Oko 1,5 milijuna bh. državljana u dijaspori, koji prema službenim podacima Centralne banke BiH samo putem doznaka godišnje šalju oko 1,5 milijardi eura ili 13,4 posto bruto domaćeg proizvoda, treba uspostavu mehanizma strateškog upravljanja i garancije za novac koji bi investirali u zemlju.
Jedna od posljednjih inicijativa te vrste, koja dolazi sa kongresa dijaspore u Banjaluci, jeste uspostava ministarstva dijaspore BiH i internacionalnog fonda za investicijsko-razvojne namjene u BiH, pri čemu bi za uloženi novac bh. državljani sa prebivalištem u nekoj od europskih zemalja imali pravo na kamatu do tri posto.
"To ne bi umanjilo priliv sredstava putem doznaka, već bi otvorilo vrata za ozbiljnije investicije i jednu vrstu kreditiranja. Fond bi se bavio samo investicijsko-razvojnim projektima, a mi bismo imali prava na kamatu do tri posto na plasirana sredstva u te namjene. Naše su procjene da bi na godišnjem nivou oko 5.000 malih poduzeća pokrenuli zainteresirani bh. državljani iz dijaspore, zbog izrazito povoljnih poreznih uvjeta ovdje, kao i želje da investiraju u zemlju u koju se planiraju vratiti, ali u boljem ekonomskom ambijentu", smatra Edin Osmančević iz Švedske (Stranka za dijasporu BiH), prenose Nezavisne.
Ministarstvo za dijasporu BiH nije neophodno, mišljenja je Armin Alijagić iz Nevladine organizacije "Naša perspektiva" iz Sarajeva, ali uspostava mehanizma kontrole nad novcem i investicijsko-razvojni fond, kako napominje, apsolutno jesu.
"Da biste investirali u BiH, trebaju vam i garancije, posebno u našim okolnostima, i sasvim je opravdano zahtijevati ih", naglašava Alijagić.
Posljednje što je u ovoj situaciji potrebno svima u BiH, pa tako i bh. dijaspori, jeste politička privatizacija inicijative, upozorava ekonomista Zoran Pavlović, zbog čega, kako dodaje, odlična ideja zahtijeva ozbiljan nadzor u realizaciji.
"Ako uzmemo podatke o prilivu sredstava samo putem doznaka u prethodnih deset godina, vidjet ćemo koliko su to ozbiljne brojke, iako bh. dijasporu ne čini samo ta generacija, već čak njih nekoliko. Postojanje fonda ima ekonomsku opravdanost, ali ako bi se to realiziralo u okviru isključivo političkih kapaciteta i kompetencija, dobili bismo još jednu političku privatizaciju", naglašava ekonomista Pavlović.
Primanje doznaka iz inozemstva, koje nam šalje polovina od ukupnog broja stanovnika BiH, za pojedine grupe građana predstavlja važan dio prihoda, bez kojih bismo bili u mnogo nepovoljnijoj socijalnoj situaciji. Tog su mišljenja i u Centralnoj banci Bosne i Hercegovine, gdje tvrde da doznake doprinose većoj platežnoj moći i većoj lokalnoj potrošnji u zemlji, što je koncentrirano na primatelje doznaka i podnošljiviji životni standard. (bljesak.info)
Jedna od posljednjih inicijativa te vrste, koja dolazi sa kongresa dijaspore u Banjaluci, jeste uspostava ministarstva dijaspore BiH i internacionalnog fonda za investicijsko-razvojne namjene u BiH, pri čemu bi za uloženi novac bh. državljani sa prebivalištem u nekoj od europskih zemalja imali pravo na kamatu do tri posto.
"To ne bi umanjilo priliv sredstava putem doznaka, već bi otvorilo vrata za ozbiljnije investicije i jednu vrstu kreditiranja. Fond bi se bavio samo investicijsko-razvojnim projektima, a mi bismo imali prava na kamatu do tri posto na plasirana sredstva u te namjene. Naše su procjene da bi na godišnjem nivou oko 5.000 malih poduzeća pokrenuli zainteresirani bh. državljani iz dijaspore, zbog izrazito povoljnih poreznih uvjeta ovdje, kao i želje da investiraju u zemlju u koju se planiraju vratiti, ali u boljem ekonomskom ambijentu", smatra Edin Osmančević iz Švedske (Stranka za dijasporu BiH), prenose Nezavisne.
Ministarstvo za dijasporu BiH nije neophodno, mišljenja je Armin Alijagić iz Nevladine organizacije "Naša perspektiva" iz Sarajeva, ali uspostava mehanizma kontrole nad novcem i investicijsko-razvojni fond, kako napominje, apsolutno jesu.
"Da biste investirali u BiH, trebaju vam i garancije, posebno u našim okolnostima, i sasvim je opravdano zahtijevati ih", naglašava Alijagić.
Posljednje što je u ovoj situaciji potrebno svima u BiH, pa tako i bh. dijaspori, jeste politička privatizacija inicijative, upozorava ekonomista Zoran Pavlović, zbog čega, kako dodaje, odlična ideja zahtijeva ozbiljan nadzor u realizaciji.
"Ako uzmemo podatke o prilivu sredstava samo putem doznaka u prethodnih deset godina, vidjet ćemo koliko su to ozbiljne brojke, iako bh. dijasporu ne čini samo ta generacija, već čak njih nekoliko. Postojanje fonda ima ekonomsku opravdanost, ali ako bi se to realiziralo u okviru isključivo političkih kapaciteta i kompetencija, dobili bismo još jednu političku privatizaciju", naglašava ekonomista Pavlović.
Primanje doznaka iz inozemstva, koje nam šalje polovina od ukupnog broja stanovnika BiH, za pojedine grupe građana predstavlja važan dio prihoda, bez kojih bismo bili u mnogo nepovoljnijoj socijalnoj situaciji. Tog su mišljenja i u Centralnoj banci Bosne i Hercegovine, gdje tvrde da doznake doprinose većoj platežnoj moći i većoj lokalnoj potrošnji u zemlji, što je koncentrirano na primatelje doznaka i podnošljiviji životni standard. (bljesak.info)