Grupa argentinskih znanstvenika koristi mikroorganizme porijeklom s Antarktike da bi se u netaknutim prostranstvima bijelog kontinenta počistilo što više onečišćenja koje nastane od goriva ili od plastike.
Ranije studije su pokazale da mikrobi u tlu i u oceanima diljem svijeta evoluiraju tako da mogu jesti plastiku.
Otprije se zna i da postoje mikrobni enzimi koji razgrađuju plastiku, a često se nalaze u bakterijama na deponijima smeća i sličnim mjestima prepunim plastike.
Ranijim je istraživanjima skenirano više od 200 milijuna gena pronađenih u DNK uzorcima uzetim iz okoliša i pronađeno je 30.000 različitih enzima koji mogu razgraditi deset raznih vrsta plastike.
Argentinski su istraživači iskoristili sićušne mikrobe koji jedu otpad, kreirajući tako prirodan sustav čišćenja zagađenja prouzročenog dizelom koji se koristi kao izvor električne energije i topline za istraživačke baze na zaleđenoj Antarktici.
Taj je kontinent zaštićen Madridskim protokolom iz 1961. kojim je propisano da se mora održati u netaknutom stanju.
Istraživanje o tomu na koji bi način mikrobi mogli biti od koristi kada je posrijedi plastični otpad, materijal je za proučavanje i većih problema u okolišu.
Domaći mikroorganizmi
"U ovom smo radu koristili potencijal domaćih mikroorganizama - bakterija i gljivica koje nastanjuju antarktičko tlo, čak i kad je ono kontaminirano, a ti mikroorganizmi jedu ugljikovodike, odnosno naftu", rekao je biokemičar, dr. Lucas Ruberto. "Ono što je za nas kontaminant, za njih može biti hrana."
"Ugljikovodici su organski spojevi sastavljeni jedino od atoma ugljika i vodika i nalaze se na brojnim mjestima, uključujući sirovu naftu i prirodni plin,” pojasnio je. "Ova vrsta mikroorganizama u suštini jede spojeve slične nafti i koristi ih kao gorivo. Slični mikroorganizmi su već odigrali važnu ulogu u razgrađivanju naftnih mrlja, poput one u Meksičkom zaljevu 2010. godine.”
Ruberto je u prosincu s kolegama znanstvenicima otputovao u Carlini, jednu od šest stalnih argentinskih baza na Antarktici, pri čemu je bio prisiljen proći i karantenu da bi se spriječio potencijalni prijenos koronavirusa na ovaj kontinent na kojemu je ranije ipak došlo do izoliranih slučajeva zaraze.
Bioremedijacija - čišćenje tla zagađenog dizelom
Članovi njegova tima obavili su bioremedijaciju, a radi se, među ostalim, o čišćenju tla zagađenog dizelom, pri čemu se koriste autohtoni mikroorganizmi i biljke te se na taj način uklanja oko 60 do 80 posto onečišćenja.
Dr. Ruberto je kazao da su članovi njegova tima mikrobima pomogli dušikom, vlagom i prozračivanjem da bi im optimizirali uvjete djelovanja.
"U osnovi time postižemo da mikroorganizmi, uz vrlo malen utjecaj na okoliš, biološki smanje razinu zagađivača", pojasnio je Ruberto.
On i kolege počeli su istraživati na koji bi način mikrobi mogli pridonijeti čišćenju plastičnog otpada i drugdje u svijetu.
I goriva i plastika su polimeri, dakle, molekule sastavljene od dugih lanaca uglavnom ugljika i vodika."Jedan od naših ovogodišnjih projekata bavi se potragom za autohtonim mikroorganizmima sposobnima za razgradnju plastike", kazala je Nathalie Bernard, biokemičarka i specijalistica za biorazgradnju plastike.
"Otkrijemo li da se plastika doista uspješno razgrađuje, u sljedećem bismo koraku trebali shvatiti na koji se način to odvija da bismo dugoročno pronašli način biotehnološkog procesa razgradnje polimera na ovako niskim temperaturama", rekla je Bernard.
Ranije studije su pokazale da mikrobi u tlu i u oceanima diljem svijeta evoluiraju tako da mogu jesti plastiku.
Otprije se zna i da postoje mikrobni enzimi koji razgrađuju plastiku, a često se nalaze u bakterijama na deponijima smeća i sličnim mjestima prepunim plastike.
Ranijim je istraživanjima skenirano više od 200 milijuna gena pronađenih u DNK uzorcima uzetim iz okoliša i pronađeno je 30.000 različitih enzima koji mogu razgraditi deset raznih vrsta plastike.
Argentinski su istraživači iskoristili sićušne mikrobe koji jedu otpad, kreirajući tako prirodan sustav čišćenja zagađenja prouzročenog dizelom koji se koristi kao izvor električne energije i topline za istraživačke baze na zaleđenoj Antarktici.
Taj je kontinent zaštićen Madridskim protokolom iz 1961. kojim je propisano da se mora održati u netaknutom stanju.
Istraživanje o tomu na koji bi način mikrobi mogli biti od koristi kada je posrijedi plastični otpad, materijal je za proučavanje i većih problema u okolišu.
Domaći mikroorganizmi
"U ovom smo radu koristili potencijal domaćih mikroorganizama - bakterija i gljivica koje nastanjuju antarktičko tlo, čak i kad je ono kontaminirano, a ti mikroorganizmi jedu ugljikovodike, odnosno naftu", rekao je biokemičar, dr. Lucas Ruberto. "Ono što je za nas kontaminant, za njih može biti hrana."
"Ugljikovodici su organski spojevi sastavljeni jedino od atoma ugljika i vodika i nalaze se na brojnim mjestima, uključujući sirovu naftu i prirodni plin,” pojasnio je. "Ova vrsta mikroorganizama u suštini jede spojeve slične nafti i koristi ih kao gorivo. Slični mikroorganizmi su već odigrali važnu ulogu u razgrađivanju naftnih mrlja, poput one u Meksičkom zaljevu 2010. godine.”
Ruberto je u prosincu s kolegama znanstvenicima otputovao u Carlini, jednu od šest stalnih argentinskih baza na Antarktici, pri čemu je bio prisiljen proći i karantenu da bi se spriječio potencijalni prijenos koronavirusa na ovaj kontinent na kojemu je ranije ipak došlo do izoliranih slučajeva zaraze.
Bioremedijacija - čišćenje tla zagađenog dizelom
Članovi njegova tima obavili su bioremedijaciju, a radi se, među ostalim, o čišćenju tla zagađenog dizelom, pri čemu se koriste autohtoni mikroorganizmi i biljke te se na taj način uklanja oko 60 do 80 posto onečišćenja.
Dr. Ruberto je kazao da su članovi njegova tima mikrobima pomogli dušikom, vlagom i prozračivanjem da bi im optimizirali uvjete djelovanja.
"U osnovi time postižemo da mikroorganizmi, uz vrlo malen utjecaj na okoliš, biološki smanje razinu zagađivača", pojasnio je Ruberto.
On i kolege počeli su istraživati na koji bi način mikrobi mogli pridonijeti čišćenju plastičnog otpada i drugdje u svijetu.
I goriva i plastika su polimeri, dakle, molekule sastavljene od dugih lanaca uglavnom ugljika i vodika."Jedan od naših ovogodišnjih projekata bavi se potragom za autohtonim mikroorganizmima sposobnima za razgradnju plastike", kazala je Nathalie Bernard, biokemičarka i specijalistica za biorazgradnju plastike.
"Otkrijemo li da se plastika doista uspješno razgrađuje, u sljedećem bismo koraku trebali shvatiti na koji se način to odvija da bismo dugoročno pronašli način biotehnološkog procesa razgradnje polimera na ovako niskim temperaturama", rekla je Bernard.
