Služba za poslove sa strancima koja djeluje pri Ministarstvu sigurnosti Bosne i Hercegovine na najvišem je stupnju pripravnosti zbog pojačanog priljeva migranata u tu zemlju, ali i zbog informacija o mogućim napadima na posebni centar u koji se do deportacije smještaju strani državljani koji su u BiH ušli ilegalno, izjavio je čelnik ove službe Izet Nizam, a u ponedjeljak ga citira sarajevsko “Oslobođenje”.
“Maksimalno smo se posvetili sprečavanju svih vidova nelegalnih migracija”, kazao je Nizam pojašnjavajući kako je najviši stupanj pripravnosti Službe za poslove sa strancima proglašen na temelju odluke Vijeća ministara BiH i procjene Ministarstva sigurnosti.
Statistike Službe za poslove sa strancima govore kako BiH još uvijek nije na meti imigrantskog vala koji je preplavio zemlje poput Grčke i Srbije, no ipak je riječ o tisućama osoba koje su u proteklim godinama ilegalno ušle u BiH.
Od 2010. godine u BiH je najviše “ilegalaca” stiglo iz Turske i to više od devet tisuća. Slijede ih Egipćani kojih je bilo oko 300, iz Sirije je stigao 241 ilegalni migrant, iz Irana 176, a iz Albanije 128.
Komentirajući pisanje lokalnih medija kako u BiH stiže sve više državljana zemalja poput Kuvajta, Katara i Saudijske Arabije koji masovno kupuju zemljište i grade stambene i poslovne objekte posebice u okolici Sarajeva, Nizam je potvrdio kako je to točno te kako neki od njih dolaze kao ulagači no ima i onih koji zlorabe gostoprimstvo u BiH zadržavajući se u njoj mimo propisa ili je pak koriste kao tranzitnu točku za odlazak u druge zemlje u čemu kao posrednici sudjeluju i neki državljani BiH.
Strani državljani za koje se utvrdi da krše propise BiH smještaju se u posebni imigracijski centar kod Sarajeva a Nizam upozorava kako je stanje u njemu također ozbiljno.
“U imigracijskoim centru razina sigurnosti podignuta je na najveću mjeru jer u njemu imamo populaciju koja dolazi iz kriznih zemalja. Naše su pretpostavke da bi i naš imigracijski centar mogao biti metom napada”, kazao je Nizam no nije pojasnio o kakvoj se točno prijetnji radi.
Srbija nespremno dočekala veliki val migranata: osim cisterni s vodom, migranti ostali bez ikakve pomoći
Beograd i Srbiju zatekao je ovih dana veliki val migranata koji preko te zemlje žele u Mađarsku i dalje u zapadnu Europu. Deseci, stotine ljudi leže u izgaženom hladu parka između autobusnog i željezničkog kolodvora u Beogradu. Nisu ni turisti ni domaći putnici: od svih se razlikuju po tome što nemaju kofere, samo kakav manji ruksak. Ili tek mobitel i nešto novca u džepu. Prži 38 stupnjeva, ali jakne dugih rukava što vise na ogradi pokazuju da su spremni na dug put, piše Jutarni.hr.
“Jako sam umoran. Već tri dana ovdje spavam”, kaže Omar, 20-godišnjak iz Alepa u Siriji. Na putu je već tri godine, ako računa vrijeme u izbjegličkom kampu u Turskoj.
Vrh ledenog brijega
Migranti oko autobusnog samo su vrh ledenog brijega, objašnjava nam Radoš Đurović iz Centra za azil: migranti su posvuda u Srbiji, od južne granice s Makedonijom i sjeverne s Mađarskom, oko beogradskog kolodvora samo su oni koji nemaju novca za spavanje u hotelima i hostelima. Iduće jutro u hotelu s tri-četiri zvjezdice u centru grada umjesto očekivanih backpackera salu za doručak ispunile su obitelji iz Sirije i Afganistana.
Građanski odjeveni, kao na opuštenom turističkom proputovanju. U Srbiju dnevno dolazi oko 2000 migranata, od početka godine kroz zemlju je prošlo oko 130.000 ljudi, kaže Đurović. Procjenjuje se da ih je u ovom trenutku više od 70.000. Migrantima u parku gradske vlasti Beograda osigurale su nekoliko cisterni s pitkom vodom, par pokretnih toaleta i ništa više.
-Ima mjesec dana da su se počeli skupljati u parkovima oko kolodvora, kaže mi kolega Peđa Milosavljević.
– Iz Beograda idu prema Subotici, možeš ih vidjeti kako pješače uz cestu. Tamo će pokušati prijeći granicu s Mađarskom, koja je podigla zid uz granicu.
– Neće uspjeti. Ali, kad su ljudi odlučni da se dokopaju boljeg života, ništa ih ne može zaustaviti. Jedino će krijumčarima povećati zaradu, jer će prebacivanje postati skuplje – objašnjava Đurović.
Nevladine organizacije migrantima ponekad podijele nešto hrane ili higijenskih potrepština.
Visoki tip u kratkim hlačama i sa zlatnim lancem oko vrata, očito domaći, razgovara s jednom skupinom. Nakon pola sata vidimo da visoki odlazi iz parka, a desetak ljudi kreće za njim, nekoliko mladića, dvoje djece i tri žene s crnim maramama. Očito su se dogovorili. Taksistima je zabranjeno voziti migrante, policija ih zaustavlja i šalje na sud.
Nepomične žene
Preko puta su javna montažna garaža i drugi park. Dalje u parku tri žene s crnim maramama i u tradicionalnim tamnim haljinama jedine sjede na brdu kovčega.
Nepomične su, šute i gledaju pred sebe. Oslovljavamo mladića pokraj njih, ali on zove drugoga koji bolje govori engleski: Ahmad je nešto kao neformalni vođa skupine, iz Sirije i Iraka su, jedan je iz Egipta. Dvije noći spavaju u parku. Najgore im je bilo u Makedoniji, tamo ih je policija pendrecima tjerala, Ahmad nam pokazuje modrice. Tri tjedna im je trebalo iz Turske do Srbije: tjedan dana su u Turskoj čekali na brod za Grčku, zatim su dva dana bili u Makedoniji, a sada dva dana u Srbiji.
Kamo idete? – To je teško reći – smijući se kaže Ahmad, 30-godišnjak svijetle puti s naočalama, bradicom i crnim šeširićem. Brat mu je u Finskoj i savjetovao mu je da bi najbolje bilo da pokuša u Njemačkoj.
– Izgledam kao oni, to bi mi možda moglo pomoći – kaže ovaj irački hipster. U Bagdadu je završio fakultet, ima magisterij iz bibliotekarstva.
– Ali Bagdad nije mjesto za život. Želim mir! – kaže.
– Znam da mi neće biti lako – dodaje s mješavinom nade i fatalizma. – Ti imaš pasoš, možda bih mogao s tobom – s malo nade pokušava i odustaje prije nego što je rečenicu izgovorio do kraja. Pokraj invalidskih kolica mlada žena igra se s dvogodišnom djevojčicom. Dolaze policija i hitna pomoć, neki je taksist okrznuo autom neko dijete iz parka. Ne smanjuje se red pred česmom na kojoj ljudi peru ruke, noge.
– Ja želim u Njemačku, studirati IT – jasan je Heshmat Samat, tanak mladić izrazito crnih očiju. Ima 16 godina. Afganistanac je, rođen u Iranu, u izbjeglištvu. Sličnu priču ima i njegov prijatelj Navip Ahmad Azim: roditelji su mu prije 20 godina pobjegli iz Afganistana u Teheran. Tamo nema posla ni za roditelje. Sad su oni ostavili roditelje i krenuli na Zapad. Navip želi biti pilot. – Želim imati lijep život, želim svoju obitelj u lijepom gradu. Sve samo ne rat – kaže Navip.
Željena Italija
U tenisicama, majicama s natpisima na engleskom i poderanim trapericama njih dvojica izgledaju poput svojih zapadnih vršnjaka. Ozbiljnije izgleda Jawad Nasiri, u plavoj, čini se, ispeglanoj košulji.
– Jako puno novca smo platili da dođemo do ovdje, nemamo novca za hotel – žali se Jawad koji se žarko želi dokopati Italije, svoje zemlje snova.
Balkanski put do obećane Europe: Turska, Grčka pa Srbija i Mađarska
RUTA: Iz Turske morskim putem u Grčku, zatim do granice s Makedonijom, ilegalno uz pomoć krijumčara prepješače granicu, zatim vlakom ili autobusom do srpske granice. Ponovo ilegalno prijeđu granicu, a potom se upute prema sjeveru i granici s Mađarskom.
Oko 100.000 migranata je trenutno u Grčkoj. U Makedoniji smiju boraviti 72 sata. U Srbiju ulaze kod Preševa iz Makedonije, izlaze kod Kanjiže u Mađarsku.
CIJENA: Oko 10.000 dolara da bi se domogli Zapada/HMS/
“Maksimalno smo se posvetili sprečavanju svih vidova nelegalnih migracija”, kazao je Nizam pojašnjavajući kako je najviši stupanj pripravnosti Službe za poslove sa strancima proglašen na temelju odluke Vijeća ministara BiH i procjene Ministarstva sigurnosti.
Statistike Službe za poslove sa strancima govore kako BiH još uvijek nije na meti imigrantskog vala koji je preplavio zemlje poput Grčke i Srbije, no ipak je riječ o tisućama osoba koje su u proteklim godinama ilegalno ušle u BiH.
Od 2010. godine u BiH je najviše “ilegalaca” stiglo iz Turske i to više od devet tisuća. Slijede ih Egipćani kojih je bilo oko 300, iz Sirije je stigao 241 ilegalni migrant, iz Irana 176, a iz Albanije 128.
Komentirajući pisanje lokalnih medija kako u BiH stiže sve više državljana zemalja poput Kuvajta, Katara i Saudijske Arabije koji masovno kupuju zemljište i grade stambene i poslovne objekte posebice u okolici Sarajeva, Nizam je potvrdio kako je to točno te kako neki od njih dolaze kao ulagači no ima i onih koji zlorabe gostoprimstvo u BiH zadržavajući se u njoj mimo propisa ili je pak koriste kao tranzitnu točku za odlazak u druge zemlje u čemu kao posrednici sudjeluju i neki državljani BiH.
Strani državljani za koje se utvrdi da krše propise BiH smještaju se u posebni imigracijski centar kod Sarajeva a Nizam upozorava kako je stanje u njemu također ozbiljno.
“U imigracijskoim centru razina sigurnosti podignuta je na najveću mjeru jer u njemu imamo populaciju koja dolazi iz kriznih zemalja. Naše su pretpostavke da bi i naš imigracijski centar mogao biti metom napada”, kazao je Nizam no nije pojasnio o kakvoj se točno prijetnji radi.
Srbija nespremno dočekala veliki val migranata: osim cisterni s vodom, migranti ostali bez ikakve pomoći
Beograd i Srbiju zatekao je ovih dana veliki val migranata koji preko te zemlje žele u Mađarsku i dalje u zapadnu Europu. Deseci, stotine ljudi leže u izgaženom hladu parka između autobusnog i željezničkog kolodvora u Beogradu. Nisu ni turisti ni domaći putnici: od svih se razlikuju po tome što nemaju kofere, samo kakav manji ruksak. Ili tek mobitel i nešto novca u džepu. Prži 38 stupnjeva, ali jakne dugih rukava što vise na ogradi pokazuju da su spremni na dug put, piše Jutarni.hr.
“Jako sam umoran. Već tri dana ovdje spavam”, kaže Omar, 20-godišnjak iz Alepa u Siriji. Na putu je već tri godine, ako računa vrijeme u izbjegličkom kampu u Turskoj.
Vrh ledenog brijega
Migranti oko autobusnog samo su vrh ledenog brijega, objašnjava nam Radoš Đurović iz Centra za azil: migranti su posvuda u Srbiji, od južne granice s Makedonijom i sjeverne s Mađarskom, oko beogradskog kolodvora samo su oni koji nemaju novca za spavanje u hotelima i hostelima. Iduće jutro u hotelu s tri-četiri zvjezdice u centru grada umjesto očekivanih backpackera salu za doručak ispunile su obitelji iz Sirije i Afganistana.
Građanski odjeveni, kao na opuštenom turističkom proputovanju. U Srbiju dnevno dolazi oko 2000 migranata, od početka godine kroz zemlju je prošlo oko 130.000 ljudi, kaže Đurović. Procjenjuje se da ih je u ovom trenutku više od 70.000. Migrantima u parku gradske vlasti Beograda osigurale su nekoliko cisterni s pitkom vodom, par pokretnih toaleta i ništa više.
-Ima mjesec dana da su se počeli skupljati u parkovima oko kolodvora, kaže mi kolega Peđa Milosavljević.
– Iz Beograda idu prema Subotici, možeš ih vidjeti kako pješače uz cestu. Tamo će pokušati prijeći granicu s Mađarskom, koja je podigla zid uz granicu.
– Neće uspjeti. Ali, kad su ljudi odlučni da se dokopaju boljeg života, ništa ih ne može zaustaviti. Jedino će krijumčarima povećati zaradu, jer će prebacivanje postati skuplje – objašnjava Đurović.
Nevladine organizacije migrantima ponekad podijele nešto hrane ili higijenskih potrepština.
Visoki tip u kratkim hlačama i sa zlatnim lancem oko vrata, očito domaći, razgovara s jednom skupinom. Nakon pola sata vidimo da visoki odlazi iz parka, a desetak ljudi kreće za njim, nekoliko mladića, dvoje djece i tri žene s crnim maramama. Očito su se dogovorili. Taksistima je zabranjeno voziti migrante, policija ih zaustavlja i šalje na sud.
Nepomične žene
Preko puta su javna montažna garaža i drugi park. Dalje u parku tri žene s crnim maramama i u tradicionalnim tamnim haljinama jedine sjede na brdu kovčega.
Nepomične su, šute i gledaju pred sebe. Oslovljavamo mladića pokraj njih, ali on zove drugoga koji bolje govori engleski: Ahmad je nešto kao neformalni vođa skupine, iz Sirije i Iraka su, jedan je iz Egipta. Dvije noći spavaju u parku. Najgore im je bilo u Makedoniji, tamo ih je policija pendrecima tjerala, Ahmad nam pokazuje modrice. Tri tjedna im je trebalo iz Turske do Srbije: tjedan dana su u Turskoj čekali na brod za Grčku, zatim su dva dana bili u Makedoniji, a sada dva dana u Srbiji.
Kamo idete? – To je teško reći – smijući se kaže Ahmad, 30-godišnjak svijetle puti s naočalama, bradicom i crnim šeširićem. Brat mu je u Finskoj i savjetovao mu je da bi najbolje bilo da pokuša u Njemačkoj.
– Izgledam kao oni, to bi mi možda moglo pomoći – kaže ovaj irački hipster. U Bagdadu je završio fakultet, ima magisterij iz bibliotekarstva.
– Ali Bagdad nije mjesto za život. Želim mir! – kaže.
– Znam da mi neće biti lako – dodaje s mješavinom nade i fatalizma. – Ti imaš pasoš, možda bih mogao s tobom – s malo nade pokušava i odustaje prije nego što je rečenicu izgovorio do kraja. Pokraj invalidskih kolica mlada žena igra se s dvogodišnom djevojčicom. Dolaze policija i hitna pomoć, neki je taksist okrznuo autom neko dijete iz parka. Ne smanjuje se red pred česmom na kojoj ljudi peru ruke, noge.
– Ja želim u Njemačku, studirati IT – jasan je Heshmat Samat, tanak mladić izrazito crnih očiju. Ima 16 godina. Afganistanac je, rođen u Iranu, u izbjeglištvu. Sličnu priču ima i njegov prijatelj Navip Ahmad Azim: roditelji su mu prije 20 godina pobjegli iz Afganistana u Teheran. Tamo nema posla ni za roditelje. Sad su oni ostavili roditelje i krenuli na Zapad. Navip želi biti pilot. – Želim imati lijep život, želim svoju obitelj u lijepom gradu. Sve samo ne rat – kaže Navip.
Željena Italija
U tenisicama, majicama s natpisima na engleskom i poderanim trapericama njih dvojica izgledaju poput svojih zapadnih vršnjaka. Ozbiljnije izgleda Jawad Nasiri, u plavoj, čini se, ispeglanoj košulji.
– Jako puno novca smo platili da dođemo do ovdje, nemamo novca za hotel – žali se Jawad koji se žarko želi dokopati Italije, svoje zemlje snova.
Balkanski put do obećane Europe: Turska, Grčka pa Srbija i Mađarska
RUTA: Iz Turske morskim putem u Grčku, zatim do granice s Makedonijom, ilegalno uz pomoć krijumčara prepješače granicu, zatim vlakom ili autobusom do srpske granice. Ponovo ilegalno prijeđu granicu, a potom se upute prema sjeveru i granici s Mađarskom.
Oko 100.000 migranata je trenutno u Grčkoj. U Makedoniji smiju boraviti 72 sata. U Srbiju ulaze kod Preševa iz Makedonije, izlaze kod Kanjiže u Mađarsku.
CIJENA: Oko 10.000 dolara da bi se domogli Zapada/HMS/
