Bogata zaostavština Haškoga suda, koji se poslije 24 godine rada uskoro zatvara, postala je “plijen” oko kojega se otimaju države regije, pišu “Večernje novosti”.
Riječ je o, kako navodi list, državnim tajnama, saslušanjima i svjedočenjima – javnim i skrivenim, izvještajima o bolestima i smrtima, presudama, odlukama, raznim dragocjenim dokumentima… Prema nekim procjenama, u podrumima u Haagu “čami” oko 10 milijuna stranica dokumenata o konfliktu u nekadašnjoj Jugoslaviji.
Dodaju i da se procjenjuje da ima i oko 13.000 artefakata, odnosno metaka, oružja, odjeće, obuće i raznih drugih predmeta. I Srbija i Hrvatska i BiH smatraju da im pripada dio te građe.
Tijekom nedavnoga posjeta predsjednika tribunala Carmela Agiusa i tužitelja Serga Brammertza Srbiji, službeni Beograd stavio je do znanja da Srbija očekuje da joj se vrati sva dokumentacija dostavljena po zahtjevima tužiteljstva.
Kako prenose Nezavisne novine, takvih je zahtjeva bilo 2.082 i da je ministar u Vladi Srbije i dugogodišnji predsjednik Nacionalnoga savjeta za suradnju s Haškim sudom Rasim Ljajić rekao da je sve dokumente koje je Haag tražio, Srbija predala, uključujući vojne.
Prema nekim ranijim izjavama, 95 posto dokumenata koje su predani Tribunalu dolazilo je od MUP, VBA i BIA. Kako se dodaje, u Beogradu je, tijekom posjeta haških službenika, postignut dogovor i o osnivanju informacijskoga centra u koji bi bila pohranjena arhiva koju Srbija treba dobiti.
Time će se, kako dalje navode, baviti radna grupa koja će utvrditi pojedinosti, poput one da li će ta građa biti smještena u Narodnoj biblioteci ili Skupštini Srbije.
“Novosti” ocjenjuju da je u tom poslu najdalje otišla BiH, gdje su u studenom 2016. godine Grad Sarajevo i Haški tribunal potpisali memorandum o uspostavljanju informacijskoga centra u Sarajevu u kojem će biti više od 400.000 dokumenata iz sudskih procesa, među kojima je skoro 100.000 dokazanih predmeta.
Svoj dio građe traži i Republika Srpska, ali Tribunal ignorira zahtjeve institucija RS da im bude vraćen dio dokumenata.
Kako dodaju “Novosti”, najavljeno je i potpisivanje memoranduma s Hrvatskom o osnivanju informacijskoga centra.
Povjesničar Čedomir Antić smatra da je dokumentacija Haškoga tribunala dragocjena, ali da je u izvjesnoj mjeri selektivna i da ima razne manjkavosti pošto je, kako navodi, sakupljena uz jasnu i dugoročnu političku agendu, koja je sud od samih početaka učinila pristranim.
Među sudskim dokumentima nedostaju pojedini važni hrvatski dokumenti, kao što su „topnički dnevnici, transkripti iz ureda predsjednika Republike, kao i većina značajnih dokumenata SAD, Britanije, Njemačke i Francuske, koje su i same sudjelovale u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, tvrdi Antić i dodaje da će arhiv Tribunala imati značaj, prije svega, za pisanje povijesti jugoslavenskih naroda u razdoblju posljednjih dvaju desetljeća 20. stoljeća.
Antić ocjenjuje da se arhivska građa ne smije dijeliti, jer je to sada jedinstven arhiv i nije u skladu s pravilima struke zahtijevati njegovu podjelu i da bi bilo najbolje kada bi arhiv ostao u Hagu ili bio premješten u Beograd.
Advokat Ratka Mladića, Branko Lukić, kaže da će jedan dio dokaznoga materijala biti u nadležnosti Mehanizma, koji će nastaviti raditi nakon što se Tribunal zatvori.
Dokumentacija koja je dostavljena sudu samo je djelić onoga što ima tužiteljstvo, koje je biralo što će dostaviti obrani, naveo je on.
Govoreći o načinima na koje je dokumentacija dospijevala u tužiteljstvo, Lukić je rekao da je KFOR u Republici Srpskoj upadao u općine, bolnice, policijske stanice, medijske kuće i uzimao sve dokumente, trpao ih u kamione i odvozio.
Nijedan od tih papira nije vraćen i kao da ne postoji. Ono što im je dobrovoljno dostavljeno kopirano je. Sve to je sada u podrumima tužiteljstva, rekao je Lukić.
Haški sud prestaje s radom 31. prosinca, a službena ceremonija zatvaranja bit će održana u utorak 19. prosinca.
Riječ je o, kako navodi list, državnim tajnama, saslušanjima i svjedočenjima – javnim i skrivenim, izvještajima o bolestima i smrtima, presudama, odlukama, raznim dragocjenim dokumentima… Prema nekim procjenama, u podrumima u Haagu “čami” oko 10 milijuna stranica dokumenata o konfliktu u nekadašnjoj Jugoslaviji.
Dodaju i da se procjenjuje da ima i oko 13.000 artefakata, odnosno metaka, oružja, odjeće, obuće i raznih drugih predmeta. I Srbija i Hrvatska i BiH smatraju da im pripada dio te građe.
Tijekom nedavnoga posjeta predsjednika tribunala Carmela Agiusa i tužitelja Serga Brammertza Srbiji, službeni Beograd stavio je do znanja da Srbija očekuje da joj se vrati sva dokumentacija dostavljena po zahtjevima tužiteljstva.
Kako prenose Nezavisne novine, takvih je zahtjeva bilo 2.082 i da je ministar u Vladi Srbije i dugogodišnji predsjednik Nacionalnoga savjeta za suradnju s Haškim sudom Rasim Ljajić rekao da je sve dokumente koje je Haag tražio, Srbija predala, uključujući vojne.
Prema nekim ranijim izjavama, 95 posto dokumenata koje su predani Tribunalu dolazilo je od MUP, VBA i BIA. Kako se dodaje, u Beogradu je, tijekom posjeta haških službenika, postignut dogovor i o osnivanju informacijskoga centra u koji bi bila pohranjena arhiva koju Srbija treba dobiti.
Time će se, kako dalje navode, baviti radna grupa koja će utvrditi pojedinosti, poput one da li će ta građa biti smještena u Narodnoj biblioteci ili Skupštini Srbije.
“Novosti” ocjenjuju da je u tom poslu najdalje otišla BiH, gdje su u studenom 2016. godine Grad Sarajevo i Haški tribunal potpisali memorandum o uspostavljanju informacijskoga centra u Sarajevu u kojem će biti više od 400.000 dokumenata iz sudskih procesa, među kojima je skoro 100.000 dokazanih predmeta.
Svoj dio građe traži i Republika Srpska, ali Tribunal ignorira zahtjeve institucija RS da im bude vraćen dio dokumenata.
Kako dodaju “Novosti”, najavljeno je i potpisivanje memoranduma s Hrvatskom o osnivanju informacijskoga centra.
Povjesničar Čedomir Antić smatra da je dokumentacija Haškoga tribunala dragocjena, ali da je u izvjesnoj mjeri selektivna i da ima razne manjkavosti pošto je, kako navodi, sakupljena uz jasnu i dugoročnu političku agendu, koja je sud od samih početaka učinila pristranim.
Među sudskim dokumentima nedostaju pojedini važni hrvatski dokumenti, kao što su „topnički dnevnici, transkripti iz ureda predsjednika Republike, kao i većina značajnih dokumenata SAD, Britanije, Njemačke i Francuske, koje su i same sudjelovale u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, tvrdi Antić i dodaje da će arhiv Tribunala imati značaj, prije svega, za pisanje povijesti jugoslavenskih naroda u razdoblju posljednjih dvaju desetljeća 20. stoljeća.
Antić ocjenjuje da se arhivska građa ne smije dijeliti, jer je to sada jedinstven arhiv i nije u skladu s pravilima struke zahtijevati njegovu podjelu i da bi bilo najbolje kada bi arhiv ostao u Hagu ili bio premješten u Beograd.
Advokat Ratka Mladića, Branko Lukić, kaže da će jedan dio dokaznoga materijala biti u nadležnosti Mehanizma, koji će nastaviti raditi nakon što se Tribunal zatvori.
Dokumentacija koja je dostavljena sudu samo je djelić onoga što ima tužiteljstvo, koje je biralo što će dostaviti obrani, naveo je on.
Govoreći o načinima na koje je dokumentacija dospijevala u tužiteljstvo, Lukić je rekao da je KFOR u Republici Srpskoj upadao u općine, bolnice, policijske stanice, medijske kuće i uzimao sve dokumente, trpao ih u kamione i odvozio.
Nijedan od tih papira nije vraćen i kao da ne postoji. Ono što im je dobrovoljno dostavljeno kopirano je. Sve to je sada u podrumima tužiteljstva, rekao je Lukić.
Haški sud prestaje s radom 31. prosinca, a službena ceremonija zatvaranja bit će održana u utorak 19. prosinca.
