što ovisi o našoj budućoj potrošnji fosilnih goriva.”
Cijela studija sada je dostupna u časopisu Quaternary Science Advances.
Istraživački tim, pod vodstvom dr. Grahama Rusha s Univerziteta u Leedsu i Leeds Beckett Univerziteta, i stručnjaci iz četiri sveučilišta u Yorkshireu, vjeruju da ovakvo otkriće može pružiti uvide o trenutnom stanju gubitka ledenjaka na Grenlandu i njegovim globalnim klimatskim implikacijama.
Ključni klimatski katalizator
Prije 8,000 godina, veliki hladni val pogodio je Sjeverni Atlantik i Sjevernu Europu. Ova promjena bila je povezana s promjenama u važnom oceanskome strujnom sustavu, poznatom kao Sjevernoatlantska meridijanska obrtajuća struja (eng. Atlantic meridional overturning circulation, AMOC). Promjene nisu utjecale samo na temperaturu, već i na globalne oborinske uzorke. Glavni uzrok ovih promjena? Ogroman priliv slatke vode u slane vode Sjevernog Atlantika, prenosi kozmos.hr.
Da bi shvatili uzorke razine mora iz davnih vremena, istraživači su uzeli uzorke jezgrenih sedimenta iz estuarija Ythan. Njihova otkrića? Dramatične promjene razine mora, s naglim porastom od običnih 2 milimetra godišnje na nevjerojatnih 13 milimetara.
Revidiranje teorija o izvoru vode
Dugo se vjerovalo da je golemo jezero – Jezero Agassiz-Ojibway blizu današnjeg sjevernog Ontarija – bilo glavni izvor slatke vode koji je uzrokovao ove promjene u oceanu. Međutim, dr. Rush nudi novo viđenje: “Naši rezultati sugeriraju da to jezero, koliko god bilo veliko, nije moglo biti jedini izvor ovog porasta razine mora.” Istraživanje ukazuje na drugog krivca: otapanje ledenjaka Hudson Bay, koji se nekad prostirao preko Istočnog Kanade i sjeveroistočnih SAD-a,
Promjene u oceanskim strujama, poput onih koje su se dogodile u drevnoj Sjevernoatlantskoj meridijanskoj struji, imale su duboke globalne posljedice. Temperature Sjevernog Atlantika i Europe pale su od 1,5 do 5°C tijekom približno 200 godina. Europa je doživjela obilnije kiše, dok su se u nekim dijelovima Afrike suočavale s dugotrajnim sušama.
Zaključno, dr. Rush upozorava na slične scenarije koji bi mogli proizaći iz trenutnog otapanja grenlandskih ledenjaka. “S obzirom na trenutačno usporavanje AMOC-a i predviđanja mogućih prekida, proučavanje prošlih događaja pomaže nam predvidjeti i razumjeti moguće klimatske posljedice. Naša otkrića naglašavaju ozbiljne posljedice brzog smanjenja ledenjaka, što ovisi o našoj budućoj potrošnji fosilnih goriva.”
Cijela studija sada je dostupna u časopisu Quaternary Science Advances.
