Svaki deseti izdani kredit u BiH najvjerojatnije neće biti vraćen, pokazuju najnoviji podaci Europskoga povjerenstva.
Naime, u izvješću se ističe da krediti u trećem kvartalu ove godine koji se ne vraćaju iznose 11,1 posto, što je čak nešto manje u odnosu na iznos tih kredita u kvartalu koji mu je prethodio, kada je taj udio iznosio 11,5 posto. Za pokrivanje potencijalnih gubitaka nastalih zbog nemogućnosti naplate kredita, banke su izdvojile novac za pokrivanje 76,5 posto ukupnoga iznosa nenaplativih kredita, pišu Nezavisne novine.
Ovi podaci su se, sudeći prema podacima Europskoga povjerenstva, odrazili i na pad profitabilnosti banaka, jer je bankarska “marža” s 13,6 posto pala na 12,1 posto, a zarada u odnosu na ukupan plasman iznosila je 1,7 posto u odnosu na dva posto prethodnoga kvartala.
Da nešto ne štima u bankarskom sustavu u BiH pokazuje i podatak da banke u sefovima imaju mnogo više novca od iznosa koji bi mogle plasirati. Naime, Basel III kriteriji daju bankama pravo da mogu plasirati kredite s pokrivenošću od osam posto realnih sredstava “u sefu”, dok banke u BiH, prosječno gledano, taj odnos drže na nivou od 15,7 posto. To, praktično, znači da bi banke mogle plasirati dvostruko veći iznos od onoga koji su plasirali.
Novak Kondić, ekonomski ekspert, ističe da je suštinski problem u tome što nema rješenja za pokretanje proizvodnje, koji bi onda omogućili bankama da plasiraju kredite u te svrhe.
“Mi smo odustali od industrijalizacije, uništili smo ono što smo imali i zato nema potražnje za bankarskim novcem, izuzev za kupovinu stanova i nekakvim sporednim potrošačkim kreditima, što ne može dovesti ni do potražnje sredstava od banaka niti banke mogu živjeti na nekoj maloj kamatnoj stopi i zato su još uvijek kamate visoke“, ističe on. Postoji opasnost, kako je rekao, da dođemo u situaciju da štediše plaćaju bankarima za čuvanje njihovoga novca.
“Dok se nešto značajnije ne promijeni, u smislu da se ožive proizvodni kapaciteti koje smo imali iz bivše Jugoslavije, takvo stanje će biti samo gore”, rekao je on.
S ovakvom ocjenom slaže se i ekonomist Izudin Kešetović, uz napomenu da postoje veliki rizici za banke za plasiranje kredita posebno u privredu, što prisiljava banke da se kreću ka sektoru kreditiranja stanovništva, što, prema njegovom mišljenju, ima negativne ekonomske posljedice.
Mišljenja je da država nema potencijal da preokrene situaciju jer, kako kaže, financijsko tržište u BiH uopće nije razvijeno.
“Postojećim sustavom dominiraju banke, nema osiguravajućih institucija, nema tržišta kapitala, nema podrške korporativnom dijelu. Nerazvijeno financijsko tržište ima za posljedicu nepovoljne kreditne strukture”, zaključio je on.
Naime, u izvješću se ističe da krediti u trećem kvartalu ove godine koji se ne vraćaju iznose 11,1 posto, što je čak nešto manje u odnosu na iznos tih kredita u kvartalu koji mu je prethodio, kada je taj udio iznosio 11,5 posto. Za pokrivanje potencijalnih gubitaka nastalih zbog nemogućnosti naplate kredita, banke su izdvojile novac za pokrivanje 76,5 posto ukupnoga iznosa nenaplativih kredita, pišu Nezavisne novine.
Ovi podaci su se, sudeći prema podacima Europskoga povjerenstva, odrazili i na pad profitabilnosti banaka, jer je bankarska “marža” s 13,6 posto pala na 12,1 posto, a zarada u odnosu na ukupan plasman iznosila je 1,7 posto u odnosu na dva posto prethodnoga kvartala.
Da nešto ne štima u bankarskom sustavu u BiH pokazuje i podatak da banke u sefovima imaju mnogo više novca od iznosa koji bi mogle plasirati. Naime, Basel III kriteriji daju bankama pravo da mogu plasirati kredite s pokrivenošću od osam posto realnih sredstava “u sefu”, dok banke u BiH, prosječno gledano, taj odnos drže na nivou od 15,7 posto. To, praktično, znači da bi banke mogle plasirati dvostruko veći iznos od onoga koji su plasirali.
Novak Kondić, ekonomski ekspert, ističe da je suštinski problem u tome što nema rješenja za pokretanje proizvodnje, koji bi onda omogućili bankama da plasiraju kredite u te svrhe.
“Mi smo odustali od industrijalizacije, uništili smo ono što smo imali i zato nema potražnje za bankarskim novcem, izuzev za kupovinu stanova i nekakvim sporednim potrošačkim kreditima, što ne može dovesti ni do potražnje sredstava od banaka niti banke mogu živjeti na nekoj maloj kamatnoj stopi i zato su još uvijek kamate visoke“, ističe on. Postoji opasnost, kako je rekao, da dođemo u situaciju da štediše plaćaju bankarima za čuvanje njihovoga novca.
“Dok se nešto značajnije ne promijeni, u smislu da se ožive proizvodni kapaciteti koje smo imali iz bivše Jugoslavije, takvo stanje će biti samo gore”, rekao je on.
S ovakvom ocjenom slaže se i ekonomist Izudin Kešetović, uz napomenu da postoje veliki rizici za banke za plasiranje kredita posebno u privredu, što prisiljava banke da se kreću ka sektoru kreditiranja stanovništva, što, prema njegovom mišljenju, ima negativne ekonomske posljedice.
Mišljenja je da država nema potencijal da preokrene situaciju jer, kako kaže, financijsko tržište u BiH uopće nije razvijeno.
“Postojećim sustavom dominiraju banke, nema osiguravajućih institucija, nema tržišta kapitala, nema podrške korporativnom dijelu. Nerazvijeno financijsko tržište ima za posljedicu nepovoljne kreditne strukture”, zaključio je on.
