Jeste li znali da su stari Egipćani još 3500 godina prije Krista koristili začine za aromatiziranje hrane, u kozmetici pa čak i za balzamiranje mrtvih? Začini su se kroz povijest smatrali jednim od najvrijednijih predmeta trgovine i često su putovali po svijetu da bi na kraju postali norma okusa određene kulture.
Čovjek je evoluirao zajedno s biljkama oko sebe, a rana dokumentacija sugerira da su lovci i sakupljači umotavali meso u lišće kako bi ga sačuvali, a onda su slučajno otkrili da taj proces popravlja okus i miris do tada bezukusnog sirovog mesa. Drevne civilizacije su začine koristile u medicini, a tek su naknadno otkrili da ti isti začini mogu transformirati način prehrane koji su poznavali.
Češnjak su pronašli i u Tutankamonovoj grobnici
„Ebers Papyrus“, sažetak drvenih egipatskih praksi navodi da su najpoznatiji medicinski tretmani sadržavali kim, korijander, komorač, češnjak, mentu i luk, a da su radnici koji su gradili Keopsovu piramidu konzumirali luk i češnjak za promicanje zdravlja i izdržljivost. Egipćani su vjerovali da će im češnjak donijeti zagrobni mir ako s njim budu pokopani, a čak su i u Tutankamonovoj grobnici pronašli nekoliko režnjeva češnjaka, piše punkufer.hr.
Muškatni oraščić i klinčić dolaze iz Kine, a „Pen Ts'ao Ching“, rana publikacija o klasičnom bilju navodi da su kineski dvorjani nosili klinčiće u ustima kako bi im zadah bio sladak kad bi se obraćali caru. Drevni klinopisi s područja Eufrata i Tigrisa bilježe dug popis začina koje su koristili u Mezopotamiji. S tog područja došli su sezam, timijan, kardamom, kurkuma, šafran, mak, kim, anis, kopar i smirna.
Crvena paprika kao oružje u Građanskom ratu
Stari Grci su nosili krune od peršina i mažurana tijekom gozbi kako bi preventirali pijanstvo, a u Rimu su začinjavali vino na sličan način na koji mi danas začinjavamo gin. Amerikanci su potkraj 18. stoljeća počeli mijenjati duhan, brašno, govedinu, maslac i sapun za začine poput papra, cimeta, klinčića i đumbira. U Građanskom ratu su začinili imalu veliku važnost, kako za zdravlje vojnika, tako i za borbu protiv neprijatelja. Naime, pismo pronađeno u Kongresnoj knjižici SAD-a ukazuje na to da su vojnici mljevenu crvenu papriku nosili u vrećicama i jedni drugima bacali u oči. Paprika će najčešće povezuje s mađarskom kuhinjom, ali zapravo dolazi iz središnjeg Maksika.
Vanilija je skuplja od srebra, a crnim paprom se plaćala stanarina
Za razliku od ranijih vremena, danas imamo mogućnost isprobati začine iz svih krajeva svijeta. Sve više istraživanja pokazuje da su naši predci točno namijenili upotrebu začina, kako u medicini, tako i u kulinarstvu. Danas sa sigurnošću možemo reći da je češnjak jedan od najboljih antibiotika, a stari Egipćani su to znali tisućama godina prije nas. Evo još nekoliko zanimljivosti o bilju koje doprinosi našem zdravlju, ali i kvaliteti hrane koju jedemo.
Najskuplji začin na svijetu je šafran. Cvjeta samo jednom godišnje, a za proizvodnju se koristi mali dio biljke. Svaki cvijet se mora ručno ubrati, a tučci, koji izgledaju kao tanke, žute niti, moraju se pažljivo skinuti. Zbog ovako delikatne proizvodnje jedan gram kvalitetnog šafrana košta oko 500 kuna. Drugi najskuplji začin na svijetu je vanilija. Zanimljivo je da svježe mahune vanilije nemaju ni okus ni miris. Okus se dobiva dugotrajnim „noćnim znojenjem“ i sušenjem na suncu sve dok se ne dobije prepoznatljiva smeđa boja. Kilogram vanilije košta 20 tisuća kuna, što znači da je ovaj začin skuplji od srebra.
Crni papar je najtrgovaniji začin na svijetu. Ovaj začin se naziva i „crnim zlatom“ i „kraljem začina“, a u davna vremena je bio toliko popularan da se koristio za plaćanje poreza, miraza ili stanarine. Zanimljivo je da riječ „papar“ dolazi od sanskrtske riječi „bobica“. Sol, najkorišteniji začin na svijetu zapravo nije začin, nego pojačivač okusa. Sol je u starom Rimu bila toliko vrijedna da su je mijenjali za vojnike. Riječ „plaća“ (eng. salary) dolazi od latinske riječi „sal“ što znači sol.
Čovjek je evoluirao zajedno s biljkama oko sebe, a rana dokumentacija sugerira da su lovci i sakupljači umotavali meso u lišće kako bi ga sačuvali, a onda su slučajno otkrili da taj proces popravlja okus i miris do tada bezukusnog sirovog mesa. Drevne civilizacije su začine koristile u medicini, a tek su naknadno otkrili da ti isti začini mogu transformirati način prehrane koji su poznavali.
Češnjak su pronašli i u Tutankamonovoj grobnici
„Ebers Papyrus“, sažetak drvenih egipatskih praksi navodi da su najpoznatiji medicinski tretmani sadržavali kim, korijander, komorač, češnjak, mentu i luk, a da su radnici koji su gradili Keopsovu piramidu konzumirali luk i češnjak za promicanje zdravlja i izdržljivost. Egipćani su vjerovali da će im češnjak donijeti zagrobni mir ako s njim budu pokopani, a čak su i u Tutankamonovoj grobnici pronašli nekoliko režnjeva češnjaka, piše punkufer.hr.
Muškatni oraščić i klinčić dolaze iz Kine, a „Pen Ts'ao Ching“, rana publikacija o klasičnom bilju navodi da su kineski dvorjani nosili klinčiće u ustima kako bi im zadah bio sladak kad bi se obraćali caru. Drevni klinopisi s područja Eufrata i Tigrisa bilježe dug popis začina koje su koristili u Mezopotamiji. S tog područja došli su sezam, timijan, kardamom, kurkuma, šafran, mak, kim, anis, kopar i smirna.
Crvena paprika kao oružje u Građanskom ratu
Stari Grci su nosili krune od peršina i mažurana tijekom gozbi kako bi preventirali pijanstvo, a u Rimu su začinjavali vino na sličan način na koji mi danas začinjavamo gin. Amerikanci su potkraj 18. stoljeća počeli mijenjati duhan, brašno, govedinu, maslac i sapun za začine poput papra, cimeta, klinčića i đumbira. U Građanskom ratu su začinili imalu veliku važnost, kako za zdravlje vojnika, tako i za borbu protiv neprijatelja. Naime, pismo pronađeno u Kongresnoj knjižici SAD-a ukazuje na to da su vojnici mljevenu crvenu papriku nosili u vrećicama i jedni drugima bacali u oči. Paprika će najčešće povezuje s mađarskom kuhinjom, ali zapravo dolazi iz središnjeg Maksika.
Vanilija je skuplja od srebra, a crnim paprom se plaćala stanarina
Za razliku od ranijih vremena, danas imamo mogućnost isprobati začine iz svih krajeva svijeta. Sve više istraživanja pokazuje da su naši predci točno namijenili upotrebu začina, kako u medicini, tako i u kulinarstvu. Danas sa sigurnošću možemo reći da je češnjak jedan od najboljih antibiotika, a stari Egipćani su to znali tisućama godina prije nas. Evo još nekoliko zanimljivosti o bilju koje doprinosi našem zdravlju, ali i kvaliteti hrane koju jedemo.
Najskuplji začin na svijetu je šafran. Cvjeta samo jednom godišnje, a za proizvodnju se koristi mali dio biljke. Svaki cvijet se mora ručno ubrati, a tučci, koji izgledaju kao tanke, žute niti, moraju se pažljivo skinuti. Zbog ovako delikatne proizvodnje jedan gram kvalitetnog šafrana košta oko 500 kuna. Drugi najskuplji začin na svijetu je vanilija. Zanimljivo je da svježe mahune vanilije nemaju ni okus ni miris. Okus se dobiva dugotrajnim „noćnim znojenjem“ i sušenjem na suncu sve dok se ne dobije prepoznatljiva smeđa boja. Kilogram vanilije košta 20 tisuća kuna, što znači da je ovaj začin skuplji od srebra.
Crni papar je najtrgovaniji začin na svijetu. Ovaj začin se naziva i „crnim zlatom“ i „kraljem začina“, a u davna vremena je bio toliko popularan da se koristio za plaćanje poreza, miraza ili stanarine. Zanimljivo je da riječ „papar“ dolazi od sanskrtske riječi „bobica“. Sol, najkorišteniji začin na svijetu zapravo nije začin, nego pojačivač okusa. Sol je u starom Rimu bila toliko vrijedna da su je mijenjali za vojnike. Riječ „plaća“ (eng. salary) dolazi od latinske riječi „sal“ što znači sol.
