Zbog životnih neuspjeha, gubitka posla, kuće, obitelji, bolesti, čovjek upada u ovisnost ili bezumnost. Milijuni ljudi žele biti mišićavi i zdravi, ali, trudeći se to, upadaju u anoreksiju ili bulimiju pa im je lošije nego prije. Ili su preumorni i uzrujani te iznenada imaju srčani udar zbog dizanja utega u teretani.
U emisiji Laudato TV-a “More milosrđa” novinar Darko Pavičić ugostio je časnu sestru Ljubicu Bernardicu Kovač iz Posušja. Nadaleko poznata po svojim biljnim pripravcima, časna sestra Ljubica već dulje od 40 godina pomaže ljudima u nevolji, i to bez ikakve naknade, prenosi Večernji list.
Najavili smo vas kao prvu hrvatsku ljekarušu, časnu sestru poznatu po prikupljanju ljekovitoga bilja i izradi preparata od njega. Pomažete ljudima u izlječenju njihova duha i tijela. Kako ste se počeli baviti ovim poslom?
Nikada nisam mislila kako ću se baviti time. Osam godina nisam dolazila kući jer mi je otac branio ići u samostan. On me je strašno volio i bojala sam se kako mi neće dopustiti vratiti se. Sve dok mi mama nije pala i polomila ključnu kost i rebra pa me rodica iz Mostara pozvala da dođem vidjeti majku jer je bila jako loše. Brat me je dočekao i uveo u kuću upitavši mamu: -“Znaš li tko ti je došao”. Ona je nabrojila sve osim mene jer me nije očekivala, a tati je sve poispadalo iz ruke kada me je ugledao. Zagrlio me je i plakao, plakao. Volio me strašno. A kad sam došla, roditelji su mi bili jako bolesni. Mama je imala Parkinsonovu bolest, a tata je bolovao od teške anemije. Sestra Iva brinula se za njih koliko je mogla, a kada joj je muž obolio od raka na bubregu, više im se nije mogla toliko posvetiti. Inače, nas je u obitelji sedmero živih, a majka nas je rodila 11, od toga tri puta po dvoje djece.
Živjeli smo u selu Batin pored Posušja. Ja sam zamolila poglavara samostana da me pusti kako bih se brinula o roditeljima. Dopustili su mi da budem godinu dana s njima. Onda sam morala moliti Kongregaciju redovnika u Rimu i od njih sam dobila dopuštenje dok potreba traje. I tako sam otišla roditeljima i za godinu dana ponovno se vratila u samostan. Ali sam se ubrzo vratila natrag doma jer nisu mogli sami ostati. Bilo mi je vrlo teško ostaviti samostan. Toliko sam voljela svoje zvanje i samostan, ali Bog je sa mnom imao drugi plan i vodio me je svojim putem premda mi nije bilo svejedno. Ali nisam nikad ustuknula. Slijedila sam Njegov put. Nikad nisam posumnjala u svoje zvanje ili bila nesretna. Ali kad sam vidjela roditelje u teškom stanju, i materijalnom i fizičkom, morala sam im pomoći. Ni mama ni tata nisu imali mirovinu, ja sam također bila bez ikakvih primanja. Borila sam se samo da ne budu gladni. Kopala sam i sadila, sve sam radila samo da roditelji ne budu gladni. Trebale su mi dvije godine da ih podignem na noge. Tata više nije padao, pojačala sam im hranu i pripremala čajeve te im davala svaki dan. I dobro su se osjećali.
Kako su se na tom vašem putu našle biljke i čajevi?
Kada sam se vratila kući bila je 1989. godina, kod nas je došla jedna žena i kazala kako joj dijete umire od astme. Rekla sam joj da nemam ništa, ali moja mama je dobro poznavala biljke i trave, valjda je to naslijedila jer je moja baka imala ujaka fratra koji se naveliko bavio liječenjem ljekovitim biljem. Fra Silvestar Kutleša se zvao. Bio je župnik u Runovićima, a onda u Imotskom. Žena nije otišla od nas dok joj nisam obećala kako ću još nešto pripraviti za lijek. Mi u kući nikada nismo bili bolesni niti smo ijednu dječju bolest preboljeli. Uvijek su se koristile trave za bilo kakve boljke, poglavito u proljeće, a tada je bila jesen i nisam uopće znala kako doći do biljaka. Onda mi je mama rekla gdje ću otići te gdje i u jesen mogu naći biljke. Pronašla sam biljke i samljela ih te stavila u posudu s medom i dodala malo vode, čisto da to pokrije. Stavila sam to na štednjak da prokuha i poklopila, a ujutro procijedila. Došla je ponovno ta gospođa i dala sam joj pola litre tog sirupa, pa neka pokuša jer joj je dječak bio jako slab, gotovo na umoru, nije mogao čak ni gutati. Rekla sam joj da mu daje polako na žličicu, kapljicu po kapljicu svakih pet minuta.
Cijeli dan i noć mu je tako davala i dječak se digao na noge te progledao. Kada je potrošila sve što sam joj dala, dječak je ozdravio. Povratio je strašan sekret koji mu je bio začepio bronhije. Došla je k meni i kazala: “Časna, moj mali se igra, dobar je i zdrav, kad biste mi mogli napraviti još jednu dozu”. I napravila sam joj. Vodila je dječaka liječniku, snimili su ga i rekli kako nema ništa na plućima i da je ozdravio. To je bio početak mog bavljenja travama. Nakon toga došla mi je druga gospođa pa sam počela pripravljati sirupe samo za bronhitise. Za djecu i starce. Dosta ih se izliječilo. A kada su u pitanju druge bolesti, nisam iz knjiga preuzimala recepte, nego sam po vlastitom nahođenju pripravljala napitke. Imala sam jedan slučaj čovjeka oboljelih bubrega i nisam znala kako u tom trenutku pronaći lijek, ali nisam odbijala ljude pa sam pokušala načiniti smjesu kojom se on ipak izliječio. I tako bih zapisivala što je pomoglo ljudima za bubrege, a što za bronhitis. Tu mi je od velike pomoći bila mama. Ona bi me opominjala i govorila mi: “Ljubice, zapiši sve što pripravljaš.” I tako je to počelo naglo ići. U međuvremenu roditelji su ozdravili, mama je poživjela nakon toga još 15 godina, a tata 12 godina. Mama je izliječila Parkinsonovu bolest, nije više drhtala, mogla je mirno jesti. Teško joj je padalo kada je netko hrani.
Niste se više vraćali u samostan od tada?
Dobro, ja sam uvijek išla na duhovne vježbe i držala se samostana, ali nisam bila vezana da moram doći. Ali što se tiče redovničkoga života, sve sam obavljala kako treba.
Niste bili slobodnjak?
A, ne, ne…
Kako su vam počeli dolaziti ljudi? Evo, kad sam ja došao dogovarati ovaj razgovor, vidio sam dosta ljudi koji čekaju na vas po rasporedu, moraju se naručiti i doći na vrijeme?
U roku od tri godine nakon mog povratka iz samostana, već je bilo za neizdržati koliko je ljudi dolazilo. I onda svi naši koji su radili u stranim zemljama znali bi dolaziti ljeti, tada su bile velike gužve. Onda sam morala angažirati dvije gospođe da beru trave jer je tu puno posla.
Kako izgleda taj posao prikupljanja trava i priprave napitaka?
Nije baš jednostavno, to je dosta težak posao. Dobro, ja sam išla samo jedno vrijeme u branje s ovim ženama dok im nisam objasnila gdje će i što brati. Ponedjeljkom nismo radili i taj dan bismo iskoristili za branje bilja sve do mora. Kad bismo se vratili s branja, morali smo pregledati svaku travku jer se zna dogoditi da bude i otrovnih trava. Kad se trave pregledaju, onda se peru pa se sijeku. Prije smo to radili škarama, a danas imamo strojeve za mljevenje. Onda se trave stave na plahte i suše. Svoje sam radnice naučila koje trave i kako koristim, bilo je tu 105 trava i, hvala Bogu, nikad se nije nitko njima otrovao. Tako je sve krenulo dobro, ljudi su pristizali sve više te su bili zadovoljni i presretni. Imam pregršt pisama zahvale.
Osim trava, počeli ste se baviti i namještanjem želuca. Po tome ste poznati?
Ja sam u Dubrovniku 1972. spustila prvi želudac. U Dubrovniku smo imali vrtić s 85 djece. Jedna majka koja je dolazila po dijete bila je jako slaba, osjećala se loše. Pitala sam je: “Što je, gospođo, s vama”, a ona bi kazala kako nitko ne zna jer je po nalazima zdrava, a ne može hodati koliko se ruši od slabosti. Nikad prije toga nisam vidjela kako netko spušta želudac, ali sam dosta knjiga pročitala kako bih pronašla glavne točke želuca, ali nigdje u medicinskoj literaturi to nisam našla. Rekla je kako je boli iza lijeve lopatice i na dlanu. Dobro sam je izmasirala i polegla na stol te tražila gdje kuca želudac. Pronašla sam ga gore ispod prsne kosti. Spustila sam ga na mjesto masažama, a žena je dobila zraka. Želudac mora biti iznad pupka. Kada sam joj spustila želudac, stavila sam joj jedan pojas kako bi držao da ne ide gore i rekla da petnaest dana ne diže ništa teško. U 15 danas toliko se dobro osjećala i došla je zahvaliti.
Nakon nje došla je još jedna žena i tako dalje… Zatrpala sam se poslom. Tada je bilo dosta napeto jer sam skrbila o roditeljima, ali su mi pomagale dvije djevojke koje sam naučila kako se namješta želudac.
A zbog čega želudac “pobjegne” gore?
Najviše zbog stresa. Posebice danas, svi su pod stresom… Toliko dolazi mladih, svi su pod stresom da ne možete ni zamisliti. Prva, druga godina fakulteta…, posjećuju psihijatra. Psihijatar im da lijekove i oni samo spavaju. Imala sam slučaj s jednim studentom kojega su roditelji jedva nagovorili da dođe k meni. Kad sam ga vidjela, kazala sam da on nije psihički bolesnik. Spustila sam mu želudac i riješila njegove probleme. Jer želudac jako djeluje na mali mozak, a ja imam bilje koje popušta napetost u malome mozgu. On je tako patio tri godine. Svakakvih slučajeva je bilo. Problemi sa želucom i glavoboljom danas uzimaju maha. I kožne bolesti i gljivice…, to je užas.
S kakvim bolestima ljudi najčešće dolaze u posljednje vrijeme k vama?
Zbog želuca i psihičkih problema najčešće. Dosta je astme i bronhitisa kod djece i odraslih. To izliječim bez problema. Sastavim sirupe i popiju tri doze te se izliječe. Ja pacijenta pregledam i napišem recept koji će trošiti.
Vezano uz koronavirus i inhalaciju, što preporučujete?
Imamo lijek od slatkog pelina koji preporučujem protiv korone. On se uzima ujutro i navečer u kapima. Uz pelin, radim i klinčiće protiv zgrušavanja krvi, dok pelin liječi, od njega pada temperatura. Dolazi nam puno ljudi i traži te kapi.
Spomenuli ste i problem glavobolje?
Tu je problem želudac. Kad spustimo želudac, glavobolje nestane. To je sigurno. Toliko dugo radim, imam toliko iskustva i znam da je želudac najčešće krivac za glavobolju.
Mogu li ljudi sami spustiti želudac?
Mogu im pokazati kako se to radi i da onda sami to primjenjuju. Iako je jedan liječnik kazao kako je za to što radim potreban cijeli studij. Preporučujem prije spavanja masažu trbuha s lijeve strane do pupka. Također, staviti dlan na dlan i masirati od prsne kosti do pupka.
Imate li lijek za krvarenje iz debelog crijeva?
Imam lijek i za to, melem i čaj. Pravim i željezo na prirodan način.
Pomogli ste ženama koje nisu mogle začeti i roditi?
I tu je želudac kriv jer sa sobom vuče maternicu. Imamo toliko fotografija djece koja su se rodila nakon što smo pomogli majkama namještanjem želuca. Tri razreda. Imala sam slučaj jedne žene koja je imala osam spontanih pobačaja. Za sve je bio kriv želudac.
Neplodnost je veliki problem?
Da, jako je puno neplodnih žena, a što je uzrok, ne znam. Otrovi, možda, ili stresan život. Dolaze nam jako nervozne žene, po 15 godina pokušavaju začeti, a ne mogu. Onda dođu i vidimo kako je stvar u želucu. I zanesu za mjesec i pol dana.
Kod prijeloma nadlaktične kosti u predjelu ramena, što preporučujete za oporavak? Možda neke obloge da ožive mišiće?
Imamo ulje od 28 biljaka koje izvlači bol iz kostiju. Njime su prezadovoljni pacijenti koji dolaze s bolnim zglobovima i kostima.
Dolazi vam i dosta sportaša, ljudi koji imaju vodu u koljenu. Kako to liječite?
Za vodu u koljenu dajem obloge od ječmenog brašna, neprosijanoga, koje izvuče tu vodu, toliko da ostane na oblogu. Pet-šest dana i gotovo. I što je najvažnije, tu se voda više ne vraća. Jedan nam je sportaš dolazio koji nije mogao igrati zbog vode u koljenu. Nakon mog recepta od neprosijanog ječmenog brašna, svinjske masti i octa sve je prošlo.
Molim vas lijepo. Kako se može doći do vaše knjige “Ljekovito bilje – dar iz Božje ruke”?
Možete nam poslati adresu i mi ćemo je poslati poštom.
Što se nalazi u vašoj knjizi?
Tu su recepti za gotovo sve bolesti. Kapi protiv tumora, karcinom, upalnih kanala, čajevi protiv upale želuca, za sniženje krvnog tlaka, lijek protiv znojenja nogu, za jačanje živaca, čaj za vodu u trbuhu i plućima… Imali smo slučaj čovjeka iz Splita kojemu su tjedno 7 l iz pluća ispumpavali vode. Poslije našeg pripravka voda je nestala. Liječnik nije mogao vjerovati. Taj recept je dobar za svaki višak vode u organizmu. Svaka travka je za neku bolest i svaka mi je draga. Naše trave su najljekovitije.
Stres je danas opća pojava u društvu. Kako se s njime nositi?
Svi ti stresovi utječu na želudac. Namještanjem želuca može se riješiti taj problem. Kad je čovjek pod stresom i u psihičkim problemima, želudac ide gore. I hrana može biti uzrok, ali i neaktivnost jer danas ljudi ne rade kao nekad fizički. Kad čovjek teško radi, onda mu želudac pada. Uvijek je bilo baka koje su spašavale te koji su bili slabi na želucu. Ljudi umiru od želuca. Obilaze najeminentnije klinike na svijetu, ali im ne mogu pomoći jer ne shvaćaju u čemu je problem. I kad im netko spomene časnu sestru iz Posušja, odmahuju rukom.
Kako ljudi iz susjednih zemalja mogu doći do vas?
Potrebno se najaviti telefonski, mi kažemo kad da dođete. Nalazimo se u blizini Posušja, a radimo od 9 do 17 sati. Sad je malo teže, prelazi se granica na 12 sati, pacijenti se naruče i mi im napišemo kad da dođu, datum i sat, onda ih puste preko granice pa im udarimo pečat da su bili kod nas. Nikad u ovih 40 godina za pregled, masažu i namještanje želuca nismo naplatile nikome ni lipe, ni dinara. I kad nam netko na silu ostavi novac, damo to sirotinji. Ne uzimam novac.
Imate li kakav lijek za distrofiju mišića?
Imam poseban sastav za masaže, izvanredno dobar i uz to čajeve za cirkulaciju.
Kakva je uloga molitve u ozdravljenju?
Molitva je sastavni dio zdravlja tijela, a posebice duše. Svakom pacijentu kažem: “Dala sam vam lijek, ali Bog će vas izliječiti”. Zato molite. Bez obzira na vjeru i naciju. Dolaze mi svi ljudi, različitih vjera, kažem im da su mi svi pacijenti jednako dragi i važni. Bez obzira koje su vjere. Dođe dosta i muslimana iz Bosne, i njima kažem: “Uzmite ovu kap čaja pa kap molitve”. Mnogo je ljudi koji ne znaju moliti pa im kažem da uzmu molitvenik i nauče.
Što preporučujete za mjehur kad popusti?
Imamo jako dobre čajeve. Pravimo i lijek od aloe vere te dvaju kaktusa. To dobro očisti mjehur i njegovu stijenku. Imamo dobar lijek za kamence u bubrezima – kupus, limun i žlica maslinova ulja. Imali smo slučaj kod jedne žene kamenca u bubregu od 4 cm koji se rastopio za 18 dana.
Problemi sa štitnjačom su među najčešćim autoimunim bolestima. Kako se boriti protiv toga?
Imamo lijek za štitnjaču.
Kako se boriti protiv grčeva u nogama?
Navečer, prije spavanja, smočiti mišiće hladnom vodom i namazati bilo kojim sapunom te ne ispirati do ujutro. To pomaže za grčeve. Mjesec dana tako i proći će.
Otkuda vam toliko znanje o bolestima? Gdje ste to naučili?
Bog mi je dao znanje. Imam Božju medicinu. Sve što mi dođe na pamet, zabilježim. To je od Boga dano, nije to moje. Nikad se nisam s Bogom prepirala i posumnjala u svoje zvanje. I kad sam počinjala ni iz čega, molila sam se Gospi. Imala sam jednu Gospinu sliku i zazivala sam je da nemam novca da kupim alkohol za dezinfekciju posuđa. Obratim se Gospi da mi pomogne. Jer moja je majka bila jake vjere i uvijek mi je govorila da nikad ne smijem posumnjati u Božju providnost. Nakon tri dana dođe mi jedan direktor iz Kiseljaka, kojega je udario kamenčić u glavu. Stalno mu je krvarilo iz glave iako je obišao sve bolnice: “Sestro, pomozite mi, već tri-četiri godine ne mogu ništa, nikakav poslovni sastanak planirati”. Imala sam jedan recept od 10 biljaka i melem, prvi što sam napravila. Očistila sam mu tu ranu. Pričekali smo pola sata. Kad sam skinula zavoj, nije bilo ničega. Nije se više nikad pojavila ni kap krvi. Kaže on meni: “Sestro, što je vama potrebno”. Rekla sam da mi nabavi alkohol. Sutra je stigla pošiljka od 100 l alkohola. I nije htio naplatiti. Tada sam shvatila kako je Bog htio da ja to radim.
Neumjerenost i potreba za hranom. Je li to poremećaj?
I za to je kriv želudac. Ljudi se toliko udebljaju da jedva doprem do želuca.
Rane od dekubitusa. Postoji li melem za to?
Imamo tekućinu kojom se ispire rana i melem koji se stavlja gazom na ranu.
Sestro, kako gledate na službenu medicinu?
Ja protiv medicine ne bih riječi rekla, poštujem je. Liječnike, kirurge koji vrše operacije, oni su glavni. Ja tu dođem kao pomoć poslije operacije i kod bolesti koje nisu za rezanje. Mogu pomoći.
Dolaze vam ljudi koji su pod terapijom i s dijagnozom?
Da. Dolazi nam puno ljudi nakon operacije tumora. Traže pomoć za imunitet jer poslije operacije je potrebno ojačati imunitet.
Epilepsija. Kako spriječiti napade?
Za epilepsiju imamo čajeve i kapi. Ali ja sam pomoć, ne mogu sve izliječiti. Treba i moliti.
Dolaze vam i liječnici. Traže pomoć?
Dolazili su mi zbog želuca. Polegnem ih na stol, izmasiram, spustim želudac i bude to drugi čovjek. A njima medicina to ne dopušta. Namjestila sam na tisuće želudaca.
Smetnje u probavi?
I to se rješava namještanjem želuca.
Očito se sve vrti oko želuca?
Želudac je središnji organ koji utječe na sve ostale. Jetru, bubrege, crijeva... Želudac “gnjavi” jetru jer je podiže. Onda i srce strada. Kad spustim želudac, riješim velike probleme. Osamdeset posto bolesti dolazi od želuca.
Hernija i kila u želucu stvaraju ljudima probleme?
Imamo lijek za herniju, ali prije toga moramo regulirati želudac.
Od sada će se vaši pripravci i lijekovi moći nabaviti i u Hrvatskoj?
Hoće, već smo dobili odobrenje. Dugo smo čekali, korona nas je malo poremetila, ali sad možemo svoje proizvode plasirati i u Zagreb.
U emisiji Laudato TV-a “More milosrđa” novinar Darko Pavičić ugostio je časnu sestru Ljubicu Bernardicu Kovač iz Posušja. Nadaleko poznata po svojim biljnim pripravcima, časna sestra Ljubica već dulje od 40 godina pomaže ljudima u nevolji, i to bez ikakve naknade, prenosi Večernji list.
Najavili smo vas kao prvu hrvatsku ljekarušu, časnu sestru poznatu po prikupljanju ljekovitoga bilja i izradi preparata od njega. Pomažete ljudima u izlječenju njihova duha i tijela. Kako ste se počeli baviti ovim poslom?
Nikada nisam mislila kako ću se baviti time. Osam godina nisam dolazila kući jer mi je otac branio ići u samostan. On me je strašno volio i bojala sam se kako mi neće dopustiti vratiti se. Sve dok mi mama nije pala i polomila ključnu kost i rebra pa me rodica iz Mostara pozvala da dođem vidjeti majku jer je bila jako loše. Brat me je dočekao i uveo u kuću upitavši mamu: -“Znaš li tko ti je došao”. Ona je nabrojila sve osim mene jer me nije očekivala, a tati je sve poispadalo iz ruke kada me je ugledao. Zagrlio me je i plakao, plakao. Volio me strašno. A kad sam došla, roditelji su mi bili jako bolesni. Mama je imala Parkinsonovu bolest, a tata je bolovao od teške anemije. Sestra Iva brinula se za njih koliko je mogla, a kada joj je muž obolio od raka na bubregu, više im se nije mogla toliko posvetiti. Inače, nas je u obitelji sedmero živih, a majka nas je rodila 11, od toga tri puta po dvoje djece.
Živjeli smo u selu Batin pored Posušja. Ja sam zamolila poglavara samostana da me pusti kako bih se brinula o roditeljima. Dopustili su mi da budem godinu dana s njima. Onda sam morala moliti Kongregaciju redovnika u Rimu i od njih sam dobila dopuštenje dok potreba traje. I tako sam otišla roditeljima i za godinu dana ponovno se vratila u samostan. Ali sam se ubrzo vratila natrag doma jer nisu mogli sami ostati. Bilo mi je vrlo teško ostaviti samostan. Toliko sam voljela svoje zvanje i samostan, ali Bog je sa mnom imao drugi plan i vodio me je svojim putem premda mi nije bilo svejedno. Ali nisam nikad ustuknula. Slijedila sam Njegov put. Nikad nisam posumnjala u svoje zvanje ili bila nesretna. Ali kad sam vidjela roditelje u teškom stanju, i materijalnom i fizičkom, morala sam im pomoći. Ni mama ni tata nisu imali mirovinu, ja sam također bila bez ikakvih primanja. Borila sam se samo da ne budu gladni. Kopala sam i sadila, sve sam radila samo da roditelji ne budu gladni. Trebale su mi dvije godine da ih podignem na noge. Tata više nije padao, pojačala sam im hranu i pripremala čajeve te im davala svaki dan. I dobro su se osjećali.
Kako su se na tom vašem putu našle biljke i čajevi?
Kada sam se vratila kući bila je 1989. godina, kod nas je došla jedna žena i kazala kako joj dijete umire od astme. Rekla sam joj da nemam ništa, ali moja mama je dobro poznavala biljke i trave, valjda je to naslijedila jer je moja baka imala ujaka fratra koji se naveliko bavio liječenjem ljekovitim biljem. Fra Silvestar Kutleša se zvao. Bio je župnik u Runovićima, a onda u Imotskom. Žena nije otišla od nas dok joj nisam obećala kako ću još nešto pripraviti za lijek. Mi u kući nikada nismo bili bolesni niti smo ijednu dječju bolest preboljeli. Uvijek su se koristile trave za bilo kakve boljke, poglavito u proljeće, a tada je bila jesen i nisam uopće znala kako doći do biljaka. Onda mi je mama rekla gdje ću otići te gdje i u jesen mogu naći biljke. Pronašla sam biljke i samljela ih te stavila u posudu s medom i dodala malo vode, čisto da to pokrije. Stavila sam to na štednjak da prokuha i poklopila, a ujutro procijedila. Došla je ponovno ta gospođa i dala sam joj pola litre tog sirupa, pa neka pokuša jer joj je dječak bio jako slab, gotovo na umoru, nije mogao čak ni gutati. Rekla sam joj da mu daje polako na žličicu, kapljicu po kapljicu svakih pet minuta.
Cijeli dan i noć mu je tako davala i dječak se digao na noge te progledao. Kada je potrošila sve što sam joj dala, dječak je ozdravio. Povratio je strašan sekret koji mu je bio začepio bronhije. Došla je k meni i kazala: “Časna, moj mali se igra, dobar je i zdrav, kad biste mi mogli napraviti još jednu dozu”. I napravila sam joj. Vodila je dječaka liječniku, snimili su ga i rekli kako nema ništa na plućima i da je ozdravio. To je bio početak mog bavljenja travama. Nakon toga došla mi je druga gospođa pa sam počela pripravljati sirupe samo za bronhitise. Za djecu i starce. Dosta ih se izliječilo. A kada su u pitanju druge bolesti, nisam iz knjiga preuzimala recepte, nego sam po vlastitom nahođenju pripravljala napitke. Imala sam jedan slučaj čovjeka oboljelih bubrega i nisam znala kako u tom trenutku pronaći lijek, ali nisam odbijala ljude pa sam pokušala načiniti smjesu kojom se on ipak izliječio. I tako bih zapisivala što je pomoglo ljudima za bubrege, a što za bronhitis. Tu mi je od velike pomoći bila mama. Ona bi me opominjala i govorila mi: “Ljubice, zapiši sve što pripravljaš.” I tako je to počelo naglo ići. U međuvremenu roditelji su ozdravili, mama je poživjela nakon toga još 15 godina, a tata 12 godina. Mama je izliječila Parkinsonovu bolest, nije više drhtala, mogla je mirno jesti. Teško joj je padalo kada je netko hrani.
Niste se više vraćali u samostan od tada?
Dobro, ja sam uvijek išla na duhovne vježbe i držala se samostana, ali nisam bila vezana da moram doći. Ali što se tiče redovničkoga života, sve sam obavljala kako treba.
Niste bili slobodnjak?
A, ne, ne…
Kako su vam počeli dolaziti ljudi? Evo, kad sam ja došao dogovarati ovaj razgovor, vidio sam dosta ljudi koji čekaju na vas po rasporedu, moraju se naručiti i doći na vrijeme?
U roku od tri godine nakon mog povratka iz samostana, već je bilo za neizdržati koliko je ljudi dolazilo. I onda svi naši koji su radili u stranim zemljama znali bi dolaziti ljeti, tada su bile velike gužve. Onda sam morala angažirati dvije gospođe da beru trave jer je tu puno posla.
Kako izgleda taj posao prikupljanja trava i priprave napitaka?
Nije baš jednostavno, to je dosta težak posao. Dobro, ja sam išla samo jedno vrijeme u branje s ovim ženama dok im nisam objasnila gdje će i što brati. Ponedjeljkom nismo radili i taj dan bismo iskoristili za branje bilja sve do mora. Kad bismo se vratili s branja, morali smo pregledati svaku travku jer se zna dogoditi da bude i otrovnih trava. Kad se trave pregledaju, onda se peru pa se sijeku. Prije smo to radili škarama, a danas imamo strojeve za mljevenje. Onda se trave stave na plahte i suše. Svoje sam radnice naučila koje trave i kako koristim, bilo je tu 105 trava i, hvala Bogu, nikad se nije nitko njima otrovao. Tako je sve krenulo dobro, ljudi su pristizali sve više te su bili zadovoljni i presretni. Imam pregršt pisama zahvale.
Osim trava, počeli ste se baviti i namještanjem želuca. Po tome ste poznati?
Ja sam u Dubrovniku 1972. spustila prvi želudac. U Dubrovniku smo imali vrtić s 85 djece. Jedna majka koja je dolazila po dijete bila je jako slaba, osjećala se loše. Pitala sam je: “Što je, gospođo, s vama”, a ona bi kazala kako nitko ne zna jer je po nalazima zdrava, a ne može hodati koliko se ruši od slabosti. Nikad prije toga nisam vidjela kako netko spušta želudac, ali sam dosta knjiga pročitala kako bih pronašla glavne točke želuca, ali nigdje u medicinskoj literaturi to nisam našla. Rekla je kako je boli iza lijeve lopatice i na dlanu. Dobro sam je izmasirala i polegla na stol te tražila gdje kuca želudac. Pronašla sam ga gore ispod prsne kosti. Spustila sam ga na mjesto masažama, a žena je dobila zraka. Želudac mora biti iznad pupka. Kada sam joj spustila želudac, stavila sam joj jedan pojas kako bi držao da ne ide gore i rekla da petnaest dana ne diže ništa teško. U 15 danas toliko se dobro osjećala i došla je zahvaliti.
Nakon nje došla je još jedna žena i tako dalje… Zatrpala sam se poslom. Tada je bilo dosta napeto jer sam skrbila o roditeljima, ali su mi pomagale dvije djevojke koje sam naučila kako se namješta želudac.
A zbog čega želudac “pobjegne” gore?
Najviše zbog stresa. Posebice danas, svi su pod stresom… Toliko dolazi mladih, svi su pod stresom da ne možete ni zamisliti. Prva, druga godina fakulteta…, posjećuju psihijatra. Psihijatar im da lijekove i oni samo spavaju. Imala sam slučaj s jednim studentom kojega su roditelji jedva nagovorili da dođe k meni. Kad sam ga vidjela, kazala sam da on nije psihički bolesnik. Spustila sam mu želudac i riješila njegove probleme. Jer želudac jako djeluje na mali mozak, a ja imam bilje koje popušta napetost u malome mozgu. On je tako patio tri godine. Svakakvih slučajeva je bilo. Problemi sa želucom i glavoboljom danas uzimaju maha. I kožne bolesti i gljivice…, to je užas.
S kakvim bolestima ljudi najčešće dolaze u posljednje vrijeme k vama?
Zbog želuca i psihičkih problema najčešće. Dosta je astme i bronhitisa kod djece i odraslih. To izliječim bez problema. Sastavim sirupe i popiju tri doze te se izliječe. Ja pacijenta pregledam i napišem recept koji će trošiti.
Vezano uz koronavirus i inhalaciju, što preporučujete?
Imamo lijek od slatkog pelina koji preporučujem protiv korone. On se uzima ujutro i navečer u kapima. Uz pelin, radim i klinčiće protiv zgrušavanja krvi, dok pelin liječi, od njega pada temperatura. Dolazi nam puno ljudi i traži te kapi.
Spomenuli ste i problem glavobolje?
Tu je problem želudac. Kad spustimo želudac, glavobolje nestane. To je sigurno. Toliko dugo radim, imam toliko iskustva i znam da je želudac najčešće krivac za glavobolju.
Mogu li ljudi sami spustiti želudac?
Mogu im pokazati kako se to radi i da onda sami to primjenjuju. Iako je jedan liječnik kazao kako je za to što radim potreban cijeli studij. Preporučujem prije spavanja masažu trbuha s lijeve strane do pupka. Također, staviti dlan na dlan i masirati od prsne kosti do pupka.
Imate li lijek za krvarenje iz debelog crijeva?
Imam lijek i za to, melem i čaj. Pravim i željezo na prirodan način.
Pomogli ste ženama koje nisu mogle začeti i roditi?
I tu je želudac kriv jer sa sobom vuče maternicu. Imamo toliko fotografija djece koja su se rodila nakon što smo pomogli majkama namještanjem želuca. Tri razreda. Imala sam slučaj jedne žene koja je imala osam spontanih pobačaja. Za sve je bio kriv želudac.
Neplodnost je veliki problem?
Da, jako je puno neplodnih žena, a što je uzrok, ne znam. Otrovi, možda, ili stresan život. Dolaze nam jako nervozne žene, po 15 godina pokušavaju začeti, a ne mogu. Onda dođu i vidimo kako je stvar u želucu. I zanesu za mjesec i pol dana.
Kod prijeloma nadlaktične kosti u predjelu ramena, što preporučujete za oporavak? Možda neke obloge da ožive mišiće?
Imamo ulje od 28 biljaka koje izvlači bol iz kostiju. Njime su prezadovoljni pacijenti koji dolaze s bolnim zglobovima i kostima.
Dolazi vam i dosta sportaša, ljudi koji imaju vodu u koljenu. Kako to liječite?
Za vodu u koljenu dajem obloge od ječmenog brašna, neprosijanoga, koje izvuče tu vodu, toliko da ostane na oblogu. Pet-šest dana i gotovo. I što je najvažnije, tu se voda više ne vraća. Jedan nam je sportaš dolazio koji nije mogao igrati zbog vode u koljenu. Nakon mog recepta od neprosijanog ječmenog brašna, svinjske masti i octa sve je prošlo.
Molim vas lijepo. Kako se može doći do vaše knjige “Ljekovito bilje – dar iz Božje ruke”?
Možete nam poslati adresu i mi ćemo je poslati poštom.
Što se nalazi u vašoj knjizi?
Tu su recepti za gotovo sve bolesti. Kapi protiv tumora, karcinom, upalnih kanala, čajevi protiv upale želuca, za sniženje krvnog tlaka, lijek protiv znojenja nogu, za jačanje živaca, čaj za vodu u trbuhu i plućima… Imali smo slučaj čovjeka iz Splita kojemu su tjedno 7 l iz pluća ispumpavali vode. Poslije našeg pripravka voda je nestala. Liječnik nije mogao vjerovati. Taj recept je dobar za svaki višak vode u organizmu. Svaka travka je za neku bolest i svaka mi je draga. Naše trave su najljekovitije.
Stres je danas opća pojava u društvu. Kako se s njime nositi?
Svi ti stresovi utječu na želudac. Namještanjem želuca može se riješiti taj problem. Kad je čovjek pod stresom i u psihičkim problemima, želudac ide gore. I hrana može biti uzrok, ali i neaktivnost jer danas ljudi ne rade kao nekad fizički. Kad čovjek teško radi, onda mu želudac pada. Uvijek je bilo baka koje su spašavale te koji su bili slabi na želucu. Ljudi umiru od želuca. Obilaze najeminentnije klinike na svijetu, ali im ne mogu pomoći jer ne shvaćaju u čemu je problem. I kad im netko spomene časnu sestru iz Posušja, odmahuju rukom.
Kako ljudi iz susjednih zemalja mogu doći do vas?
Potrebno se najaviti telefonski, mi kažemo kad da dođete. Nalazimo se u blizini Posušja, a radimo od 9 do 17 sati. Sad je malo teže, prelazi se granica na 12 sati, pacijenti se naruče i mi im napišemo kad da dođu, datum i sat, onda ih puste preko granice pa im udarimo pečat da su bili kod nas. Nikad u ovih 40 godina za pregled, masažu i namještanje želuca nismo naplatile nikome ni lipe, ni dinara. I kad nam netko na silu ostavi novac, damo to sirotinji. Ne uzimam novac.
Imate li kakav lijek za distrofiju mišića?
Imam poseban sastav za masaže, izvanredno dobar i uz to čajeve za cirkulaciju.
Kakva je uloga molitve u ozdravljenju?
Molitva je sastavni dio zdravlja tijela, a posebice duše. Svakom pacijentu kažem: “Dala sam vam lijek, ali Bog će vas izliječiti”. Zato molite. Bez obzira na vjeru i naciju. Dolaze mi svi ljudi, različitih vjera, kažem im da su mi svi pacijenti jednako dragi i važni. Bez obzira koje su vjere. Dođe dosta i muslimana iz Bosne, i njima kažem: “Uzmite ovu kap čaja pa kap molitve”. Mnogo je ljudi koji ne znaju moliti pa im kažem da uzmu molitvenik i nauče.
Što preporučujete za mjehur kad popusti?
Imamo jako dobre čajeve. Pravimo i lijek od aloe vere te dvaju kaktusa. To dobro očisti mjehur i njegovu stijenku. Imamo dobar lijek za kamence u bubrezima – kupus, limun i žlica maslinova ulja. Imali smo slučaj kod jedne žene kamenca u bubregu od 4 cm koji se rastopio za 18 dana.
Problemi sa štitnjačom su među najčešćim autoimunim bolestima. Kako se boriti protiv toga?
Imamo lijek za štitnjaču.
Kako se boriti protiv grčeva u nogama?
Navečer, prije spavanja, smočiti mišiće hladnom vodom i namazati bilo kojim sapunom te ne ispirati do ujutro. To pomaže za grčeve. Mjesec dana tako i proći će.
Otkuda vam toliko znanje o bolestima? Gdje ste to naučili?
Bog mi je dao znanje. Imam Božju medicinu. Sve što mi dođe na pamet, zabilježim. To je od Boga dano, nije to moje. Nikad se nisam s Bogom prepirala i posumnjala u svoje zvanje. I kad sam počinjala ni iz čega, molila sam se Gospi. Imala sam jednu Gospinu sliku i zazivala sam je da nemam novca da kupim alkohol za dezinfekciju posuđa. Obratim se Gospi da mi pomogne. Jer moja je majka bila jake vjere i uvijek mi je govorila da nikad ne smijem posumnjati u Božju providnost. Nakon tri dana dođe mi jedan direktor iz Kiseljaka, kojega je udario kamenčić u glavu. Stalno mu je krvarilo iz glave iako je obišao sve bolnice: “Sestro, pomozite mi, već tri-četiri godine ne mogu ništa, nikakav poslovni sastanak planirati”. Imala sam jedan recept od 10 biljaka i melem, prvi što sam napravila. Očistila sam mu tu ranu. Pričekali smo pola sata. Kad sam skinula zavoj, nije bilo ničega. Nije se više nikad pojavila ni kap krvi. Kaže on meni: “Sestro, što je vama potrebno”. Rekla sam da mi nabavi alkohol. Sutra je stigla pošiljka od 100 l alkohola. I nije htio naplatiti. Tada sam shvatila kako je Bog htio da ja to radim.
Neumjerenost i potreba za hranom. Je li to poremećaj?
I za to je kriv želudac. Ljudi se toliko udebljaju da jedva doprem do želuca.
Rane od dekubitusa. Postoji li melem za to?
Imamo tekućinu kojom se ispire rana i melem koji se stavlja gazom na ranu.
Sestro, kako gledate na službenu medicinu?
Ja protiv medicine ne bih riječi rekla, poštujem je. Liječnike, kirurge koji vrše operacije, oni su glavni. Ja tu dođem kao pomoć poslije operacije i kod bolesti koje nisu za rezanje. Mogu pomoći.
Dolaze vam ljudi koji su pod terapijom i s dijagnozom?
Da. Dolazi nam puno ljudi nakon operacije tumora. Traže pomoć za imunitet jer poslije operacije je potrebno ojačati imunitet.
Epilepsija. Kako spriječiti napade?
Za epilepsiju imamo čajeve i kapi. Ali ja sam pomoć, ne mogu sve izliječiti. Treba i moliti.
Dolaze vam i liječnici. Traže pomoć?
Dolazili su mi zbog želuca. Polegnem ih na stol, izmasiram, spustim želudac i bude to drugi čovjek. A njima medicina to ne dopušta. Namjestila sam na tisuće želudaca.
Smetnje u probavi?
I to se rješava namještanjem želuca.
Očito se sve vrti oko želuca?
Želudac je središnji organ koji utječe na sve ostale. Jetru, bubrege, crijeva... Želudac “gnjavi” jetru jer je podiže. Onda i srce strada. Kad spustim želudac, riješim velike probleme. Osamdeset posto bolesti dolazi od želuca.
Hernija i kila u želucu stvaraju ljudima probleme?
Imamo lijek za herniju, ali prije toga moramo regulirati želudac.
Od sada će se vaši pripravci i lijekovi moći nabaviti i u Hrvatskoj?
Hoće, već smo dobili odobrenje. Dugo smo čekali, korona nas je malo poremetila, ali sad možemo svoje proizvode plasirati i u Zagreb.
