Danas je Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje – kršćanski blagdan koji se slavi nedjelju prije Uskrsa.
Ona je uvod u Veliki tjedan, a Crkva se spominje Isusovog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Kad je ulazio u Jeruzalem, narod je dočekao Isusa mašući palminim i maslinovim grančićama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je išao jašući na magarcu. U spomen na to, na Cvjetnicu se prije jedne mise obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama. Sama misa posvećena je Isusovoj muci na kojoj se čita ili pjeva cijeli izvještaj o muci iz Evanđelja.
Običaj u Rami
Još kao djeca, razigrana i vesela, trčali smo po livadama i njivama, tražili jagorčevinu i ljubičicu-jer treba se umiti u vodi s ubranim cvijećem u lavoru. Imalo je to svoju simboliku, biti čist i zdrav. Danas više nema umivanja u lavoru, a ljubičicu nezgodno stavljati u umivaonik-pa nam običaji padaju u zaborav.
Nekada davno momci bi na Cvjetnicu donijeli u crkvu desetak metara dugačku mladu jelku, okićenu rupcima, jabukama i cvijećem. A toga se gotov nitko više ne sjeća!
Poslije mise, na kojoj bi se ove grane blagoslovile, momci bi ih vraćali kućama i dijelili onima koji nisu imali. Fratri su, vjerojatno iz praktičnih razloga, zabranili ovaj običaj, onda su misari na Cvjetnicu donosili manje grančice od jelke ili tisovine. Blagoslovljene grančice nosili su kućama, a ove bi grančice čuvali kao najveću svetinju. I danas se nose grane jelke, šimšira, a bude tu i palminih grančica, raznog cvijeća.
Običaj škropljenja svetom vodom po kući, oko kuće, štale i njive ostao je i danas. S blagoslovljenim grančicama obađe se svaka njiva, livada i ostavi se jedna mala grančica za koju se vjeruje da je blagoslov i zaštita.
U nekim selima sastale bi se žene na groblju i pjevale Gospin plač.
Ona je uvod u Veliki tjedan, a Crkva se spominje Isusovog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Kad je ulazio u Jeruzalem, narod je dočekao Isusa mašući palminim i maslinovim grančićama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je išao jašući na magarcu. U spomen na to, na Cvjetnicu se prije jedne mise obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama. Sama misa posvećena je Isusovoj muci na kojoj se čita ili pjeva cijeli izvještaj o muci iz Evanđelja.
Običaj u Rami
Još kao djeca, razigrana i vesela, trčali smo po livadama i njivama, tražili jagorčevinu i ljubičicu-jer treba se umiti u vodi s ubranim cvijećem u lavoru. Imalo je to svoju simboliku, biti čist i zdrav. Danas više nema umivanja u lavoru, a ljubičicu nezgodno stavljati u umivaonik-pa nam običaji padaju u zaborav.
Nekada davno momci bi na Cvjetnicu donijeli u crkvu desetak metara dugačku mladu jelku, okićenu rupcima, jabukama i cvijećem. A toga se gotov nitko više ne sjeća!
Poslije mise, na kojoj bi se ove grane blagoslovile, momci bi ih vraćali kućama i dijelili onima koji nisu imali. Fratri su, vjerojatno iz praktičnih razloga, zabranili ovaj običaj, onda su misari na Cvjetnicu donosili manje grančice od jelke ili tisovine. Blagoslovljene grančice nosili su kućama, a ove bi grančice čuvali kao najveću svetinju. I danas se nose grane jelke, šimšira, a bude tu i palminih grančica, raznog cvijeća.
Običaj škropljenja svetom vodom po kući, oko kuće, štale i njive ostao je i danas. S blagoslovljenim grančicama obađe se svaka njiva, livada i ostavi se jedna mala grančica za koju se vjeruje da je blagoslov i zaštita.
U nekim selima sastale bi se žene na groblju i pjevale Gospin plač.
