Neke od namirnica koje često koristimo u kuhinji sadrže otrovne dijelove, odnosno opasna jedinjenja koja čak mogu ugroziti život.
Otrovne dijelove ima dosta namirnica koje koristimo u svakodnevnoj ishrani ili sezonski, i svaki taj dio predstavlja pretnju za zdravlje i može da dovede do fatalnih ishoda.
Možda je to nekima manje poznato, ali u nekom voću i povrću može da se pronađe poneki opasni, nejestivi deo. Prema objašnjenju stručnjaka, biljke su morale na neki način da se prilagode kako bi opstale u prirodi pa su tako neke razvile otrove kako ih razni grabljivci ne bi pojeli.
Otrovne dijelove imaju razni plodovi kako bi se odbranili od grabljivica iz prirode.
Poznato je da gljive ne treba brati i konzumirati ako niste dobar poznavalac istih, jer postoji potencijalni rizik da se od nekih otrujemo. Potencijalni rizik od trovanja postoji i među plodovima koje konzumiramo svakog dana.
Sjemenke jabuka i koštunjavog voća
Ako ste ikada slučajno zagrizli košticu jabuke, sigurno ste osjetili da imaju neprijatan, gorak ukus. Sličan ukus imaju i koštice drugog voća kao što su kajsije, breskve ili šljiva.
Upravo taj gorak ukus je njihova zaštita, koju te biljke koriste kako bi se ”obranile” od ljudi i životinja, koji ih tako gorke ne bi konzumirali. Neprijatan ukus potiče od takozvanog amigdalina. Amigdalin je cijanogeni glikozid, koji se nalazi u sjemenkama badema i drugog koštunjavog voća.
Također, amigdalin se pretvara u cijanid kada se pomeša s kiselinom u ljudskom probavnom sustavu. A čak i u malim dozama, cijanid može da izazove ubrzano disanje, napade i pa čak i smrt. Gutanje nekoliko sjemenki jabuke neće da ima izazvati probleme, ali treba izbegavati usitnjene koštice kao dodatak jelu.
Nedovoljno kuhani grah
Mnoge mahunarke mogu da uznemire želudac ako nisu dovoljno kuhane, a posebno je važno obratiti pažnju kako se priprema grah. Prema istraživanju The University of Iowa, crveni grah sadrži fitohemaglutinin (PHA) – biljni lektin, koji može da izazove bolove u stomaku, mučninu, dijareju i povraćanje ako grah nije pravilno pripremljen.
Potrebno je samo 4 do 5 sirovih zrna pasulja da izazovu ove neželjene efekte. Kuhanjem se ova kemikalija razgrađuje zbog čega je važno grah dobro skuvati. Od svih sorti graha, sirovi crveni grah ima najveću koncentraciju lektina.
Listovi, korijen i stabljike paradajza
Listovi, koren i stabljike paradajza spadaju u otrovne dijelove jer sadrže alkaloid tomatin, koji je blago toksičan ako se konzumira u velikim količinama.
Ukoliko se neki od ovih dijelova paradajza slučajno pojede čovek može da dobije želudačne tegobe. Međutim, za razliku od ljudi, životinje su mnogo osjetljivije.
Zbog toga se vlasnicima pasa i mačaka, na primjer, koji vole da žvaču razne travke, savjetuje da svoje ljubimce drže dalje od stabljika paradajza jer su za njih spomenute kemikalije mnogo toksičnije.
Proklijali krumpir
Iako je krumpir siguran za jelo čak i nakon što proklija, postoje dijelovi koje treba ukloniti kako bi se zaštitili od bolesti. Klice su dio krumpira, od koje može da iznikne nova biljka, a sadrže kemijske jedinjenje – glikoalkaloid, koji može da izazove glavobolju, povraćanje, mučninu, dijareju, konfuziju, glavobolju ili druge probleme sa varenjem.
Glikoalkaloidi čine da krompir izgleda zeleno kada je izložen svjetlosti. Kora krumpira također sadrži ta kemijska jedinjnja i zbog toga je najsigurnije jesti krumpir bez kore, ili pak sa dobro pečenom korom. Zelenu koru krumpira ipak treba oguliti prije kuhanja kako bi se izbjegla potencijalna negativna reakcija.
Sirovi indijski orah
Indijski oraščić je plod, u stvari sjeme indijskog oraha, biljke porijeklom iz Amazonije. Ljuske indijskih oraščića prekrivene su anakardinskom kiselinom, koja je srodna kiselini koja se nalazi u otrovnom bršljanu.
Zato nikada nećete videti indijske oraščiće koji se prodaju u ljusci poput kikirikija, nego gotovo uvijek su dostupni pečeni kako bi se izbjeglo potencijalno trovanje.
Bobice zove
Čaj i sok od zove su tradicionalni, ali i ljekoviti napici na našim prostorima, ali je manje poznato da nezrele bobice, kora i listovi crne zove mogu izazvati mučninu, povraćanje, kao i grčeve u stomaku.
Isti simptomi mogu da se jave ako se jedu svježe bobice zove, a toksičnost nestaje termičkom obradom bobica.
Muškatni oraščić
Muškatni oraščić najviše se koristi kao dodatak poslastica i daje lijep, orašasti ukus kada se u malim količinama doda u peciva. Ali ako se jede na kašičicu, može izazvati velike probleme u organizmu i probavnom sistemu jer samo dvije kašičice mogu da budu toksične za tijelo zbog miristicina.
Miristicin je ulje koje može izazvati halucinacije, pospanost, vrtoglavicu, konfuziju i napade, zbunjenost…
Nekoliko prstohvata muškatnog oraščića, koji se dodaju jelu, sigurni su za konzumaciju i neće izazvati posledice, ali sve više od toga može da naruši zdravlje.
Otrovne dijelove ima dosta namirnica koje koristimo u svakodnevnoj ishrani ili sezonski, i svaki taj dio predstavlja pretnju za zdravlje i može da dovede do fatalnih ishoda.
Možda je to nekima manje poznato, ali u nekom voću i povrću može da se pronađe poneki opasni, nejestivi deo. Prema objašnjenju stručnjaka, biljke su morale na neki način da se prilagode kako bi opstale u prirodi pa su tako neke razvile otrove kako ih razni grabljivci ne bi pojeli.
Otrovne dijelove imaju razni plodovi kako bi se odbranili od grabljivica iz prirode.
Poznato je da gljive ne treba brati i konzumirati ako niste dobar poznavalac istih, jer postoji potencijalni rizik da se od nekih otrujemo. Potencijalni rizik od trovanja postoji i među plodovima koje konzumiramo svakog dana.
Sjemenke jabuka i koštunjavog voća
Ako ste ikada slučajno zagrizli košticu jabuke, sigurno ste osjetili da imaju neprijatan, gorak ukus. Sličan ukus imaju i koštice drugog voća kao što su kajsije, breskve ili šljiva.
Upravo taj gorak ukus je njihova zaštita, koju te biljke koriste kako bi se ”obranile” od ljudi i životinja, koji ih tako gorke ne bi konzumirali. Neprijatan ukus potiče od takozvanog amigdalina. Amigdalin je cijanogeni glikozid, koji se nalazi u sjemenkama badema i drugog koštunjavog voća.
Također, amigdalin se pretvara u cijanid kada se pomeša s kiselinom u ljudskom probavnom sustavu. A čak i u malim dozama, cijanid može da izazove ubrzano disanje, napade i pa čak i smrt. Gutanje nekoliko sjemenki jabuke neće da ima izazvati probleme, ali treba izbegavati usitnjene koštice kao dodatak jelu.
Nedovoljno kuhani grah
Mnoge mahunarke mogu da uznemire želudac ako nisu dovoljno kuhane, a posebno je važno obratiti pažnju kako se priprema grah. Prema istraživanju The University of Iowa, crveni grah sadrži fitohemaglutinin (PHA) – biljni lektin, koji može da izazove bolove u stomaku, mučninu, dijareju i povraćanje ako grah nije pravilno pripremljen.
Potrebno je samo 4 do 5 sirovih zrna pasulja da izazovu ove neželjene efekte. Kuhanjem se ova kemikalija razgrađuje zbog čega je važno grah dobro skuvati. Od svih sorti graha, sirovi crveni grah ima najveću koncentraciju lektina.
Listovi, korijen i stabljike paradajza
Listovi, koren i stabljike paradajza spadaju u otrovne dijelove jer sadrže alkaloid tomatin, koji je blago toksičan ako se konzumira u velikim količinama.
Ukoliko se neki od ovih dijelova paradajza slučajno pojede čovek može da dobije želudačne tegobe. Međutim, za razliku od ljudi, životinje su mnogo osjetljivije.
Zbog toga se vlasnicima pasa i mačaka, na primjer, koji vole da žvaču razne travke, savjetuje da svoje ljubimce drže dalje od stabljika paradajza jer su za njih spomenute kemikalije mnogo toksičnije.
Proklijali krumpir
Iako je krumpir siguran za jelo čak i nakon što proklija, postoje dijelovi koje treba ukloniti kako bi se zaštitili od bolesti. Klice su dio krumpira, od koje može da iznikne nova biljka, a sadrže kemijske jedinjenje – glikoalkaloid, koji može da izazove glavobolju, povraćanje, mučninu, dijareju, konfuziju, glavobolju ili druge probleme sa varenjem.
Glikoalkaloidi čine da krompir izgleda zeleno kada je izložen svjetlosti. Kora krumpira također sadrži ta kemijska jedinjnja i zbog toga je najsigurnije jesti krumpir bez kore, ili pak sa dobro pečenom korom. Zelenu koru krumpira ipak treba oguliti prije kuhanja kako bi se izbjegla potencijalna negativna reakcija.
Sirovi indijski orah
Indijski oraščić je plod, u stvari sjeme indijskog oraha, biljke porijeklom iz Amazonije. Ljuske indijskih oraščića prekrivene su anakardinskom kiselinom, koja je srodna kiselini koja se nalazi u otrovnom bršljanu.
Zato nikada nećete videti indijske oraščiće koji se prodaju u ljusci poput kikirikija, nego gotovo uvijek su dostupni pečeni kako bi se izbjeglo potencijalno trovanje.
Bobice zove
Čaj i sok od zove su tradicionalni, ali i ljekoviti napici na našim prostorima, ali je manje poznato da nezrele bobice, kora i listovi crne zove mogu izazvati mučninu, povraćanje, kao i grčeve u stomaku.
Isti simptomi mogu da se jave ako se jedu svježe bobice zove, a toksičnost nestaje termičkom obradom bobica.
Muškatni oraščić
Muškatni oraščić najviše se koristi kao dodatak poslastica i daje lijep, orašasti ukus kada se u malim količinama doda u peciva. Ali ako se jede na kašičicu, može izazvati velike probleme u organizmu i probavnom sistemu jer samo dvije kašičice mogu da budu toksične za tijelo zbog miristicina.
Miristicin je ulje koje može izazvati halucinacije, pospanost, vrtoglavicu, konfuziju i napade, zbunjenost…
Nekoliko prstohvata muškatnog oraščića, koji se dodaju jelu, sigurni su za konzumaciju i neće izazvati posledice, ali sve više od toga može da naruši zdravlje.
